Da cijeli ugođaj sablasnih tribina bude još tužniji, na koncu je sve pokvarila kiša, tako da je većina gledatelja kući otišla gola do kože. Međutim pitanje svih pitanja glasi: zašto je tako malo ljudi došlo podržati Dinamo na putu prema Ligi prvaka?

Jesu li razlog iznenađujuće visoke cijene ulaznica? Izdvojiti za tribinu sjever 50 kuna, za tribinu istok 70 kuna ili za tribinu zapad dolje 100 kuna nije mali izdatak za bilo koga. Primjerice, ako roditelj odvede dvoje djece na utakmicu, a uz to kupi svakome sok ili kokice, to će ga stajati minimalno 300-tinjak kuna. Je li razlog revolt velikog broja navijača Dinama zbog izvršnog predsjednika Zdravka Mamića i njegove retorike? Ili je možda velik broj stranaca, od kojih nijedan nije superzvijezda, bio prevaga?

Tako tmurna atmosfera na Maksimiru i malen broj gledatelja vjerojatno je iznenadio i same igrače Dinama koji su prvo poluvrijeme odigrali - očajno. S takvom igrom, složit će se mnogi, teško će privući ljubitelje nogometa.

'Bilo bi krasno kada bismo imali podršku s tribina jer bez tog podražaja sve je teže', govorili su igrači uoči utakmice nadajući se brojci od barem deset tisuća navijača. Međutim bez obzira na reklamnu kampanju s vrlo povoljnim godišnjim ulaznicama ('Isplati se') i akciju 'Poplavi tribine', pomak u broju gledatelja u odnosu na prošlu sezonu nije se dogodio.

Neki navijači i kolege novinari bili su uvjereni u brojku od minimalno deset tisuća gledatelja. Neki su išli toliko daleko pa su očekivali i 15 tisuća ljudi. A kada je počela utakmica, čelnim ljudima Dinama te onima u marketingu, koji su uložili ogroman napor, sigurno nije bilo svejedno.

Ulaznice za kunu su prošlost. Euforija zbog 'ušminkavanja' stadiona, kada je velik broj gledatelja iz znatiželje želio na Maksimir, iza nas je. Novi Dinamo, koji polako postaje legija stranaca, u prve dvije službene utakmice (Rijeka i Žalgiris) nije ponudio spektakl. A bez tog magneta teško je očekivati da se poplave tribine. Podatak da je Dinamo nedavno odlučio biti domaćin Superkupa u Rijeci govori sve - igrati takvu utakmicu pred nekoliko tisuća gledatelja zaista ne bi imalo smisla. Nakon Žalgirisa i tužne brojke od 4211 gledatelja ta je odluka itekako logična. Čak i ako se Dinamo plasira u Ligu prvaka danas nitko ne bi mogao garantirati da će stadion biti – rasprodan.

U Dinamu su odlučili krenuti drugim putem i tzv. američkim modelom, kroz godišnju pretplatu, pokušavaju napuniti stadion. Je li to ispravan put, pokazat će vrijeme.

Bez novih domaćih klinaca u prvih 11, koji će nadomjestiti prerane odlaske nadarenih Matea Kovačića, Tina Jedvaja, Alena Halilovića i drugih, teško se može očekivati da će navijači stajati u redu za ulaznice. U ovom trenutku u najjačoj postavi Dinama više od polovicu zauzimaju stranci. A takav Dinamo pravi navijač očito nema volje gledati.

S druge strane, razumljivo je da se čelni ljudi Dinama sve ove godine bore na vrlo skučenom tržištu za strane igrače koje mogu platiti, a sve zbog jednog cilja – Lige prvaka. Realnost je takva da od domaćih igrača koji su trenutačno u Dinamu ili na posudbi u Lokomotivi nikako ne mogu sastaviti konkurentu momčad. A ako Dinamo ne izbori plasman u nogometnu elitu, ne samo da će ostati bez desetak milijuna eura, nego će s vrlo skupim igračima morati (opet) igrati Europsku ligu i nakon toga u domaćoj MAXtv Prvoj ligi većinom (iznimka su derbiji protiv Hajduka, Rijeke...) igrati na sablasno praznom Maksimiru.