Uzvrat u Malmöu i prva tri kola u Ligi prvaka donijeli su neslavan skor modrih od četiri čista poraza. Riječ je o elitnom natjecanju u kojemu je Dinamo protiv Reala ostavio prolazan dojam, ali nule se nižu.

Četiri uzastopna poraza već su se događala u dva navrata. Prva crna serija datira iz sredine šezdesetih. U uzvratu četvrtfinala Kupa kupova 1965. Torino je doma slavio sa 2:1 i prošao u polufinale, da bi iduće sezone Dinamo na prvoj stepenici istog natjecanja dva puta (0:4, 0:1) pao od madridskog Atletica. Uslijedila je velika sezona koja će biti okrunjena europskim naslovom, ali je počela porazom od Spartaka u Brnu 2:0. Serija je zaustavljena identičnom pobjedom u Zagrebu i slavnim prolaskom 'na novčić', nakon čega je uslijedila furiozna serija do podizanja trofeja.

Drugi slučaj puno je noviji. Svježi Dinamo se 2006. nakon godine pauze vratio u Europu i dva puta lako tukao Ekranas. Uslijedili su Arsenal i Auxerre koji su Kužeov sastav izbacili bez da su mu ostavili bod, a serija je prekinuta idućeg ljeta protiv Khazara kada je Etto na gostovanju zabio za konačnih 1:1 i trasirao put prema kasnijem prolasku.

Ovo je prvi slučaj da u pokeru poraza plavi nisu zabili niti gol, a seriji prijeti nastavak jer slijede teška gostovanja u Amsterdamu i Madridu. Motiv više za Jurčićev sastav da nastavi svoj pozitivan niz u Nizozemskoj.