Pogotkom protiv Astre za pobjedu Dinama 5:1, Ante Ćorić postao je najmlađi strijelac u povijesti Europske lige s tek 17 godina i 157 dana starosti. U Dinamo je došao nakon što je proveo četiri godine u omladinskom pogonu Salzburga, a ove se sezone već nametnuo kao igrač koji bi mogao postati slijedeća velika zvijezda modre momčadi.

U razgovoru s našim analitičarima na portalu Tribina.hr, mladi je Dinamov veznjak odgovarao na pitanja koja se tiču njegove igre, momčadske taktike, odnosa u momčadi te ostalih stvari vezanih uz njegove ovosezonske partije…

Kada si na terenu, uglavnom igraš na mjestu ofenzivnog veznog. Odgovara li ti više igrati s lijeve ili desne strane terena?
Više mi odgovara lijeva strana, jer tada mogu ulaziti u sredinu i koristiti svoju jaču nogu za udarac. Također, mogu izvoditi i lažnjake ljevicom, i onda namjestiti loptu na svoju jaču, desnu nogu.

Što bi inače rekao za Zorana Mamića, kakav je trener? Je li više motivator ili taktičar?
Oboje, ovisno o tome kako zahtijevaju prilike. Sada prije Celtica, dosta smo razgovarali i radili baš na taktici, dok recimo prije Hajduka, ključna je bila motivacija.

Dosad si svoje najbolje partije odigrao kada bi ulazio kao zamjena. Znači li to da imaš problema u igri na postavljene obrane?
Mislim da to nije problem. Ako bih morao istaknuti nešto u svojoj igri što moram popraviti onda je to igra u obrani, koja se u osnovi bazira na voljnom elementu. Pokušavam to poboljšati na treningu, gdje se trudim što je više moguće oduzimati loptu i raditi na obrambenim elementima.

S obzirom da imaš tek 17 godina, kako izlaziš na kraj s jačim igračima? Kako se nosiš s kontakt-igrom?
Zbog mladosti često osjećam 'krampone' i jače od drugih, a to je normalno s obzirom na moju kilažu i mišićnu masu. Na bi se svrstao među one igrače koji vole duel igru. Baš zato radim fintu iz daljine, jer kada se previše približim igraču onda gotovo uvijek dođe do kontakta. Zato volim početi s fintama i lažnjacima s distance.

Slično radi i Neymar… ne želim reći da mogu to činiti kao on, ali to je model driblinga koji volim slijediti.

Jesu li to ujedno i tvoje najveće vrline? Kako ih koristiš?
Da, rekao bih da jesu. Lažnjak i lakoća kretanja mislim da su moje najbolje strane. A taj lažnjak radim s distance kako bih bolje koristio eksplozivnost kod prolaženja igrača. Ono što moram pri tome raditi je češće završavati akcije koristeći udarac, jer ponekad napravim koji lažnjak previše.

S desnicom možeš svašta, ali kako je s ljevicom? Radiš li na tome da poboljšaš igru lijevom nogom?
Radim na svojoj lijevoj nozi, prije svega vježbe driblinga i udarca, pri kojima obje noge pokušavam koristiti podjednako. Ljevica bi mi svakako dodala dimenziju više, pogotovo kod driblinga.

Tko ti daje najviše savjeta u svlačionici? Trener ili suigrači?
Suigrači tu prednjače. Primjerice, često mi savjete daje Joe Šimunić, koji mi stalno govori kako moram u utakmicu ući sigurno – neka prvo odigram jednostavno tri lopte kako bih stekao sigurnost, a nakon toga samo da igram svoju igru. Također, i Duje Čop mi često napomene da neka se ne bojim driblati i neka samo na terenu radim ono što znam.