Dinamo je napravio velik korak prema osiguranju europske jeseni, što je posljednjih godina postalo uobičajeno za zagrebački klub. No, je li pokazao i potrebnu kvalitetu u igri za značajan europski rezultat? Na našem comunity portalu Tribina.hr korisnik Losovius izdvojio je pluseve i minuse Dinamovog gostovanja kod Aalborga:

'Aalborg nije neozbiljna ekipa. Nipošto nije. To je momčad koja je Kopenhagenu, koji se prošle sezone u Ligi prvaka pokazao kao vrlo dobra momčad otela naslov nacionalnog prvaka, a i protiv Dinama su pokazali da mogu biti vrlo opasni čim im se dopusti i malo prostor. Stoga je ova pobjeda Dinama utoliko veća, i nimalo za podcjenjivanje. Modri nisu igrali protiv nekih danskih poluamatera, već protiv ekipe koja je prvak zemlje koja ima potencijalno dva predstavnika u Ligi prvaka.

Kao pregled, upotrijebimo tri stvari koje su štimale i koje nisu – taktički, tehnički i kadrovski...

Taktički plus

Iako su i dalje nešto lošije branili prekide te su se ponekad pojavljivale pukotine u plavoj obrani, Dinamo je defanzivno napredovao, prije svega u segmentu markiranja i obavezne igre. Dobrim dijelom ta zasluga ide na četvoricu igrača koja u veznom redu odrade dobar posao – Ademi, Brozović, Antolić i Machado – ponekad bi i na duže periode igre onemogućili gotovo pa bilo kakav protok lopte Dancima. Također, kada bi Dinamo postavio dvije linije u defanzivi nije se moglo vidjeti nekih većih pukotina, svi su djelovali odgovorno i čvrsto, što je svakako za pohvalu, iako bi morala po defaultu biti osobina svake profesionalne momčadi.

Taktički minus

Uz nekoliko sitnih propusta koji se još daju ispolirati do početka rujna, jedan je očit i zapravo velik. Iako Dinamova prednja linija ima dobru naviku vršiti pritisak ili se usklađeno povući u zonu, zadnja to ne prati, kada i oni moraju izaći visoko. Tako se stvaraju ogromne pukotine između vezne i zadnje linije, koja gotovo pa uopće ne koristi ofsajd-zamku kao sredstvo manipulacije prostorom. Vidjelo se to nekoliko puta tijekom prvog poluvremena, kada je bek morao doći u sredinu da bi pokrpao prostor, a onda se otvorio prostor po krilu, koji su Danci koristili. Svi danski opasni napadi dogodili su se na taj, uvijek isti način. Lijek je taktički trening, ako treba koristi se i rastezljiva špaga pri istom...

Tehnički plus

Svakako treba veseliti da Dinamo može razviti kontru, da postoji nekoliko igrača koji su sposobni kvalitetno iznijeti loptu, te da je distribucija stvarno za klasu bolja nego li je bila prošle godine u ovo vrijeme. Za to je prije svega zaslužan Machado, koji je pokazao koliko je vješt u tom segmentu igre, ali i Brozović, koji iako i dalje u tom segmentu ima nedostataka, je jako napredovao. Upravo zbog toga, Dinamo gotovo da niti jednom nije izgubio loptu u opasnoj zoni, a mogao je kvalitetnim prijenosom, koji je u drugom poluvremenu bio gotovo pa redovit, napraviti i još nekoliko prilika za pogodak, te pobijediti s većom razlikom.

Tehnički minus

Jedna stvar treba zabrinuti, i to poprilično. Da bi se popravila, zahtjeva iznimnu količinu individualnog rada, s kojim bi nekoliko igrača moralo početi odmah. Pozorno sam pratio kako svi Dinamovi igrači, osim Machada, Soudanija, te povremeno Pjace i Brozovića, znaju igrati te primati loptu samo jednom nogom. To je ogroman hendikep za oslobađanje prostora te ubrzanje protoka lopte kada je igrač pod pritiskom. Kako bi otvorio oba koridora za dodavanje te dodatno koristio tijelo prilikom primanja lopte (to sjajno čini Luka Modrić), igrač mora moći dodavati i primati loptu s obje noge, a to većina Dinamovih igrača ne zna. U prvom je poluvremenu to posebno bilo vidljivo kod Pivarića, a u drugom kod Antolića, koji je tako umalo upropastio akciju iz koje je kasnije Brozović sjajno pogodio. Ovo nije moguće popraviti brzo, ali problem se mora uočiti i polako sanirati.

Kadrovski plus

Soudani je igračka klasa, to je pokazao još jednom. Fizički je dominirao terenom, a i tehnika mu je sasvim neloša. Machado je jako popravio gore spomenute elemente Dinamove igre, dok je Pjaca primjer igrača koji može mijenjati brzinu s loptom u nogama i to gotovo u jednom koraku. Ako se tome pribroji činjenica da je Brozović napredovao, Ademi odigrao bez kiksa, a Pinto bio discipliniran (koliko se to već od njega može očekivati), ovosezonski kadar Dinama ima nekoliko igrača koji imaju nogometne kvalitete koje ih razlikuju od tek prosječnih nogometaša, pa čak i onih u ligama petice. Nisu svi u svemu sjajni, ali barem pola Dinamovih igrača ima jednu osobinu kojom se može istaknuti na visokoj europskoj razini. A to je zapravo jako puno...

Kadrovski minus

Slučajno ili ne, Dinamo je počeo igrati značajno bolje kada je u drugom poluvremenu u svlačionici ostao Duje Čop. Za njega vrijedi obrnuto od onoga što sam gore spomenuo – on je jednostavno u svemu prosječan. To je dovoljno za standarde domaćih travnjaka, ali u srazu s izgrađenim i potpuno školovanim igračima ne može se živjeti samo od nosa za otpatke. A to je jedini element igre koji Čop može pokazati na europskoj razini, a ni to mu nije vrhunsko. U cijelom je svijetu kriza s lijevim bekovima, pa Dinamo vjerojatno niti ne može bolje od Pivarića, koji može solidno odraditi ono što se od njega očekuje ali nikad više od toga. Slično kao i Čop u napadu tako je i Piva u obrani – za pojmove domaće lige u svemu solidan, za pojmove Europe u svemu tek prosječan ili malo ispod toga. I jedan i drugi su vrlo korektni igrači, koji daju svoj maksimum, ali oni nikad neće moći bolje. Novi napadač je došao, lijevi bek će teško.'