Šest prvenstvenih poraza, uz onaj u polufinalu Kupa, presudilo je početkom ožujka donedavnom treneru Gorice Krunoslavu Renduliću. Potraga za nasljednikom nije dugo trajala, a u Veliku Goricu se nakon gotovo deset godina vratilo dobro poznato lice, Samir Toplak (51).

Jedan od najomiljenijih hrvatskih trenera vodio je Goricu još u sezoni 2012./2013., kad je bila u 2. HNL-u, a sada se vratio u drugom mandatu...

'Dogovorili smo se lako i brzo, javio se predsjednik Nenad Črnko, ponudio mi posao, došao do mene i dogovor je postignut. Zato ni ne mislim da mi je ovo neki novi posao, sve je kao što je bilo i kad sam prvi put bio ovdje. Kao da sam došao doma, brzo sam se prilagodio. I da, promijenio se rang natjecanja, ali je i sve na puno višem nivou nego onda. Počevši od organizacije i uvjeta za rad, sve je nebo i zemlja... I rezultati su puno bolji', kazao je novi trener nogometaša Gorice, svjestan da ga čeka puno posla. 'Uletio' je na klupu nakon više od pola sezone...

'Hahaha... Uvijek uletim na pola puta, to mi je u krvi. Ali znam reagirati u takvim situacijama. Svi već znaju da je, čim ja dolazim, nešto krenulo po zlu. No, Gorica je ipak jedan ozbiljan iskorak u mojoj karijeri. Plan je da do kraja sezone napravimo dobru selekciju za ljeto, ali cilj je osvojiti peto ili šesto mjesto. Moramo voditi brigu o tome, to donosi neke beneficije za klub, a ni meni kao treneru nije svejedno hoću li biti peti ili osmi. Sve ćemo napraviti da budemo peti, a uz to ćemo pokušati promovirati mlade igrače da ih pripremimo tako da mogu biti nositelji igre u sljedećoj sezoni. Imam ovdje čak šest mladih reprezentativaca od kojih očekujem velike stvari', otkriva trener koji je do sada u nekoliko sezona od ispadanja spašavao zaprešićki Inter, pa Varaždin i na kraju prošle sezone Lokomotivu.

U Gorici ga je dočekao 'problem' s kojim se još nije susreto

Sad Toplak ima komotnu situaciju, Gorica je stabilna momčad na sredini ljestvice, a uz sve to ima jednu od najmlađih momčadi u Hrvatski Telekom Prvoj ligi.

'Prvi put dolazim u klub koji se ne bori za ostanak, a uz sve to imam sjajne uvjete za rad, imam i fantastičan stručni stožer, ma sve što treba. Momčad? Ne samo da su to mladi igrači, nego su i kvalitetni. Imao sam mjesec dana da ih sve dobro upoznam i postoje sjajni temelji za budućnost. To me baš veseli, vole raditi, žele učiti i materijal su za velike stvari', uvjeren je Toplak, čiji se zarazni entuzijazam već osjeća u redovima prvoligaša iz Velike Gorice. Do reprezentativne stanke vodio je Goricu u tri utakmice HT Prve lige - doma je pobijedio Dragovoljac 4:0 i Rijeku 1:0, a u gostima kod Osijeka odigrao je 0:0. U nastavku sezone Samir Toplak je s Goricom 'pokorio' i Šubićevac, protiv Šibenika je u 29. kolu HT Prve lige slavio 1:0. I da, to je ona ista momčad koja je nanizala sedam poraza prije toga...

A svlačionica Gorice izrazito je slikovita, igrači dolaze doslovno sa svih strana svijeta - uz domaće snage, u njoj su nogometaši koji stižu iz nekoliko afričkih zemalja te Brazila, Australije, Irana... Je li Toplak do sada imao priliku raditi s tako 'šarenom' momčadi?

'Istina, to je potpuno novi izazov i novo iskustvo za mene. Komunikacija je puno teža, ali ja ne odustajem od svog stila i tražim da se igrači prilagode zemlji u koju su došli. I ja sam se sam morao prilagoditi kad sam igrao u Njemačkoj. To je stvar kulture... Želim da svi ti dečki budu dio ekipe, dio ovog podneblja i na tome ću insistirati', kaže Toplak i dodaje da sve to ipak otežava posao trenera jer često mora biti strateg, ali i psiholog, mama, tata, psihijatar...:

'Otežava jer se momčadski sastanci znaju odužiti, a onda je nakon svega potrebno individualno popričati s pojedinim igračima. Ali tu su sve one 'čari' trenerskog posla.'

Prava istina o 'pozivima' iz Dinama i Hajduka

Za Toplaka kažu da je 'dobri duh' hrvatskog nogometa. U ovom trenutku je s 273 utakmice treći trener po broju susreta koje je vodio u domaćem prvenstvu - Varteks (46), Cibalia (24), Inter Zaprešić (160), Varaždin (29), Lokomotiva (11) i Gorica (3).

'Hahahaha... Dobri duh... Možda zato što sam dugo u HNL-u. Da, vjerojatno zbog toga... Hahahahah...', nasmijao se od srca Toplak te ne bježi od te titule:

'Imam dobru komunikaciju s 'normalnim ljudima', navijačima, gledateljima... I pokušavam biti dostupan svima. O nogometu mogu podjednako razgovarati i s Pepom Guardiolom, ali i s portirom Varteksa. Nemam problema s tim, pristupačan sam, sa svakim ću porazgovarati, poslušati ga, raspraviti ako treba. A uz sve to imam neke svoje čvrste stavove koje ću uvijek braniti, reći ću ono što mislim. Jer ne želim govoriti protiv kolega, ali s vremena na vrijeme pojave se neki koji misle da više znaju ako u javnosti iznose neke stručne riječi i pojmove. Brine me činjenica da je to jako bitno ljudima u klubovima koji odlučuju o tome tko će biti trener. Njima je to bitno, da takvi ispadnu 'face'... A meni to ne znači ništa, ja mogu razgovarati sa svakim, idemo staviti argumente na stol pa da vidimo.'

Kad smo kod ljudi koji odlučuju, povezivalo ga se proteklih godina i s Dinamom, Hajdukom, Rijekom, Osijekom. Je li mu žao što nije dobio priliku u nekom od klubova 'velike četvorke'?

'Ne, nije mi žao, ali samo zato što nisam dobio priliku. Naime nikad nije bilo konkretne ponude Dinama ili Hajduka. Ali bilo bi mi žao da sam dobio priliku, a da je nisam iskoristio. Jednostavno to nije ovisilo o meni, netko mi mora dati priliku. Tu sam gdje jesam i neka bude jasno - Gorica je za mene Real Madrid! Klub koji me plaća, koji me želi, koji mi je dao priliku, drugog u ovom trenutku nema!' odlučan je Toplak te je slikovito opisao svoju trenersku karijeru. Toliko je utakmica uspješno odradio u HNL-u, ima toliko traženo iskustvo, ali priliku su dobili drugi:

'Nije to u Hrvatskoj samo u nogometu, i dalje je bitno čiji si, koji si, kakav si... Potpuno sam neovisan, ali problem je u tome što često nitko ne pita za rezultate na, recimo to tako, nižem nivou, s klubovima koji nisu u samom vrhu. I ja imam rezultate, gdje god sam radio, ostvario sam postavljene ciljeve, ne jednom spašavao momčadi od ispadanja. I to svaki put uspješno. A baš bih volio vidjeti što bi treneri koji su osvajali titule s tako jakim Dinamom napravili u situacijama u kojima sam se ja nalazio spašavajući od ispadanja Inter, Varaždin, Lokomotivu... Miran sam jer mi rezultate nitko ne može oduzeti i oni govore za mene. Slikovito, Lewis Hamilton je sedam puta zaredom bio svjetski prvak Formule 1 s Mercedesom. Sedam puta! Vrhunski je, najbolji svih vremena! Ali hajdemo sedam godina unazad staviti Hamiltona u Haas ili neku slabiju momčad. Bi li bio prvak? Svi znamo odgovor. Pa hajde, daj meni priliku da vozim Mercedes, pa da vidimo onda, majstore! Tako ja gledam na to, ali na kraju sve ima svoj slijed. Ne znaš što će biti sutra ili prekosutra. Nikad ne reci nikad.'

Zlatko Dalić nagovorio ga je da započne trenersku karijeru

Torcida je prije nekog vremena otvoreno zagovarala dolazak Toplaka na klupu Hajduka. To se (još) nije dogodilo, ali veza je i dalje jaka.

'Ma to je čudo jer i dandanas gotovo svaki dan od navijača Hajduka dobivam hrpe poruka, to ide tako daleko da mi čestitaju pobjede s Goricom. Nevjerojatno je to kako su me prihvatili. Neizmjerno sam im zahvalan zbog toga, strašno ih poštujem', kaže Toplak, a šest godina, od 2014. do 2020., vodio je i zaprešićki Inter:

'Inter mi je dao puno toga, ali sam i ja dao Interu. Dao mi je vrijeme, povjerenje, mogućnost da profiliram svoje ideje. Ono što nije bilo dobro to je da se svake godine mijenjala ekipa, uvijek smo morali ići ispočetka, bilo nam je mač nad glavom to da ne smijemo ispasti, a uz sve to morali smo prodati dva igrača kako bismo zaradili za opstanak kluba. No dobro smo funkcionirali sve te godine, oni su mi dali kontinuitet, odskočnu dasku koju sam i iskoristio. U tom sam kontinuitetu postao bolji trener, to je činjenica. Razlaz? Došli su drugi ljudi koji su navodno trebali uložiti novac u klub i nisam imao problema s tim da se maknem jer dovode svog trenera. Ali ono što se događalo nakon toga, to da su pokušali izbjeći plaćanje nekih dugova... Tu smo se malo zakvačili, no na kraju je sve to podmireno i riješeno na obostrano zadovoljstvo. Na kraju krajeva, ne možeš samo tako prebrisati šest godina života i rada, ostaje puno lijepih stvari koje treba pamtiti. To mi nitko ne može uzeti i Inter mi ostaje u najljepšem sjećanju', ustvrdio je Toplak te otkrio koji su mu bili uzori kad je započinjao trenersku karijeru:

'To je vrlo lak izbor - prvi je Branko Ivanković. On je trener koji me kao mladog igrača uveo u momčad Varteksa, izborili smo plasman u Prvu ligu. A on je bio izuzetan gospodin, uz to izuzetno sistematičan trener, čiji rad ima glavu i rep, planiranje i programiranje svega što se radi. I već sam tada znao da, ako jednog dana budem trener, želim biti kao Branko Ivanković u odnosu prema igračima. Drugi je Klaus Toppmöller, moj trener u Bochumu kad sam došao u Bundesligu. Izuzetan gospodin, veliki znalac, pravi šmeker. Trener koji mi je puno toga dao, otvorio mi poglede i dao širinu za neke stvari u nogometu.'

No igračka i trenerska karijera usko mu je vezana uz aktualnog hrvatskog izbornika Zlatka Dalića.

'Prvo smo zajedno igrali u Varteksu, a onda me baš on nagovorio da nakon igračke karijere ostanem u klubu i za početak vodim klince. On je tada bio sportski direktor, a onda me nakon dvije godine priključio u stručni stožer u kojem sam mu bio pomoćni trener. Tako da je Dalić imao velikog utjecaja u mom trenerskom razvoju. I da, veliki smo prijatelji, ja ga ne doživljavam kao izbornika Hrvatske, već kao prijatelja. Dala je izuzetno studiozan, nikad ne donosi odluke a da prije dobro ne promisli ili prespava, tako i meni često sugerira - hajde, nemoj sad, sutra ćemo, polako ćemo... Tako je to kod njega, sve polako, ali pomno smišljeno. Vrlo je oprezan, a zato je tu gdje je. Rezultati s reprezentacijom ne lažu.'

A ozbiljnog se trenerskog posla prihvatio - slučajno. Varteks je nekoliko utakmica prije kraja sezone 2010. godine napustio tadašnji trener Dražen Besek, pa je Samir Toplak - koji je tada bio sportski direktor - preuzeo momčad...

'Do kraja je ostalo deset kola i rekao sam predsjedniku da ću ja spasiti stvar, da ne trebamo tražiti trenera. Praktički sam se sam postavio na mjesto trenera... Te smo sezone ostali u ligi, iduće smo se također spasili od ispadanja, ali smo igrali finale Kupa i izborili smo Europu', prisjetio se Toplak koji je nakon Varteksa preuzeo Cibaliju 2011. godine. Ostalo je povijest...

Otvoreno o Zdravku i Zoranu Mamiću te VAR tehnologiji u nogometu

A što bi Toplak trener danas savjetovao Toplaku igraču da se slučajno negdje sretnu?

'Savjet? Hm, iskreno moram reći da si u igračkoj karijeri ne mogu ništa previše zamjeriti. Bio sam profesionalac, živio sam za nogomet, ušao sam na mala vrata i uvijek davao maksimum. Na kraju sam iz malog kluba napravio transfer u Bundesligu, kao igrač Varteksa izborio sam i poziv u reprezentaciju, te mi dvije utakmice 1994. godine protiv Slovačke i Izraela nitko ne može oduzeti... Iskreno ne znam jesam li možda mogao nešto bolje ili više u igračkoj karijeri - teško. Mislim da sam vozio 'u crvenom' i nekako sam imao sreće da se uvijek okrene na moju stranu. Definitivno ne bih ništa mijenjao što se tiče igračke karijere', iskren je Toplak, a kao igrač igrao je u njemačkom Bochumu i sa Zoranom Mamićem:

'Godinu dana bili smo u istoj momčadi. Braća Zoran i Zdravko Mamić i hrvatski nogomet? Ha, puno se toga događalo... Definitivno su dali veliki obol Dinamu, a tako i hrvatskom nogometu. A opet... Teško je potegnuti neku jasnu crtu i razgraničiti sve što se uz to godinama događalo. Činjenica je da je Dinamo kvaliteta koja drži hrvatski nogomet u Europi, Dinamo je izrastao u veliki europski klub i to je definitivno njihova zasluga. Ostvarili su brdo fantastičnih transfera od kojih naša reprezentacija i dandanas živi. Nitko ne može poreći da su dali dobar dio pozitive hrvatskom nogometu. Nije tu sve bilo loše, dapače. Ostalo? To neka drugi sude. S time se oni sada moraju nositi...'

Kakvo je vaše mišljenje o VAR-u?

'Uf! Dvojako. Da, VAR definitivno ubija emociju i neizvjesnost u nekim trenucima, a s druge strane daje ti neku pravednost. Sva ta zaleđa, koliko god milimetarska bila, ipak su pravedna. Kad se vratim u vrijeme u kojem sam igrao, koliko sam golova skrivio protiv velikih ekipa, dobio ih iz debelih zaleđa... A tada nitko nije mahao... E, u tom sam slučaju spreman reći - da nam je tada bio VAR. Ali postoji i druga strana, provjere često traju bespotrebno dugo i treba pojednostavniti sve to jer nekad baš nema smisla. A opet, tek smo počeli s VAR-om, mogu im dati još sezonu 'fore', neću ih odmah srezati. Kažem, ako ništa drugo, barem je više pravednosti. To je dobro. Loše je to što i dalje ima hrpa prostora za improvizaciju i slobodno sudačko uvjerenje, kao kod, recimo, dosuđivanja penala. To je nekad stvarno nevjerojatno. Ti ljudi, koji nisu igrali nogomet na profesionalnoj razini, govore o nekom intenzitetu koji je potreban za prekršaj. Kaže on u analizi: 'Intenzitet nije bio dovoljan za penal.' U redu, ali daj mi, molim te, onda mjernu jedinicu za intenzitet, pa da svi znamo kad je penal, a kad nije. Ovako jednom je, drugi put nije, a ni oni sami ne znaju što bi i kako bi. Pa provjere golova, to ubije svu emociju. Dugo traje. Dečki slave, pa onda čekaju, a onda opet slave... Jednostavno - to nije to, ni za igrače ni za gledatelje. Tu nestaju emocije', analizira Toplak prednosti i mane te tehnologije, no brine ga činjenica da su emocije posljednjih godina gotovo nestale iz nogometa i sporta općenito:

'Moj je dojam da je tehnologija ušla u sve pore naših života i ubila emociju, kako u sportu, tako i u životu ljudi općenito. I onda sve to vodi tome da je sve manje emocija, posebno u nogometu, najpopularnijem sportu na svijetu. A zašto? Zato što ga svi mogu igrati, i oni najsiromašniji i oni najbogatiji. To nije elitni sport kao tenis ili golf, za koje ti treba skupa oprema. Za nogomet ti trebaju livada, bilo kakva lopta i - šišaj! Ta se draž nogometa jednostavno ne smije izgubiti. I baš zato mi nije drago da je Katar dobio domaćinstvo Svjetskog prvenstva, to je bila političko-financijska odluka, upitno je uopće koliko će pravih navijača biti na utakmicama. Evo vam najbolji primjer toga na turniru u Dohi - na tribinama nije bilo ni 1000 ljudi. Kome je to u interesu? Pa zar baš nikoga ondje ne zanima nogomet - u zemlji koja će za nekoliko mjeseci biti domaćin SP-a praktički nitko ne dođe gledati hrvatsku reprezentaciju, aktualnog svjetskog doprvaka!? Nogomet je sve više ekonomski uvjetovan. U Ligi prvaka vrti se enorman novac i još im nije dosta, pa neki žele pokrenuti Superligu. Koliko ti još novca treba? Svim time ubijaju male klubove, male sredine u kojima su ponikle sve današnje zvijezde. Pa kako njemu nije jasno da je Luka Modrić morao negdje početi, da je igrao u nekom Zadru, pa u Zrinjskom, koji mu je bio odskočna daska. Nije ga stvorio Real Madrid! A sad i to žele satrati jer im nije jasno da sutra neće imati gdje kupovati igrače, ta je baza pred uništenjem.'

Dražen Petrović je za mene kao klinca bio bog

Kad bi vam sad netko ponudio da birate između Cristiana Ronalda ili Lea Messija, koga biste uzeli u svoju momčad?

'Ha, ja bih najradije uzeo Maradonu! Ali on više nije s nama... A ova dvojica? Teško je odlučiti jer su to dva različita tipa igrača, a vrhunski su, najbolji na svijetu... Osobno bih radije Ronalda. Vidite, Messija je lijepo gledati, ali Ronaldo je primjer ljudima i mladim igračima koji dolaze kako se brutalnim radom može sve postići. Ronaldo je veliki talent, ali je i dandanas u vrhu, radnik kakav treba biti uzor. Moja je generacija odrastala na primjeru Dražena Petrovića, to je to, uz neophodan talent sve ostalo je rad, rad i samo rad.'

Kad ste već spomenuli Dražena Petrovića, koje ostale sportove volite?

'Definitivno košarku. Nekad davno bila je u rangu nogometa, ali je i ona otišla u pogrešnom smjeru. Dražen Petrović je za mene kao klinca bio bog, to je bilo to. Sad se naježim kad govorim o njemu. Za mene je on najveći sportaš ikad. Nikad neću prežaliti njegovu smrt. Svi pamtimo gdje smo bili na dan njegove pogibije. Taj 7. lipnja 1993. godine nikako ne mogu zaboraviti, išao sam na jutarnji trening, na njemu smo doznali. A košarka je danas izgubila draž, sve je fizikalija, uz nacrtane akcije, nema više onog vica u igri. Ne samo da sam volio gledati, nego sam i volio igrati košarku. Haklao sam beskonačno tu košarku i bio sam dobar. I Miljenko Mumlek bio je dobar u košarci, imao je dobar šut, bio je precizan... Ma igrali smo sve, tko je bio talentiran, bavio se svim sportovima. Znam u šali reći da sva djeca prvo igraju nogomet, a onda ide selekcija. Oni koji narastu idu u košarku, oni koji nisu baš koordinirani idu u rukomet, a oni koji su malo puniji idu u vaterpolo... Eto, tako se radi selekcija, hahahaha.'

Koji su po vama ove sezone najbolji igrači u Hrvatski Telekom Prvoj ligi?

'Marko Livaja, Josip Drmić i onda bih stavio Arijana Ademija, ali on je imao dosta problema s ozljedama. On je igrač kojeg obožavam. Njega i Joeyja Suka. Još sam prije rekao da bih odmah želio Ademija i Suka u svojoj ekipi. Oko njih bih izgradio momčad i sve bih pobijedio. Tu je i Luka Ivanušec, odigrao je sjajno prvi dio sezone, a sad se ozlijedio, pa Mislav Oršić kao konstanta... Dakle, ako gledamo cijelu sezonu, to bi bili Livaja, Drmić i Oršić...', kaže Toplak, a osvrnuo i na činjenicu da već dugo nismo imali ovako izjednačenu borbu za naslov prvaka. Tko je najveći favorit za njega?

U Dinamu raste nervoza, definitivno imaju problema...

'Svako kolo pokazuje nam da sve prognoze padaju u vodu. To je nevjerojatno, ne mogu dati bilo kakav savjet kladioničarima. Dinamo je sam kriv jer do sada nije napravio veću bodovnu razliku, a ima daleko najbolji i najširi igrački kadar, jednostavno su sami krivi što su drugi i dalje u igri. A kako se prvenstvo bliži kraju, u Dinamu raste nervoza jer ne izgledaju superiorno, sasjekle su ih ozljede i definitivno imaju problema. Ali još imaju prednost, malu, ali prednost. U ovom trenutku ne bih se usudio reći da će Dinamo biti 100 posto prvak... S druge strane je Osijek strašno krenuo, počeli su kupovati igrače, to su veliki transferi koji su promijenili sliku momčadi. U ovom trenutku Osijeku nedostaje trofej nakon svih tih ulaganja, a mora ih opravdati. Ozbiljan su klub, ozbiljna momčad s Nenadom Bjelicom, vrhunskim trenerom koji jako dobro zna što radi i gradi. Nadam se da će do zadnjeg kola ostati u igri za naslov prvaka. Rijeka je za mene najugodnije iznenađenje s obzirom na ulaganja i igrački kadar s kojim su ušli u sezonu. Nemjerljiva je razlika u tome koliko je uložila Rijeka, a koliko su u pojačanja uložili Osijek ili Hajduk. Tomić izvlači maksimum iz svoje momčadi i po meni igraju najljepši nogomet. Sve dok ne dođu u Veliku Goricu. Ovdje ne mogu. Igraju tečno, imaju glavu i rep, ali mislim da je njihov maksimalni domet ulazak u Europu. Znam da i u klubu razmišljaju tako, neće biti nekih potresa ako ne osvoje prvenstvo ili Kup. Da, treba biti iskren i reći da je Hajduk, kako god bilo, favorit na Poljudu iako to do sada protiv Rijeke baš i nije pokazivao. Ako netko može dobiti Hajduk na Poljudu, onda je to Rijeka. Na kraju krajeva, jednu su utakmicu od trofeja, dobro rade, počeli su afirmirati mlade igrače, zdrava su sredina i idu u dobrom smjeru.'

Posebna je priča Hajduk, klub koji ne skriva ambicije da se vrati u sam vrh domaćeg nogometa...

'U tu je momčad uloženo jako puno novca, sad je iskusna i ciljano slagana za osvajanje trofeja. Zbog toga su trenutno u drugi plan pali mladi igrači koje su željeli afirmirati. Vidjet ćemo hoće li im se to za sezonu ili dvije obiti o glavu... Ako osvajanjem Kupa opravdaju sva ta ulaganja, onda sve u redu. Ali pitanje je troškova, dovedeni su igrači koji koštaju. Realno, ako Hajduk ove godine i osvoji Kup, sljedeće će do samog kraja morati biti u utrci za naslov prvaka i mora napraviti nešto u Europi. Inače će to sve biti promašena investicija i velik neuspjeh. S druge strane ono što ima Hajduk, navijačku podršku, euforiju, ma to nema nigdje. No i to je dvosjekli mač, s tim se treba znati nositi, treba znati raditi pod pritiskom te nogometne atmosfere, to je ta draž', upozorava Toplak, istaknuvši i po njemu dva najbolja trenera današnjice:

'Opet moram govoriti o trenerima koji voze Mercedese, a to su Pep Guardiola i Jürgen Klopp. Imaju tu stabilnost i ideju, posebice Guardiola, jer stalno donosi neke novine koje se vide na terenu i koje stvaraju prednost. Ali on može kupiti igrača kojeg želi, pa kaže De Bruyneu - igraj mi danas to, to i to i on će to i odigrati. Ha, lako je tako! Kako da ja sad, recimo, kažem Bosecu - igraj mi tako i tako, a on odluta na drugu stranu! Subjektivno je to, govorimo o trenerima koji voze Mercedese, a ima dobrih trenera koji voze Williams i nikako ne mogu doći na štih jer nemaju dobar motor. Kloppov nogomet ipak mi je bliži, volim tu okomitost, visoki presing koji usporava protivničke napade.'

A kako bi se Guardiola snašao u Gorici ili Varaždinu, lako mu je bilo kad je u Barci imao Messija...

'On je većinu utakmica riješio zahvaljujući individualnoj kvaliteti svojih igrača, a ja si to ne mogu dozvoliti. Moram imati momčadsku igru, glavu i rep, tako da sama momčad iznjedri nekog. Sjećam se da, dok sam bio u Zaprešiću, još nije bilo hibridnih terena pa smo 80 posto treninga odrađivali na dijelu terena iza gola. A igrali smo Prvu ligu. Eeee, majstore moj! Volio bih da Guardiola dođe na mjesec dana i da trenira na tako lošem terenu, pa da vidim tu njegovu tika-taku. Ajmo se malo zamijeniti, samo da vidim što ćeš ti napraviti? Pa kako bi on uopće odradio trening...', pita se Samir Toplak za kraj.