Kiril Lazarov je jedan od najvećih rukometaša u povijesti i vjerojatno najbolji šuter ikad. Legendarni Makedonac je rekorder po broju golova na jednom Euru (2012. je zabio 61 gol u sedam utakmica), a na SP-u u Hrvatskoj 2009. zabio je rekordna 92 gola u devet utakmica. Također, najbolji je strijelac u povijesti Lige prvaka s više od 1300 golova u elitnom natjecanju.

U karijeri je Lazarov igrao za Pelister, Zagreb, Veszprem, Ciudad Real, Atletico Madrid, Barcelonu i Nantes.

Rukomet je u Makedoniji nacionalni sport, a Kiro je tamo više od običnog sportaša. Idol. Lazarov je neposredno nakon kraja igračke karijere preuzeo i klupu reprezentacije te je čak jedno vrijeme bio paralelno igrač i izbornik. Na ovom SP-u je samo izbornik, a kako vidimo, taj posao radi senzacionalno dobro. Makedonija je na ovo SP došla isključivo s igračima iz domaćeg prvenstva, bez zvijezda iz europskih klubova i malo tko im je davao neke velike šanse.

U grupi su slavili protiv Gvineje, odigrali su remi s jakim Mađarima, a u kontroverznoj i skandaloznoj utakmici koju su obilježili danski suci, izgubili su od Nizozemske. U idućoj fazi su u prvom kolu u spektakularnoj završnici odigrali remi s Austrijom, da bi nakon pobjede nad Katarom Veselina Vujovića stigli jako blizu četvrtfinala.

Naime, u subotu igraju s rasterećenom Francuskom koja je kolo prije kraja izborila plasman među osam najboljih. Tko zna, možda će moćni Tricolori igrati pod ručnom, možda će Guillaume Gille odmarati najjače vedete i tako dati šansu nabrijanim i hrabrim Makedoncima da dođu do čuda. No, ako se to i ne dogodi, ovo što je Kiro napravio na ovom turniru spada u veličanstvene sportske podvige.

Tportal je imao čast razgovarati s jednim od najvećih rukometaša svih vremena, Lazarovom, i to samo dva sata nakon ključne pobjede na SP-u.

Kiro, velike čestitke i na pobjedi protiv Katara i na svemu što ste napravili na ovom turniru s ekipom kojoj nitko nije davao baš nikakve šanse.

Puno vam hvala. Zaista moramo biti presretni sa svime što smo napravili na ovom SP-u. Mada, moram biti iskren, ostaje žal za nekim situacijama. Imali smo protiv Mađarske sve u svojim rukama, a onda smo protiv Austrije imali i sedmerac za pobjedu. Nedostajalo nam je malo iskustva, ali kako si rekao, potpuno smo promijenili reprezentaciju, cijela ekipa igra kod kuće, odradili smo smjenu generacija i moram priznati da sam više nego zadovoljan kako smo odigrali turnir. Postoji odlična kemija među igračima, svi se bore na nacionalni dres i mogu reći da uživam biti izbornik ovim momcima. Izgubili smo samo od Nizozemske, ali svi ste vidjeli što se na toj utakmici događalo. To nije imalo veze s rukometom.

Što se točno događalo?

Makedonci ako išta poznaju, onda znaju rukomet. Od početku su naši navijači bili bijesni na način suđenja danskih sudaca. Kad su naši navijači - a u Varaždinu ih je bilo više od tri tisuće - shvatili da Danci favoriziraju Nizozemce, nastao je totalni kaos. Dvije minute do kraja smo bili na -2, ali kako pobijediti nekoga kad ti protivnik ima 13 sedmeraca, a tebi dosude 20 minute isključenja. Tako ne bih mogao pobijediti ni nekog bezveznog protivnika, a pogotovo ne momčad za koju igra Luc Steins. Ne želim govoriti da je suđenje u rukometu generalno loše, ali činjenica je da nekako uvijek nastradaju male zemlje, pogotovo mi s Balkana.

Završnica utakmice s Austrijom bila je, kako se kaže, za 'infarkt'. Na pola minute prije kraja imali ste penal za pobjedu. Promašili ste ga pa primili gol. Ipak, Filip Kuzmanovski u zadnjoj sekundi bombom je donio remi. Pretpostavljam da to nije bilo lako gledati?

Imamo penal, imamo sve za pobjedu i promašimo. Primimo gol tri sekunde prije kraja. Užas. Ništa, pozvao sam minutu odmora, na kojoj nisam izmislio toplu vodu. Krenuli smo na sve ili ništa, sedam na šest i imali smo sreću da je naš kapetan Kuzmanovski zabio krasan gol za bod. Da smo to izgubili, nisam siguran bismo li se mogli oporaviti nakon svega što nam se događalo s Mađarima i Nizozemcima. Protiv Katara se vidjelo kako nas je taj gol mentalno podigao i da smo imali kontrolu cijelu utakmicu, a igrali smo protiv vrlo dobre ekipe s puno stranih legionara.

Filip Kuzmanovski je uz Gidsela jedan od najboljih strijelaca SP-a i pravo je otkriće ovog turnira. Dečko igra u Pelisteru. Pretpostavljam da će nakon ubrzo otići u neki elitni klub Francuske ili Njemačke?

U Filipu sam vidio da ima nešto. Dao sam mu kapetansku traku jer je jasno da je on lider. Bez ikakvih problema je prihvatio tu ulogu i svu odgovornost koja ide uz to. Bio je u Magdeburgu, Hannoveru i Veszpremu. Radi se o velikom talentu i siguran sam da u njemu ima puno dinamita. Uvjeren sam da će se vratiti u Europu i da će biti jači nego prije. Znam ga dugo, bio sam mu idol dok smo skupa igrali, to mi je više puta rekao, imamo fantastičnu komunikaciju i siguran sam da Filip može biti velika zvijezda svjetskog rukometa.

Sad ste rekli da ste Kuzmanovskom bili idol. Sigurno ste uzor svim svojim igračima. Koliko vaša karizma pomaže da lakše uvedete red u svlačionicu?

Ja sam početnik u ovom poslu, ali sam imao sreće da sam učio od najvećih. Trenirali su me Lino Červar. Talant Dušebajev, Xavi Pascual, Thierry Anti... Sve redom fantastični treneri od kojih sam upijao i učio. I dan danas učim, upijam, svaki detalj i sve oko taktike. Mislim da je također jako važno da imate dobar odnos s igračima i da je meni to pošlo za rukom. Moram priznati, da je i meni posve novo bilo kako raditi na više strana, kako menadžerirati s ekipom, održavati kvalitetne odnose... To je prava znanost i to treba dobro naučiti. Ali, mislim da mi dobro ide, da se momci osjećaju ugodno, da smo dobra klapa i jako sam zadovoljan što sam tu.

Lino Červar mi je rekao kako Makedoniju uz Italiju smatra najvećim hitom ovog SP-a, zato što ste cijelu reprezentaciju uzeli iz domaće lige. Slično kao on 2003. kad je s Hrvatskom bio prvak svijeta.

Hvala mu na pohvalama. Slažem se s Linom, ključ jake reprezentacije je jako domaće prvenstvo. Stvorili smo klub Alkaloid i tamo sam trener. Otkako sam izbornik, stalno gledam, promatram, selekcioniram mlade igrače. Uz podršku Saveza imao sam dovoljno hrabrosti da iz temelja promijenim povijesnu generaciju u kojoj sam na koncu i ja igrao. Nije bilo lako, napadali su nas, trpjeli smo stalne kritike, ali evo, pokazalo se da smo bili u pravu. Tu smo, dobri smo, ovi momci se dižu i mislim da Makedonija ima budućnost.

Francuska je pobijedila Nizozemsku i plasirala se u četvrtfinale, tako da će protiv vas u zadnjem kolu igrati samo za čast. Nadate li se da će Gille štedjeti najveće zvijezde?

Ne. Nije to realno. To su Francuzi, a oni se nikad ne odmaraju. Čak i ti igrači iz drugog plana, bore se za upad u prvi sastav. Moramo se samo malo odmoriti. Nećemo trenirati jer nas je stigao umor. Nemamo prevelik roster i momcima želim samo da daju sve od sebe i da uživaju u toj utakmici.

Za kraj, kako vidite Hrvatsku na ovom turniru?

Imali ste puno peha. Lako je sad biti pametan. Dok postoji šansa, treba se nadati. Ja se nadam. Uvijek sam bio simpatizer Hrvatske u svim sportovima, tako da ni sad ne gubim nadu. Tko zna, možda se sve preokrene. Ni Island ni Slovenija nisu nepobjedivi. Ali, ono što vidim, imate jakog dobrog materijala i ne trebate se brinuti za budućnost. Vaš najveći problem je što ste se naviknuli na samo vrhunske rezultate. Zato je sad nezadovoljstvo. Pa, sjećam se da vam i srebra s Linom nisu bila dovoljna. Hrvatska je sportska nacija i jako je teško to sve skupa voditi, ali ako opet uspostavite kvalitetnu strategiju, mislim da imate dovoljno talenta da se opet vratite na vrh.

Kiro, hvala vam i sretno protiv Francuske. Imate veliku podršku iz Hrvatske.

Hvala od srca, to nam puno znači, ali samo moram dodati da su vam cijene ulaznica preskupe. Jako je teško navijačima iz Makedonije dati od 80 do 100 eura za ulaznicu. Makedonci nemaju takav standard da bi mogli to plaćati i puno navijača se vratilo kući. Šteta, to se možda moglo drugačije riješiti, ali što je, tu je.