U noći s petka na subotu, oko 3 sata po srednjeeuropskom vremenu, Dino Rađa, legendarni splitski centar primljen je u košarkašku Kuću slavnih gdje su već košarkaške veličine poput Jordana, Chamberlaina, Birda, Petrovića, Ćosića, Sabonisa, Magica Johnsona...
Nakon Krešimira Ćosića (1996.) , Dražena Petrovića (2002.) i Mirka Novosela (2002.) članom Košarkaške kuće slavnih u američkom Springfieldu postao je i četvrti hrvatski košarkaš Dino Rađa.
'Kakva čast je predstavljati Split i Hrvatsku na ovakvom mjestu u ovakvom trenutku. WOW', poručio je iz Springfielda Dino Rađa putem svoje Facebook stranice.
Dino Rađa rođen je 24. travnja 1967. godine u Splitu u kojem je u ranoj mladosti trenirao veslanje, plivanje i vaterpolo, ali se njegov osobit talent pokazao dolaskom na košarkaške Gripe iz kojih je vrlo brzo je stigao do juniorske reprezentacije Jugoslavije.
Bio je član momčadi koja je osvojila prvenstvo Europe 1986. godine, a glavni uzlet doživio je na Svjetskom prvenstvu u Bormiju 1987. godine, gdje će dvostruki svjetski prvak SAD pasti dva puta.
Tri titule prvaka Jugoslavije s Jugoplastikom osvojio je 1988., 1989. i 1990. godine, a Jugoslavenski košarkaški kup 1990. godine.
Sa 22 godine Rađa 1989. godine u Münchenu doživljava nevjerojatan uspjeh jer se njegova Jugoplastika pobjedama nad Barcelonom i Maccabijem penje na vrh Europe, a Dino je bio ključni igrač u tim velikim pobjedama. Isti uspjeh sa svojim matičnim klubom Rađa ponavlja 1990. godine. Jugoplastika se ponovno penje na krov Europe u španjolskoj Zaragozi u kojoj je u finalu 'pala' slavna Barcelona.
Dino Rađa 1990. godine iz Splita odlazi u Il Messaggero u Rim kao najbolje plaćeni europski košarkaš. Njegov transfer talijanski novinari uspoređivali su s Maradoninim. Petogodišnji ugovor u Italiji prekinut je nakon osvajanja Kupa Radivoja Koraća odlaskom u NBA 1993. godine.
Senzacija se zvala Boston Celtics, najuspješniji NBA momčad. Među 'Keltima' je Rađa proveo četiri nezaboravne sezone i ostavio dubok trag. U Kuću slavnih, kako je običaj, uveo ga je član Kuće, legendarni Larry Bird, a Rađa je imao kravatu s grbom Hajduka.U govoru se posebno osvrnuo na dane provedene u Bostonu.
'Larry, hvala ti za ovo što si napravio za mene. Osjećam se članom Celticsa od prvog dana kad sam došao u klub. Jednom Kelt, uvijek Kelt. Kad su mi Kim i Zoran rekli da ću biti primljen u Kuću slavnih, nisam prestajao plakati punih deset dana. Najgore je bilo to što punih tjedan dana nisam smio nikome kazati zbog čega su mi svaki dan oči pune suza. Ne postoje riječi kojima bih čak i približno dočarao kako se osjećam. Činjenica da nisam imao pojma da sam nominiran je bila najšokantnija. Detalje sam doznao tek kasnije. Nominirala me skupina košarkaških zaljubljenika s kojima sam igrao iz gušta nakon što sam završio profesionalnu karijeru. Stoga, hvala od srca ekipi iz Adriatica', emotivan je bio Rađa.
'Ovo što se meni večeras događa, to nije samo moje osobno postignuće. Imao sam sreću da sam rođen u isto vrijeme kad se rodila cijela generacija fantastičnih igrača koje su trenirali brojni fantastični treneri. Slavko Trninić, Krešo Ćosić, Božo Maljković, Duda Ivković, Svetislav Pešić i kondicijski trener Mirko Krolo najviše su utjecali na moju karijeru. U karijeri sam igrao za nekoliko nevjerojatnih momčadi. Juniorska reprezentacija iz Bormija 1987., Jugoplastika, reprezentacija bivše Jugoslavije i reprezentacija Hrvatske. Ti momci s kojima sam igrao su fantastični i bila mi je čast dijeliti svlačionicu s njima'.
'Samo jedan košarkaš uz mene bio je dio svih ovih ekipa. Njegovo ime je Toni Kukoč i njega smatram svojom košarkaškom srodnom dušom. Toliko se dobro poznajemo da bismo i sada mogli skupa igrati zatvorenih očiju. Još jedan velikan za koga smatram da sam imao privilegiju igrati s njim je Dražen Petrović. Od njega sam naučio puno, ne samo o košarci nego i o životu'.
Posvetio je rađa dio govora i danima provedenim u ostalim klubovima, no na kraju se ipak zahvalio najbližima.
'Ipak, najviše hvala mojoj obitelji, zbog mene su propatili mnogo. Nikad nisam bio kod kuće, čak i kad jesam, nije lako bili živjeti sa mnom. Bio sam fokusiran samo na košarku i nisam imao puno vremena za sve ostalo. Moja mama sad negdje pleše presretna što me vidi tu, otac kod kuće nazdravlja. Ipak, oni najvažniji su tu. Moji sinovi, znate koliko vas volim, čak i onda kad sam strog, a to je bilo često. Činio sam to za vaše dobro. Moja supruga, moja životna srodna duša. Zbog ljudi koje sam ranije spomenuo bio sam bolji igrač. Zbog tebe sam bolji čovjek. To svi znaju'.
'Jane, hvala ti što si u mene vjerovao čak i onda kad europski igrači nisu bili na cijeni u Americi. Marc, tebi hvala jer si me više puta spasio. Puno sam naučio od tebe. Stojko, moj stariji brate, tebi ću posebno sve ispričati. Jime, hvala ti jer si pazio na moj novac. Stjepko, Roza, Etko, Željka, Željana, hvala vam što ste i večeras uz mene'.
'Čestitam generaciji 2018. na ulasku u Kuću slavnih i hvala svima koji su glasali za mene. I Josipe… Naprijed Patriotsi - završio je govor velikan hrvatske košarke'.
