U početku bijaše zima. Od samih početaka nogometne igre na Islandu, klima je bila glavna zapreka njenom razvoju. Nacionalno prvenstvo milozvučnog imena Úrvalsdeild (pokrenuto još 1912.) traje samo pet mjeseci i igra se u komadu od svibnja do rujna. S kalendarskim dolaskom jeseni stadioni i igrališta zatvaraju vrata, potkraj listopada prestaju prometovati i putnički brodovi iz Europe te otok postaje dostupan samo avionom, Islanđani se povlače u svoje domove, a sport se odvija isključivo u zatvorenim prostorima.

Jasno da uz 'ljetnu' ligu i sedmomjesečnu pauzu između prvenstava ni reprezentacija nije mogla računati na nekakav napredak. Uvijek je bilo od ključne važnosti da igrači u ranoj dobi odu u inozemstvo i započnu profesionalnu karijeru, ali to je uspijevalo samo jako malobrojnima, budući da tijekom hladnih mjeseci nije bilo moguće pošteno trenirati i mladima je bila potrebna izuzetna snaga volje i puno sreće da bi jednog dana postali 'pravi' nogometaši.

No Islandski nogometni savez nije se pomirio s takvom situacijom. Prije desetak godina napravljena je analiza stanja i zacrtan plan koji zadnjih godina daje prve rezultate. Izgrađeno je sedam zatvorenih i potpuno opremljenih nogometnih igrališta s popratnim sadržajima, u kojima se nesmetano može trenirati cijele godine. Diljem zemlje nogometni je savez napravio i više vanjskih igrališta manjih dimenzija s umjetnom travom, koja imaju podno grijanje i reflektorsku rasvjetu (izuzetno bitno budući da u hladnim mjesecima dan jako kratko traje). Danas djeca i u mnogim ribarskim selima uz obalu imaju igralište koje mogu koristiti gotovo cijele godine, a mnogima su dostupni i zatvoreni tereni.

Osim toga, savez je posebni naglasak stavio na edukaciju trenera. 'Kod nas se djeca počinju baviti nogometom već s četiri-pet godina starosti', kaže Tomas Thordarson, sportski novinar dnevnog lista Morgunbladid. 'Čak i u toj najranijoj dobi djeca će danas dobiti školovanog trenera – nema šanse da s njom rade nečiji roditelji ili volonteri', objašnjava Thordarson.

Aktualna generacija islandske nacionalne vrste bila je prva koja je u svom razvoju imala koristi od tih novoizgrađenih objekata i poboljšanih uvjeta. Gylfi Sigurdsson (Tottenham), Aron Gunnarsson (Cardiff), Birkir Bjarnason (Sampdoria), Johan Gudmundsson (AZ Almaar), Alfred Finnbogason (Heerenveen) i Kolbeinn Sigthorsson (Ajax) svi su bili članovi U21 reprezentacije na Euru u Danskoj 2011.

'Tada se Island prvi put u povijesti plasirao na jedno takvo natjecanje – tako da vidite da ovo što se događa nije baš slučajno', kaže Thordarson i dodaje: 'No pravi se rezultati tek očekuju od generacija koje dolaze i koje su dulje imala prilike razvijati se u boljim uvjetima. Danas naše mlade reprezentacije – U21, U19, pa čak i U17 imaju profesionalce u svojim redovima i baš sve naše selekcije ove su godine prošle najmanje do 'elitne' faze natjecanja po skupinama u svojoj kategoriji. U21 momčad dobila je četiri od pet kvalifikacijskih susreta ove sezone, izgubivši samo od Francuske – rezultat je bio 3-4'.

Vidjevši da se stvari razvijaju u pravom smjeru, nogometni savez je prije dvije godine napravio odlučujući korak i na mjesto izbornika zaposlio Larsa Lagerbäcka, glasovitog švedskog stručnjaka koji je punih 19 godina radio s reprezentacijama svoje matične zemlje, od čega devet godina kao izbornik najjače vrste. On je uvelike preporodio islandsku momčad: uveo je mlade igrače u momčad i postavio brzu, dinamičnu i vrlo napadačku igru koja najbolje odgovara njihovim karakteristikama i kapacitetima. Osim toga je utjecao i na to da se odnosi u reprezentaciji, ali u samom savezu, podignu na višu, profesionalniju razinu.

Sve je to rezultiralo unaprijeđenjem igre momčadi i povjerenje navijača raslo je sve dok plasmanom u doigravanje za SP nije preraslo u pravu euforiju, tvrdi Tomas Thordarson i zaključuje: 'Vjerujemo da Island može proći Hrvatsku i učiniti da nam zbog nogometa zima brže prođe!'

Na kraju, moramo se zapitati jednu stvar. Vidimo da su unazad deset ili petnaest godina mnoge nogometne ili manje nogometne nacije donijele ozbiljne i dugoročne strategije razvoja; učinio je to, eto, čak i Island, koji počinje ubirati prvi plodove takvog strateškog planiranja.

Što je po tom pitanju napravila Hrvatska?