Film 'Once brothers' ili, u prijevodu, 'Nekoć braća' – koji govori o pucanju prijateljstva između Dražena Petrovića i Vlade Divca – podigao je puno prašine u Hrvatskoj. Sudeći po filmu američke produkcije, najveći razlog pucanja prijateljstva Petrovića i Divca bila je hrvatska zastava koju je Divac istrgao iz ruku navijača na SP-u u Argentini ponavljajući da joj 'tamo nije bilo mjesto jer je zlato osvojila Jugoslavija'.

No, svima koji su pogledali film jasno je da je to svojevrsno iskupljenje Divca jer očito si nikada neće oprostiti što se nije javio Draženu za vrijeme rata i pokušao s njim barem iskreno popričati.

Jednostavno su preko noći prekinuli svaki kontakt i, kada je Dražen u prometnoj nesreći 7. lipnja 1993. na autocesti u Njemačkoj stradao, s njim je u grob otišla prava istina. Barem što se Divca tiče.

No, jedan od najboljih Draženovih prijatelja Stojko Vranković nedugo nakon zagrebačke premijere filma 'Nekoć braća' otkrio je da sporna zastava nije glavni razlog pucanja prijateljstva, nego najblaže rečeno 'ruganje' Divca na račun tada tek osnovane države Hrvatske pred kojom je bio nastup na Olimpijadi u Barceloni (Jugoslavija je bila pod suspenzijom).

Kako Vranković govori, Divcu je to teško palo jer je želio igrati protiv originalnog Dream Teama i nije mogao vjerovati u drukčiji rasplet.

'Za neke španjolske novine Divac je izjavio da ne vjeruje da će se reprezentacija Jugoslavije raspasti', prisjetio se Vranković.
'Još je, zamislite, izjavio da se čudi Draženu i meni jer govorimo da u Barceloni 1992. želimo igrati za Hrvatsku, zemlju koja ne postoji', prisjetio se 46-godišnji Vranković.

Navodno je i na nekim utakmicama Lakersa i Netsa – kako nam je ispričao Vranković - došlo i do malog fizičkog obračuna Divca i Petrovića te teških riječi.

Američki novinar Jan Hubbard još je u travnju 1993. godine objavio članak s Draženovim izjavama u vezi sa svađom s Divcem, ali te izjave uopće nisu korištene u filmu 'Nekoć braća' iako treba reći da bi sve bilo puno jasnije da se čula i Draženova strana priče. Nekoliko mjeseci kasnije, Dražen je smrtno stradao, a sve to itekako je išlo u prilog Divcu.

Očito za ignoriranje rijetke Draženove izjave o odnosu i pucanju prijateljstva postoji dobar razlog.

'Petrović sada kaže da je incident sa zastavom samo jedan dio neslaganja s Divcem', piše Hubbard u dugom članku.

'No, to nije jedini razlog zašto Vlade i ja više ne razgovaramo. Kada je počeo Domovinski rat, on nikada nije nazvao Rađu, Kukoča ili mene i pitao nas što se događa. Nikada nije nazvao i upitao nas jesu li članovi naše obitelji dobro. Jednostavno je prestao zvati, a ja nisam imao razloga nazvati njega. Jednostavno nismo razgovarali', rekao je Petrović u proljeće 1993. američkom novinaru.

Divac je navodno pokušao nekoliko puta razgovarati s Draženom (na utakmici Lakers - Nets u sezoni 1991/92) koji ga je odbijao, pa je kasnije rekao novinarima:
'Ako mi se ne javljaš zato što sam Srbin, onda sam jako razočaran', rekao je tada Divac Petroviću, kako piše Hubbard.

Divac se tada povjerio novinarima da nikada od Dražena nije dobio objašnjenje zašto ne razgovaraju dodajući da 'još uvijek ne vjeruje da s njim ne razgovara zato što je Srbin'.

Iako je film 'Nekoć braća' kod hrvatske publike dobio uglavnom pozitivne kritike, gore navedene izjave Dražena iz travnja 1993. te neke izjave Vrankovića – koji od 1991. ne razgovara s Divcem - svakako daju sasvim drugu sliku cijelog 'ovog slučaja'.

FILM 'NEKOĆ BRAĆA' - šest videopriloga s YouTubea