Nakon finalnog okršaja španjolskih prvoligaša Madrid slavi, a Bilbao tuguje. U dvoboju klubova čiji su zaštitni znak 'crveno-bijeli dresovi' uspješniji su bili nogometaši Atletica koji su na travnjak istrčali u svojim bojama, dok rezervna zelena garnitura nije bila sretna za Athletic. Učenik (Diego Simeone) je nadmudrio učitelja (Marcelo Bielsa), El Tigre (Ramadel Falcao) je nadmašio 'kralja lavova' (Fernando Llorente).

Dva majstorska uboda prvog strijelca natjecanja Falcaaa (12 golova) u prvom dijelu bila su dovoljna za odluku oko konačnog pobjednika, a pred kraj utakmice Brazilac Diego je zaključio priču.

Prvo je sjajni Kolumbijac u sedmoj minuti s desne strane iskosa zabio golčinu, njegov udarac završio je u gornjem suprotnom kutu. Jednostavno neobranjivo. Isti igrač je i u 34. minuti pokazao djelić svojeg nogometnog znanja. Baskijska obrana je pogriješila, a nakon brze akcije lopta je stigla do ubojitog centarfora. On se varkom riješio čuvara i sa sedam metara hladnokrvno drugi put u očaj bacio baskijske navijače.

U nastavku je klub iz Bilbaa krenuo na 'sve ili ništa' (posebice u zadnjih 20 minuta), preuzeo je potpunu kontrolu, dok su se Madriđani orijentirali na kontre. Bilo je nekoliko izglednih situacija na baskijskoj strani, ali to nije bila večer Llorentea, De Marcosa, Susaete, Ibai Gomeza i ostalog društva. Niti jedan njihov pokušaj nije pronašao cilj, a u jednoj polukontri Diego (85. minuta) je slomio dva baskijska igrača i potvrdio zasluženi trijumf Atletica, drugi u zadnje tri godine otkada je Europske lige.

Tako je grubo srušen san Athletic Bilbaa, momčadi bez stranaca u kojoj igraju samo Baski. S takvom klupskom politikom doći do finala UEFA-inog natjecanja je pravi pothvat, ali zadnji koračić nije napravljen. Baskijski ponos i dalje čeka svoj prvi europski trofej u povijesti, ali i neku veliku titulu nakon dvostruke domaće krune iz 1984.

Koje ironije, san im je uzeo klub koji su 1903. osnovali baš baskijski studenti po uzoru na Athletic Bilbao.