Imali su Englezi hrpu nogometnih velikana, igrača koji su obilježili najpopularniju igru na svijetu. A u Engleskoj je nogomet i dalje u statusu božanstva, često više i od samog života. Kakve su samo zvijezde ispisivale nogometnu povijest, tu su Bobby Charlton, Brian Robson, Gary Lineker, Paul Gascoigne, David Beckham...

Wayne Rooney (35) zadnji je u nizu velikana koji se uvrstio u tu skupinu nogometnih besmrtnika! Popularni je Wazza prije točno mjesec dana objavio da završava nogometnu i započinje trenersku karijeru, a u Engleskoj su tek tada shvatili kako je njegovim umirovljenjem završila nevjerojatna era otočkog nogometa.

Jer Wayne Rooney doslovno je zadnja prava engleska nogometna zvijezda, u svakom smislu te riječi. Fantastičan nogometaš, jednostavno neponovljiv i nezadrživ na terenu, ali u isto vrijeme neobuzdan izvan njega. Svih ovih godina Wazza je iskakao s naslovnica engleskih tabloida, bilo zbog svojih nezaboravnih igara i golova, bilo zbog divljih i razularenih noćnih provoda začinjenih litrama alkohola, prostitutkama, tučnjavama, vožnjom pod utjecajem alkohola... Neki će reći - zadnji nogometni romantik starog kova, kao što su to svojevremeno bili George Best ili Paul Gascoigne.

I da, takav se rađa jednom u 100 godina, a na novog Waynea Rooneyja Englezi će čekati još desetljećima. Ako se netko takav uopće ukaže na engleskim nogometnim travnjacima. Jer Rooney je - bez obzira na sve afere izvan terena - u nogometnu mirovinu otišao kao najbolji strijelac u povijesti engleske reprezentacije (120 nastupa, 53 gola), ali je taj dečko iz Liverpoola ujedno najbolji strijelac u povijesti Manchester Uniteda (253 gola).

Postao je legenda Goodisona godinama prije nego što je zaigrao za prvu momčad Evertona

Wayne Mark Rooney rođen je 24. listopada 1985. godine u Croxtethu u predgrađu Liverpoola. Njegov otac Thomas Rooney radio je kao lučki radnik, a majka Janet Mary Morrie bila je kućanica. Ima i dva mlađa brata, Grahama i Johna. John (rođen 1990.) je i danas aktivan nogometaš. Igrao je za engleske niželigaše te u američkom MLS-u za New York Red Bull i Orlando. Danas je član petoligaša Stockport Countyja.

Obitelj Rooney je irskog podrijetla, a otac je fanatičan navijač Evertona, pa je i malom Wayneu, kao i braći, plava boja jednostavno bila suđena.

'Rođen sam u plavom. To je bilo nemoguće izbjeći', prisjetio se Wayne Rooney u svojoj autobiografiji te pojasnio:

'U mojoj obitelji, s obje strane, svu su zakleti navijači Evertona. Ali moj otac nije bio samo navijač, on je bio taj koji je išao na svaku domaću utakmicu Evertona. Iskreno, ne sjećam se svoje prve utakmice jer sam na Goodisonu prvi put bio kad sam imao samo šest mjeseci! Stvarno ne znam kako me otac uspio prošvercati na stadion bez nosača za bebe, ali uspio je. Morao je promijeniti dva autobusa da dođe do stadiona i onda je cijelo vrijeme stajao na Gwladys Street Endu (dio tribina na Goodison Parku na kojem se okupljaju najvatreniji navijači Evertona, op.a.) držeći me u naručju.'

S dvije godine mali je Wayne već spremno napucavao nogometnu loptu i tata Thomas - koji je u mladosti bio uspješan boksač - nije previše dvojio u koji će ga sport usmjeriti. Srećom za engleski nogomet, boks nije bio opcija...

S nepunih sedam godina Wayne je bio zvijezda i najbolji strijelac školske momčadi te lokalnog dječjeg nogometnog kluba Kopplhaus Boys koji se natjecao u jednoj od mnogobrojnih amaterskih liga što se igraju u Liverpoolu i okolici. Jasno je da su ga odmah uočili brojni skauti, obitelj Rooney dobila je poziv da malog Waynea dovede na probu. No prvi je stigao poziv iz redova Liverpoola...

Legenda kaže kako je Wayne došao na Anfield i odradio jedan ili dva treninga u kampu Liverpoola, ali je na teren istrčao - u dresu Evertona! Potvrdio je to kasnije i njegov otac, ali i skaut Bob Pendleton koji ga je doveo u Everton.

'Nitko mu tada nije zamjerio... I ne, nije važno što su mu treneri tada rekli jer on ionako ne bi ostao u Liverpoolu', prisjetio se Pendelton te dodao:

'Odmah je bilo jasno kako Wayneovo srce kuca za Everton. Tu nije bilo pomoći...'

I tako, dileme za tada devetogodišnjeg Waynea nije bilo, jedini je izbor bio - Everton! Ubrzo je u nogometnoj akademiji Evertona postao najbolji igrač u svom godištu, a toliko su ga obožavali da je postao neka vrsta amajlije za sreću prve momčadi Evertona. Da, Wayne Rooney je kao 11-godišnjak postao klupska maskota, a debitirao je baš na najvećem derbiju, onom s Liverpoolom! Igrači prve momčadi su ga obožavali, navijači također, i tako je - godinama prije nego što je zaigrao za prvu momčad - postao legenda kluba s Goodison Parka.

Sve ostalo je povijest jer Wayne Rooney se igrački razvijao nevjerojatnom brzinom. Bio je jači i zreliji od svojih vršnjaka, do tada je rušio rekorde lokalnih liga po broju zabijenih golova, a u istom ritmu nastavio je i u plavom dresu Evertona, pa je tako u sezoni 1995./'96. postigao čak 114 golova u 29 utakmica igrajući za U-11 ekipu. S 15 godina igrao je za U-19 momčad i bio najbolji igrač, pa je svima već tada bilo jasno da će biti velika zvijezda. Uspjeh mu je bio zajamčen te je Wayne od prvog dana krenuo ispisivati povijest otočkog nogometa!

Tadašnji trener Evertona David Moyes odlučio ga je u ljeto 2002. godine priključiti prvoj momčadi. U službenim utakmicama debitirao je 17. kolovoza 2002. godine na Goodisonu protiv Tottenhama i tako postao drugi najmlađi debitant u povijesti Evertona. Bilo mu je 16 godina i 10 mjeseci... Prve golove u seniorskoj konkurenciji zabio je 2. listopada 2002. godine u FA Kupu protiv Wrexhama. Everton je slavio 3:0, a Rooney je postigao dva gola u razmaku od samo šest minuta. I tako postao najmlađi strijelac u povijesti kluba...

Samo pet dana prije 17. rođendana pokazao je i dokazao o kakvom se klasnom nogometašu radi. Zabio je za pobjedu protiv Arsenala doslovno u posljednjim trenucima utakmice i postao najmlađi strijelac u povijesti Premier League!

'Rooney je najveći talent koji sam vidio otkako sam stigao u Englesku. Sigurno nije bilo igrača mlađeg od 20 godina poput njega otkada sam ovdje postao menadžer', kazao je legendarni menadžer Arsenala Arsene Wenger nakon te utakmice.

Rekorde je nastavio rušiti i u dresu engleske reprezentacije - 12. veljače 2003. godine debitirao je u prijateljskom susretu protiv Australije te je sa 17 godina i 111 dana postao najmlađi reprezentativac u povijesti Gordog Albiona. Već 6. rujna iste godine, u dobi od 17 godina i 317 dana, postao je najmlađi igrač koji je postigao gol za Englesku! Zabio je Makedoniji u kvalifikacijama za Euro 2004. godine.

Kako je 'plavi cvijet' Liverpoola postao heroj crvenog dijela Manchestera

Nakon što je za Everton odigrao samo dvije sezone u seniorskoj konkurenciji (77 utakmica, 17 golova) došao je trenutak da Wayne Rooney krene dalje. Već se znalo da će prije ili kasnije potpisati za Manchester United - 'crveni vragovi' su ga pokušali dovesti kad je imao 14 godina, ali nisu uspjeli. Pokušali su dvije godine kasnije, no ni tada nisu uspjeli... Problem je bio sam Wayne - nije želio napustiti Everton...

Treći put nije mogao odbiti... 'Škotska veza' je odradila najteži dio posla. Sir Alex Ferguson i David Moyes pripremili su teren mjesecima ranije, svi su razgovori i pregovori s obitelji Rooney i samim Wayneom odavno završeni, čekala se samo službena potvrda jer klubovi su također odavno dogovorili taj transfer.

A onda se 31. kolovoza 2004. godine, posljednjeg dana prijelaznog roka, sve baš sudbinski poklopilo. Manchester United igrao je s Evertonom na Old Traffordu, a u uredu sir Alexa Fergusona okupio se 'trust mozgova' - tadašnji vlasnik Evertona Bill Kenwright, trener David Moyes te tadašnji Unitedov direktor David Gill.

'Kradu nam dijete, kradu nam naše dijete...', mrmljao je Kenwright sebi u bradu, kao da ni sam nije bio siguran želi li potvrditi transfer. Navodno je pred svima nazvao svoju majku te predao telefon iznenađenom Alexu Fergusonu.

'Da se nisi usudio pomisliti da ćeš ovo dijete dovesti u United za malo novca! Da ti to nije palo na pamet...', navodno je bila poruka za sir Alexa.

Svima je bilo kristalno jasno to da će Wayne Rooney napredovati samo ako potpiše za United i dođe u ruke Alexu Fergusonu. Posao je zato ubrzo potvrđen, Rooney je postao 'crveni vrag' za odštetu koja je iznosila nešto manje od 30 milijuna eura.

Pravi je posao tek čekao starog lisca Alexa Fergusona, a pogotovo neukrotivog mladog lava Waynea Rooneyja. Trebalo je vremena da se njegov sirov, do tada neizbrušen nogometni talent dovede u red, da ga se nogometno formira i od njega napravi najefikasnijeg u povijesti engleske reprezentacije i jednog od najvećih svjetskih klubova - Manchester Uniteda.

Mnogi se danas s pravom pitaju kako bi i gdje Rooney završio da ga nije preuzeo i na pravi put usmjerio Alex Ferguson. Istina, Wayne je na terenu bio 'rođeni ubojica' i 'razarač', trebalo ga je samo na vrijeme formirati, ne dozvoliti mu da uzleti prije vremena, dati mu priliku da traje...

A to nije bilo nimalo lako jer je Rooney samo nekoliko tjedana nakon potpisa za United u Ligi prvaka zabio hat-trick protiv Fenerbahčea u pobjedi 6:2. Engleski mediji natjecali su se u hvalospjevima, a Fergusona je sve više mučila glavobolja jer je znao da će s tim dečkom imati velikih problema. Škot je jednostavno znao to na osnovi iskustva, prošao je to s mnogim zvijezdama koje je vodio na Old Traffordu, bio je spreman na sva iznenađenja.

Tako je od prvog dana Ferguson bio posebno strog prema Rooneyju, štitio ga je tako da ga nije uvodio u igru kad nije bio spreman. Često je tako gledao utakmice Uniteda s klupe za pričuve, a to mu je posebno teško padalo... No nije imao hrabrosti prigovoriti, ipak je sir Alex Ferguson bio nedodirljiv šef, gazda u svlačionici Uniteda, vladar Old Trafforda. I znao je što radi.

S 'crvenim vragovima' osvojio je sve što se osvojiti moglo

Mlađahnog su Rooneyja tada u Unitedu dočekale zvijezde - kapetan Roy Keane, pa Ryan Giggs, Cristiano Ronaldo, Ole Gunnar Solskjaer, Ruud Van Nistelrooy, Paul Scholes... No on se nije dao impresionirati. Dapače, spremno je uskočio, odigrao je 43 utakmice u svim natjecanjima, zabio je 17 golova i tako postao najbolji strijelac 'crvenih vragova' te sezone. Nije bilo lako, United je završio na trećem mjestu, ali nije uspio osvojiti nijedan trofej!

Pa ipak, nakon te prve sezone sve je napokon sjelo na svoje mjesto. Ferguson je posložio momčad koja je za početak osvojila Liga kup, a potom šest sezona dominirala engleskim i europskim nogometom.

Tako je Manchester United od 2006. do 2013. godine čak pet puta osvajao naslove prvaka (2007., 2008., 2009., 2001., 2013.), a tri puta završio je kao drugi (2006., 2010., 2012.). Vrhunac uspjeha te generacije 'crvenih vragova' bilo je osvajanje Lige prvaka 2008. godine protiv Chelseaja u Moskvi, a 2009. i 2011. United je gubio u finalima najprestižnijeg klupskog nogometnog natjecanja, oba puta od Barcelone i Lea Messija...

Wayne Rooney i Cristiano Ronaldo nosili su Manchester United tih godina, fantastično su se slagali i nadopunjavali na terenu. Navodno mu je baš Ronaldo dao nadimak Pitbull jer je Rooney iz utakmice u utakmicu pokazivao nevjerojatnu glad - kao i Ronaldo - za golovima, pobjedama i trofejima.

Za Waynea jednostavno nije bilo izgubljene lopte, išao je maksimalno u svakom dvoboju, nije se štedio bez obzira na snagu ili ime protivnika, često je 'uletavao' sucima, svađao se u trenucima u kojima je mislio da su on ili njegov United zakinuti sudačkim odlukama. Ukratko, gdje je bila najveća gužva, e tu je bilo najlakše pronaći Waynea Rooneyja. I baš su ga zato navijači Uniteda jednostavno obožavali! Bio je 'sirov', ginuo je na terenu za klub i momčad, zabijao je iz svih mogućih i nemogućih pozicija. A dežurni su ga kritičari redovito prozivali zbog te agresije na terenu, što je rezultiralo nepotrebnim kartonima. S jedne su mu strane govorili da je 'bijeli Pele', a odmah potom ga razapinjali jer nije volio trenirati te je gotovo redovito vodio borbu s viškom kilograma.

No u najboljim sezonama bila je to nogometna rapsodija u režiji i izvedbi dečka iz Liverpoola koji nosi dres 'crvenih vragova'. Kakva apsurdna situacija! Svojedobno su ga engleski mediji opisali naslovom 'Plavi cvijet crvenog Manchestera'. Da, baš je to bio Wayne Rooney. Dečko iz Liverpoola koji je zaludio Manchester!

Najbolje ga je opisao baš sir Alex Ferguson, trenerski genijalac koji ga je izbrusio do savršenstva i od njega napravio istinsku zvijezdu.

'Nikad nije bio sebičan. On je rođeni pobjednik i to je išlo tako daleko da je često bio spreman žrtvovati svoju individualnost za dobrobit momčadi. Kao timski igrač, Wayne Rooney je apsolutno fantastičan. Znao mi je reći, kada smo imali problema s ozljedama u obrani: 'Šefe, mogu igrati beka ili stopera, igrao sam na tom mjestu u školi.' I onda sam mu morao odgovoriti: 'Da, Wayne, ali mi sutra igramo protiv Didiera Drogbe!' prisjetio se u svojoj autobiografiji Alex Ferguson.

Jasno, tijekom svih godina na Old Traffordu bilo je i nesuglasica, prijetnji odlaskom... Najkritičnije je bilo 2010. godine. Rooney je sve češće bio na klupi, a Ferguson je uporno tvrdio da je razlog tome ozljeda gležnja. Sukob je eskalirao u trenutku u kojem se Rooney oglasio u medijima te objavio kako intenzivno razmišlja o odlasku iz Uniteda. No ne zbog novca, već zbog manjka ambicija u klubu! Na Old Traffordu su se odmah mobilizirali i Rooney je uskoro potpisao novi petogodišnji ugovor jer su se čelni ljudi Uniteda zabrinuli nakon što je u javnost procurila informacija kako ga želi dovesti Manchester City! Sve se na ovom svijetu moglo dogoditi, ali da Rooney ode u City ili Liverpool... nikako!

Iste sezone, točnije u veljači 2011. godine, Rooney je zabio spektakularan gol škaricama za pobjedu baš protiv mrskog Cityja! Sam je kasnije taj gol opisao kao najbolji u karijeri dok je sir Alex Ferguson potvrdio kako je to bio najljepši zgoditak kojem je on svjedočio na Old Traffordu. Ovacije navijača Uniteda nakon toga trajale su gotovo deset minuta...

Kako je Rooney dobio nadimak Wazza...

Ali sve što je Wayne Rooney činio na terenu bilo je dostojno naslovnica otočkih medija. Bio je zvijezda u pravom smislu te riječi, najbolji izdanak najpopularnijih engleskih nogometaša. U povijesti! Kakav na terenu, takav i izvan njega. I baš ta 'igra' izvan terena zamalo ga je stajala karijere.

Jer Wayne Rooney je nogometni genijalac, ali u isto vrijeme bećar, 'heroj ulice', dečko iz susjedstva koji će s ekipom u sitnim satima nakon noćnog provoda popiti još jednu ili dvije putne za šankom. I tu su ga 'namirisali' engleski tabloidi, željni senzacija. A Rooney se iz tjedna u tjedan svojski trudio da im pruži što bolji materijal.

Čega tu sve nije bilo - brojnih pijanstava i vožnje pod utjecajem alkohola, noćenja i triježnjenja u policijskim postajama... To je bilo najmanje što je 'skrivio'. Više jednostavno nije bilo 'napeto' snimiti ga kako se pripit vraća iz noćnog života, a uoči važnih utakmica. Vijest da je Rooneyja uhvatila policija kako vozi u alkoholiziranom stanju više nikome nije bila zanimljiva. Zato su se nizali skandali nakon što su otkriveni njegovi razulareni tulumi s prostitutkama i striptizetama, a bilo je pokušaja da se zataškaju i fizički obračuni u pubovima.

Iz tih dana datira i njegov aktualni nadimak - Wazza. Iznjedrili su mu ga tabloidi u trenucima u kojima su ga - s pravom - počeli uspoređivati s najzločestijim dečkom engleskog nogometa Paulom Gascoigneom. On je Gazza, a Wayne Rooney je shodno tome postao - Wazza. Jer u svojim je 'najboljim' danima - kako na terenu, a posebice izvan njega - doslovno bio slika i prilika Paula Gascoignea. Lud i totalno neobuzdan, a opet tako fantastičan i nezamjenjiv.

Pa ipak, svi ti skandali nimalo nisu utjecali na njegove izvedbe na terenu. Vodio je Rooney 'crvene vragove' u nove pobjede, zabijao je iz utakmice u utakmicu, a ponekad se činilo kako mu je alkohol 'najbolje gorivo' jer je posebno 'nabrijan' bio baš u danima u kojima su ga 'rasturali' tabloidi.

'Bio sam mlad i glup', pokušao se opravdati Rooney prije nekoliko godina, kad su ga upitali za sve te njegove ispade tijekom karijere. Tko zna kako se sve opravdavao svojoj Coleen...

Jer više od nogometa patio je njegov privatni život i mnogi se pitaju kako je njegova žena Coleen (34) uspjela izdržati uz njega sve te godine i sve mu oprostiti. I to nekoliko puta. Godišnje. Sve do današnjih dana jer Wayne svako malo 'zapne' negdje s nekom prostitutkom, starletom, aktualnom ili bivšom manekenkom željnom medijske pažnje. I baš se uvijek u blizini nađu fotografi koji ga 'uhvate na djelu'. Bio kriv ili ne, ali stvarno je čudno da tijekom svih ovih godina nije baš ništa naučio... Ispada da se cijelo jedno desetljeće više pisalo o njegovim aferama nego o stotinama fantastičnih golova i brdu trofeja koje je godinama osvajao. I sad će ga nakon svega pamtiti po 'nestašnim izletima' izvan nogometnih terena.

A Wayne i Coleen znaju se praktički cijeli život, upoznali su se još u osnovnoj školi, kad im je bilo 12 godina. Ljubav je planula nekoliko godina kasnije, a vjenčali su se nakon šest godina veze. Vjenčanje je održano u Portofinu u Italiji u lipnju 2008. godine, a svadbeni je pir koštao više od četiri milijuna eura. No najveći dio pokrio je ugovor s britanskim izdanjem OK magazina koji je navodno platio čak tri milijuna eura za ekskluzivnu priču i fotografije s njihovog vjenčanja!

Realno, Wayne Rooney je već tada bio jedan od najplaćenijih svjetskih nogometaša, nije mu bilo do novca. Kasnije je otkriveno kako su on i Coleen iznos koji im je platio OK magazin odmah donirali udrugama koje se brinu za djecu bez roditeljske skrbi. I kasnije je obitelj Rooney izdašno potpomagala potrebite, no zbog svoje bećarske naravi Wayne je tijekom godina ostao bez nekoliko izdašnih sponzorskih ugovora. Spomenimo samo kako su ga svojevremeno odbili Coca-Cola, Nike te neki od najpoznatijih svjetskih proizvođača satova... Samo zbog iznenadnog prekida suradnje s Nikeom (dugo godina bio je zaštitno lice linije njihovih najprodavanijih kopački!) izgubio je desetke milijuna eura, ali u isto vrijeme taj mu novac nije nedostajao jer je samo od ugovora u 13 sezona provedenih u redovima Manchester Uniteda zaradio najmanje 150 milijuna eura.

Wayne i Coleen imaju četvoricu sinova - Kaija Waynea (rođen 2009.), Klaya Anthonyja (2013.), Kita Josepha (2016.) i Cassa Maca (2018.). Važno je spomenuti kako je najstariji sin Kai Rooney krajem 2020. godine potpisao ugovor s Manchester Unitedom pa bi uskoro novi Rooney mogao zaigrati za 'crvene vragove'.

A tata Wayne je s 'crvenim vragovima' osvojio sve što se osvojiti moglo, čak 16 trofeja u 13 sezona: pet naslova engleskog prvaka, Ligu prvaka, UEFA Europsku ligu, FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo, FA Kup, četiri Community Shielda, tri Liga kupa. Uz sve to postao je najbolji strijelac u povijesti momčadi s Old Trafforda zabivši čak 253 gola u 559 utakmica. Predvodi 'crvene vragove' po broju golova u Ligi prvaka, ali i u svim ostalim europskim natjecanjima.

Jose Mourinho bio je taj koji ga je 'ispratio' s Old Trafforda

No 2013. godine, u posljednjoj sezoni Alexa Fergusona na klupi Uniteda, Rooney je ponovno želio napustiti Old Trafford. Čelnici Uniteda spasili su stvar angažiravši novog trenera Davida Moyesa, čovjeka koji je i uveo Rooneyja u seniorski nogomet. No Wayne je već tada bio u vidljivom padu, njegove su najbolje igračke godine bile iza njega. Daleko od toga da je bio star, na naplatu su mu došle godine u kojima nije bio baš posvećen treninzima i zdravom životu. Mnogi su se čudili da je toliko dugo i izdržao bez težih ozljeda jer je često imao problema s prekomjernom težinom i povratkom u formu.

Dolazak Josea Mourinha za trenera Uniteda značio je i kraj za Waynea Rooneyja. Nakon 13 sezona u dresu 'crvenih vragova', 559 utakmica i 253 zabijena gola, Rooney je postao 'višak' pa u ljeto 2017. godine odlazi s Old Trafforda i potpisuje za Everton. Želio je završiti karijeru u svom klubu, no nakon samo jedne sezone (40 utakmica, 11 golova) stiže poziv iz SAD-a te odlazi u MLS ligu, u redove DC Uniteda.

'Preko bare' se Rooney, barem na neko kratko vrijeme, vratio u nogometni život. Iako je bio daleko od idealne forme, za nedoraslu konkurenciju u MLS-u doslovno je 'izmislio nogomet'. U dvije sezone odigrao je 52 utakmice i zabio 25 golova. Neki od njih jednostavno su bili spektakularni i podsjetili su na njegove najbolje dane iz Manchester Uniteda. Nažalost, bio je to 'labuđi pjev', godine u kojima nije posvećivao pažnju svome tijelu uzele su danak i Rooney se u siječnju 2020. godine vratio u Englesku.

Potpisao je za drugoligaša Derby County kao igrač - trener te je isprva bio pomoćnik i produžena ruka prvog trenera Philipa Cocua. Zbog loših rezultata Cocu je dobio otkaz, a s prvim danima 2021. godine Rooney je objavio kako završava igračku karijeru te preuzima mjesto menadžera na klupi posrnulog Derby Countyja, kluba koji se u ovom trenutku bori za ostanak u Championshipu. U drugoj ligi za Derby je odigrao 35 utakmica i zabio sedam golova te je na vrijeme shvatio da je u ovom trenutku najbolje objaviti povlačenje.

Završila je tako jedna fantastična karijera, obilježena nezaboravnim partijama i brojnim golovima te rekordima u dresu Manchester Uniteda. Srušio je i hrpu rekorda u dresu engleske reprezentacije. Wazza je najbolji strijelac u povijesti Gordog Albiona, zabio je 53 gola, drugi je igrač po broju nastupa za Englesku, u dresu reprezentacije odigrao je 120 utakmica (ispred njega je golman Peter Shilton noseći državni dres 125 puta). Rooney je svojedobno bio najmlađi debitant u dresu engleske reprezentacije te najmlađi strijelac u službenim utakmicama! Za ostale klupske i reprezentativne rekorde koje je ostvario trebao bi nam doslovno još jedan tekst.

Kako god bilo, Wayne Rooney jedan je od najvećih engleskih nogometaša svih vremena, njegovi će rekordi trajati još desetljećima, ali i njegovu karizmu - na terenu i posebno izvan njega - teško da će netko nadmašiti u skoro vrijeme. Jer takav se romantik rađa jednom u sto godina. George Best dobio je dostojnog nasljednika u Paulu Gascoigneu, a njega je naslijedio Wayne Rooney. Wazza za sada nema nikoga koji će krenuti njegovim stopama, radilo se tu o nogometu ili provodima.

Kako će se Rooney snaći u ulozi trenera? Za sada se sa svojim Derby Countyjem očajnički bori za ostanak u Championshipu, teška je to i nezahvalna uloga za početnika na klupi, mnogi su u toj borbi krahirali, a onda je strašno teško vratiti se. Za utjehu, Wazza zna kako se pobjeđuje, ali trebat će mu i nešto sreće sada na početku...