Podsjećamo, Roma je iz Leicestera na Olimpico donijela remi (1:1) iz prve utakmice pa je momčadi Josea Mourinha je za finale bila dovoljna bilo kakva pobjeda pred svojim navijačima. Pogodak vrijedan finala postignut je već u 11. minuti.

Lorenzo Pellegrini je ubacio iz kuta, a na petercu je Tammy Abraham nadskočio svog čuvara Ricarda Pereiru i glavom neobranjivo za Kaspera Schmeichela poslao loptu pod gredu.

'Kada radite u Rimu, kada živite u Rimu, kada dišete Rim, onda znate da je ovo pravi klub našeg grada. Od prvog dana otkako sam ovdje osjećam da je ovo velika stvar. Međutim, nismo imali puno pobjeda i puno finala u povijesti ovog kluba. Povijest nije povezana sa društvenom dimenzijom', pričao je Mourinho i objasnio suze koje možete vidjeti OVDJE:

'Zašto sam plakao? Zato što se osjećam kako se svi navijači kluba osjećaju. Znam što ovo znači svim navijačima i moja emocija bila je za njih. Bio sam sretan i izborio neka prestižnija finala, ali zbog ovog se osjećam jako posebno.'

Portugalac je nastavio u emotivnom tonu…

'Mi smo ovdje obitelj. S godinama postanete manje sebični, a više postanete kao otac ili prije djed nekim igračima. Jako sam sretan zbog svojih nogometaša.'

Roma je tako nakon 31 godine ponovno stigla do finala nekog europskog natjecanja, a Jose Mourinho je dobio priliku osvojiti još jedan europski trofej nakon što je bio pobjednik Lige prvaka s Portom i Interom, osvajač Europske lige s Manchester Unitedom i Kupa UEFA s Portom.

Rimljani će za svoj drugi trofej u europskim natjecanjima, nakon osvojenog Kupa velesajamskih gradova 1961., igrati protiv nizozemskog Feyenoorda koji je u Marseilleu obranio prednost od 3:2 stvorenu na domaćem terenu.