Pobjedom 23:20 nad Njemačkom, u odlučujućoj utakmici skupine II za proboj u polufinale, hrvatske su rukometašice još jednom oduševile. Pa i svoju prethodnicu, Andreu Kobetić, bivšu Penezić, koja je u svojoj 36. godini i dalje aktivna na parketima.

Za tportal ove se srijede javila iz mađarskog Siofoka, gdje vrijedno trenira, iako utakmica baš i nema. Društvo u tom mađarskom klubu rade joj i treneri Zdravko Zovko i Nikola Škorić, te aktualna reprezentativka Katarina Ježić, ali i Tamara Horaček, rukometašica rođena u Požegi, ali koja inače igra za francusku reprezentaciju.

'Presretni smo, kako ne bi bili. Pa ovo je povijesni uspjeh, jer nitko prije njih to nije uspio napraviti. Svima nama ovo je bio san, a ove cure sada su ga napokon dosanjale, one ga žive. I to posve zasluženo. Jer njihov kolektiv najjača je snaga. Eventualne nedostatke ili mane pokrivaju srčanošću i borbenošću. Imaju nevjerojatnu energiju, igraju na granici s ludilom, oduševljavaju sve i sigurna sam da svakog dana imaju sve više simpatizera', rekla je za tportal Andrea Kobetić, koja je tijekom karijere igrala za Lokomotivu, Podravku, Krim, Vardar i Siofok.

>> [FOTO] Jedna od najvećih hrvatskih rukometašica svih vremena otkrila nam tko je ključna osoba za ovaj uspjeh na Euru u Danskoj

Šest godina za redom od 2008. do 2013., Andrea je proglašena za hrvatsku rukometašicu godine. Prije četiri godine s 98 golova bila je najbolji strijelac u Ligi prvaka. Osvojila je brojna klupska i individualna priznanja. Osvajačica je dva hrvatska prvenstva i kupa. Trofej pobjednika slovenske lige dizala je četiri puta kao i kup, tri puta makedonsku ligu i kup, a u Ligi prvaka dvije srebrene medalje i dvije bronce. Penezić je za Hrvatsku igrala od 2008. do 2016. i upisala 141 nastup i zabila čak 633 gola. A njezinu klasu i dalje jako cijene, te je sada nominirana na poziciji lijevog vanjskog za najbolju ekipu desetljeća.

Naravno, s tolikim iskustvom, možda i sada mogla pomoći reprezentaciji?

'Ha, ha, ha... Ma, ni govora. ja sam se već oprostila. Ovo je njihovo vrijeme i jedna posve nova generacija. Cure su se same izborile i uopće nema smisla da im bilo tko remeti ritam'.

U čemu je tajna ovog uspjeha, jer cure su na prošlom Euru, s istim izbornikom bile na dnu, sada se bore za finale?

'Očito se dogodio taj potrebni 'klik', pojavila se nova kemija. Jer te cure su dugo skupa, još od kadetskih dana. I puno njih je istog godišta. Dakle, dugo su već skupa, s istim izbornikom. Ali mene još više iznenađuje, što su sada, iako oslabljene, jer tek sada im se priključila Dejana Milosavljević, a recimo prve golmanice, Ivane Kapitanović ni nema, napravile ovo čudo. Dakle, očito se nešto poklopilo'.

Podsjeća li vas ovaj uspjeh na onaj rukometaša iz 2003. godine, kada su na SP-u, mimo svih očekivanja stigli do zlata, iako su samo godinu dana prije bili na dnu?

'Svi pričaju o tom uspjehu, ali iskreno, ja se baš i ne sjećam. Očito je bilo tako i jako sam sretna da su sada i cure podsjetile na njih. I samo neka toliko dugo potraju kao i dečki, jer ženski je rukomet godinama bio van svih medijskih praćenja. Naravno, uspjeha nije bilo, ali vjerujem da će ova generacija sada trajati odnosno donositi nam nova velika slavlja'.

A može li u petak protiv Francuskinja otići još korak dalje?

'Kako su krenule, ne bih se iznenadila. No, kada sam nakon spoznaje da ćemo igrati u polufinalu razgovarala s prijateljima, rekla sam da bi ipak radije Ruskinje za suparnice. Francuskinje su, baš kao i Norvežanke, neporažene na ovom Euru, jake su, igraju čvrstu obranu. Imaju sjajan spoj mladosti i iskustva, Zaad i koja je produžena ruka izbornika Krumbholza, odličnu Lacrabere, golmanice Leynaud i Darleux. Puno njih znam s terena. Zbilja su moćne. No, i naše su cure pokazale da znaju srušiti velike. Trebaju samo smanjiti broj tehničkih pogrešaka, to jest onemogućiti Francuskinjama kontre i polukontre, jer fizički su jake, brze... Naše cure imaju želju, imaju srce, nemaju što izgubiti, jer već sada su napravile nevjerojatne stvari. I sve dalje je ekstra bonus', završila je veličanstvena Andrea.