Nakon brojnih PCR testova, odnosno provjera je li negativan na koronavirus, a zadnji test odrađen je u subotu i nalaz je bio u skladu s očekivanjima, Nikša Kaleb u društvu ostalih RTL-ovih djelatnika odletio je u ponedjeljak noćnim letom preko Istanbula za Aleksandriju, u kojoj će hrvatska rukometna reprezentacija igrati utakmice prvog kruga protiv Japana, Angole i Katara.

Proslavljeni hrvatski rukometaš, bivše lijevo krilo, koje u svojoj kolekciji medalja ima i svjetsko te olimpijsko zlato, odnosno svjetsko i europsko srebro, sada se nalazi u ulozi stručnog komentatora.

Poznat po svom britkom izričaju te da uvijek govori ono što vidi, bilo dobro, bilo loše, Nikša Kaleb sjajan je analitičar i zato nije ni čudo da su na RTL-u nastavili suradnju s njim. No dok nije bio na TV-u, možda je bilo jednostavnije izreći koju kritiku, nego sada, kada ga prate milijuni gledatelja.

'U dogovoru s RTL-om, kao što sam i tražio, nitko me ne sputava kazati ono što vidim. Naravno, samo na osnovi argumenata. Nemam nikakvih kočnica, kod mene ne postoji ni autocenzura, a isto tako nema ni nikakvih zabrana RTL-a', naglasio je Nikša Kaleb odmah na početku razgovora za tportal, koji smo vodili nešto prije njegova leta prema Egiptu.

To je jasno, no sada ste ipak nekakva spona između javnosti i samih reprezentativaca te igrači sigurno odmah doznaju jeste li ih pohvalili ili pokudili. A onda trebate doći do njih, provjeriti u kakvom su stanju i slično.

Naravno. Non-stop sam na njihovim treninzima. I koliko god bih ja tu trebao biti, kako se kaže, stručniji sukomentator, ipak sam dio te ekipe i moj dio posla je, i moj zadatak, pomoći im i u neku ruku biti motivator. U današnje vrijeme sve je dostupno u roku odmah i nema apsolutno nikakve potrebe biti negativan. Na kraju krajeva, sve se to ili pročita ili sazna u roku od pet minuta.

Ta uloga vam se očito sviđa?

Moram priznati da mi se sviđa zato što sam dio rukometa, dio sam velikih natjecanja, a ne boli me koljeno (ha, ha). Dio sam toga, a ne moram čak ni skakati. I u svakom slučaju, novo iskustvo i zadovoljstvo mi je to što me RTL prepoznao za ovo i što mogu, da se ne hvalim, komentirati s lica mjesta, a ne treba mi puno vremena da prepoznam određene situacije te tako mogu pokazati određeno znanje i iskustvo koje sam stjecao u karijeri i sve ove godine.

Kažete da ste gledali treninge hrvatske reprezentacije. Imamo osjećaj da je ova momčad spremna za velike stvari, možda čak i za korak više od prošlogodišnjeg uspjeha, kada je osvojila srebro. Osim toga, i cure su ih nedavno motivirale osvajanjem prve medalje. Kakvima se vama čine? Ali da im ne stavimo teret na leđa.

Svi igrači, kada ih gledam sa strane, djeluju moćno i spremno. I malo ću pritegnuti kočnicu, da ih ne hvalim puno, da im ne nabijem taj pritisak. Oni su svjesni svoje kvalitete. A kada se kaže da bi mogli korak više, za razliku od prošlogodišnjeg nastupa u finalu, onda to znači ni manje ni više nego osvajanje zlatne medalje. Ali treba ostati na zemlji, treba ostati skroman. Jer ima tu pet, šest reprezentacija koje su također svjesne svoje kvalitete. Ima i nekih reprezentacija koje bi mogle iznenaditi, tako da nije baš lako napraviti taj korak više i uzeti zlato. Ne smijemo bježati od uloge favorita, u smislu favorita iz kruga reprezentacija koje će se boriti za medalju. Tamo svakako pripadamo. A hoće li se dogoditi da netko ima bolji ili lošiji dan, to je već stvar i umora i sreće... Samo da mi dođemo u borbu za medalju, pa ćemo napraviti taktiku.

Tko je u toj ulozi najvećih favorita, odnosno mogućih iznenađenja?

Uz dužno štovanje, Španjolska ima ogromno iskustvo, ali ipak mislim da ćemo se, bez obzira na to što je aktualni europski prvak, ugurati mi i da smo za nijansu bolji od njih. Dakle Hrvatska, Danska, Norveška, Francuska, koja koliko god bila slaba, opet je favorit. I vjerujem da bi Slovenija mogla napraviti dobar rezultat jer će do završnice imati nekoliko lakših utakmica i neće se potrošiti kao na Euru, zbog čega onda u polufinalu nisu imali snage.

Igor Karačić, jedan od ponajboljih hrvatskih rukometaša, na kraju je završio na popisu putnika. Ali upitno je koliko će moći pomoći ekipi.

Nama bi nedostajao svaki igrač, ne samo Karačić. Jer mi nismo ni Njemačka, ni Španjolska, ni Rusija, pa da imamo milijune igrača. Dogodilo nam se da na prvenstvu u Hrvatskoj Duvnjaku pukne list, pa ne može igrati. Pa se dogodilo prošle godine da je Cindrić stalno ozlijeđen. Ove godine pak Karačić ima problema, nikako da skupimo svu trojicu na jednom natjecanju. Ni Duvnjak nije u najboljoj situaciji, odnosno formi, s obzirom na to da je prebolio koronu i da mu fali snage, to jest da nije na onom nivou na kojem može biti. Svaki igrač nam je bitan, i nadam se da će Karačić moći pomoći, ali isto tako važno je sačuvati Duvnjaka u ovim lakšim utakmicama.

Na final fouru Lige prvaka, na kojem je Kiel uzeo naslov, primijetili smo da Duvnjak ne igra u oba smjera, već ga trener Filip Jicha koristi samo u obrani. Za razliku od izbornika Červara, koji ga ima i u napadačkom dijelu. Možda je to recept da se sačuva Duvnjakova svježina?

Sâm Duvnjak govorio je kako mu je super raditi s Jichom jer on već dolazi u godine u kojima se osjeti igranje u njemačkoj Bundesligi. Nisu to pretjerane godine, već pretjerani napori. Imao je i nekoliko ozljeda, i Filip Jicha kao bivši igrač vrlo dobro shvaća što znači relaksirati igrača i dati mu priliku za odmor. On odlično koristi Duvnjaka, a mislim da bismo tako i mi trebali napraviti do onih, ajmo tako reći, težih i važnijih utakmica. Nije stvar u tome da je Duvnjak zaboravio igrati napad, nego je Jicha pogodio kako ga najbolje iskoristiti.

Može se primijetiti da izbornik Červar voli koristiti igru bez golmana, ali tako primamo previše golova.

Osobno nisam za to da se igra '7 na 6'. Možda u pojedinim trenucima, kad protivnička obrana igra 'duboko' i 'prljavo', poput reprezentacija kao što su Tunis i Egipat, ali to je iznimno kratko vrijeme, samo da ih se prisili da se vrate što bliže golmanu. Znamo dobro kako smo prošli protiv Brazila i koliko deprimirajuće djeluje na igrače kada se trude, trude i trude, i onda sav taj trud padne u jednoj sekundi u vodu. Jer kad igramo s igračem manje, a imamo vratara na golu, onda su statistički izgledi 20 do 30 posto da će obraniti. Kad ga nemamo na golu, nemamo nikakve šanse. Evo, vrlo jednostavno.

Ovaj turnir bit će specifičan jer prvi put na njemu igraju 32 reprezentacije. Igrači imaju snage koliko imaju, no bit će ovdje važan još jedan segment, psihološki, s obzirom na igranje u 'balonu' zbog koronavirusa?

'Moram spomenuti da će, osim onog rukometnog i taktičkog znanja, trebati puno umijeća da ih se na psihološkom planu ostavi na okupu. Iz dva razloga. Kao prvo, tu je dugotrajna zatvorenost i nemogućnost izlaska i šetnji izvan hotela. Jer svaki izlazak iz hotela kažnjava se deportacijom iz Egipta. Doslovno moraju biti u tom balonu, zaštićeni. A drugo, da ih, što bismo rekli - ne 'prebaci' kada počnu dobivati poruke iz potresom razrušenih područja. Znači, kada počnu stizati fotografije navijača iz Petrinje, Siska, Gline, u cijelom ovom jadu i muci, oni će jako emotivno reagirati na to. I najradije bi iskočili iz svoje kože da pomognu tim ljudima, bilo u popravljanju krovova, bilo u igranju na terenu. Pa da ne bi izgorjeli od te prevelike želje, treba ih pripremiti na to, da su ti ljudi zadovoljni što god oni napravili. I treba im objasniti da su oni u prilici tješiti ljude na tim područjima, da barem malo zaborave na te svoje muke i jade', zaključio je Nikša Kaleb, čijim se prijenosima jako veselimo.

Baš kao i igrama hrvatskih reprezentativaca.