Na svečanost su došli gotovo svi ljudi koji su ostavili traga u hrvatskom tenisu čija je priča službeno počela 13. lipnja 1912. godine kada je osnovana Sekcija za lawn tennis pri Hrvatskom športskom savezu koju je vodio Hinko Würth, veliki entuzijast i ljubitelj svih sportova, ali prije svih tenisa i nogometa.

Predsjednica Hrvatskog teniskog saveza Nikolina Babić otvorila je ovu svečanost riječima:

'Prvo bih čestitala muškoj Davis Cup reprezenaciji na plasmanu u četvrtfinale u Malagi. Slavimo 110 god tenisa u Hrvatskoj, a koliko je bogata povijest vidjet ćete u monografiji i filmu', kazala je između ostalog Babić naglasivši kako je ponosna na sve uspjehe u hrvatskom tenisu te najavila njegovu svijetlu budućnost.

Među govornicima na ovoj svečanosti, jer ipak je riječ o jubileju od 110 godina, nekoliko riječi kazao je i predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša.

'Oduševljen sam brojem ljudi, sportaša i dužnosnika koji su svaki na svoj način obilježili 110 god tenisa u hrvatskoj. Prva naša olimpijska medalja je bila u tenisu, u Barceloni. 1992. I bit će još medalja, možda u Parizu', poručio je prvi ćovjek HOO-a.

Također je nekoliko riječi kazao i Ivo Kaderka predsjednik Tennis Europe tj. europskog teniskog udruženja. Komplimenata na račun hrvatskog tenisa nije nedostajalo…

Dodajmo kako je na svečanost došao Milan Čolić, voditelj Odjela za programe sporta iz Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade, a nekoliko riječi kazao je i Tomislav Družak, državni tajnik Ministarstva turizma i sporta.

Na svečanosti je predstavljena i raskošna monografija o veličanstvenoj povijesti hrvatskog tenisa urednika Mihovila Švigira.

Ipak je riječ o vrijednom izdanju koje će ostati podsjetnik današnjim i budućim generacijama.

Na svečanosti je prikazan i 40-minutni film o povijesti hrvatskog tenisa autora Brune Kovačevića prepun emocija i nezaboravnih kadrova iz povijesti. Film je oduševio sve prisutne uzvanike koji su u nekoliko navrata gromoglasnim pljeskom pozdravili najveće uspjehe hrvatskih tenisačica i tenisača, a svojim anegdotama okupljene je nasmijao neponovljivi Goran Ivanišević osvajač Wimbledona 2001. godine.

Dodajmo kako je Hrvatski teniski savez podijelio i niz nagrada od kojih svakako treba izdvojiti onu za životno djelo koju je dobio jedna od najboljih tenisača s ovih prostora Boro Jovanović koji je 1961. godine proglašen najboljim sportašem Hrvatske u izboru Sportskih novosti, a 1962. je ponovo slavio u izboru i to u paru s Nikolom Pilićem.

Razlog je, naravno, bio fantastičan rezultat hrvatskog dvojca te godine u Wimbledonu, gdje su stigli do završnice parova. Jovanović je imao i nekoliko i te kako zapaženih nastupa u pojedinačnoj konkurenciji na Grand Slam turnirima. Najveći je svakako onaj iz 1968. kad je igrao četvrtfinale Roland Garrosa. U vrijeme njegove igračke karijere nije bilo ATP liste, no prema tadašnjem rangiranju bio je osmi igrač svijeta.

Podijeljelo je još pregršt nagrada pa su tako za vrhunska dostignuća u tenisu – iako neki nisu mogli doći na svečanost - nagrađeni Ivan Dodig, Franko Škugor, Marin Čilić, Nikola Mektić i Mate Pavić.

No, zajednička fotografija svih nagrađenih koji su došli na ovu svečanost zasigurno će naći svoje mjesto u uredima HTS-a. Jer ipak nije mala stvar na jednom mjestu okupiti ovakvo tenisko društvo. Večer za povijest.