Kada na utakmici primite šest golova od kojih je zadnji poništen, pretkraj zabijete dva utješna i možete sasvim sigurno reći da vam je golman najbolji pojedinac na utakmici,  onda znate da ste čak i dobro prošli u porazu 2:5. Švicarci mogu biti sretni da nisu iz svoje mreže vadili loptu još barem 2-3 puta, jer barem toliko stopostotnih prilika su propustili Francuzi, uključujući i jedan jedanaesterac.

Deschamps je odlučio na megdan Švicarcima poslati ekipu sa dvije izmjene, sa Giroudom i Sissokom kao novim igračima. Pogba i Griezmann nisu otpali zbog loše igre u prošloj utakmici već čisto zbog nešto drugačijeg pristupa utakmici. Sissoko glasi kao odgovorniji igrač nego Pogba, kojem usprkos vrhunskoj kvaliteti još uvijek nedostaje mirnoće i obuzdavanja temperamenta, no puno bitnija je bila druga izmjena. Sa ulaskom Girouda Francuzi su dobili u napadu dvije vrste centarfora. Njega kao visokog i jakog napadača koji u skoku može odnijeti loptu ili je primiriti s igračem na leđima. Benzema je pomaknut na lijevo krilo sa kojeg je dobio potpunu slobodu kretanja i sudjelovanja u kombinacijama. To je učinjeno jer Švicarci nisu ekipa koja će se samo povući na svoju polovicu kao Honduras, već su i oni došli po nova tri boda. Tako je Benzemi ostajalo dosta prostora između njihovih linija što je on uspješno koristio kroz cijelu utakmicu, kojem su se konstantno pridodavali Matuidi i Sissoko dajući mu tako dodatne opcije za završetak napada.

Veliki udarac za Švicarce se dogodio u vrlo ranom dijelu utakmice, kada je von Bergen napustio igru. Izgubili su jedinog pouzdanog stopera, pa je morao ući Senderos. Za njihov stil igre možda bi razumljivije rješenje bio Fabian Schär, ali Hitzfeld se odlučio za iskusnijeg. Možda se ne čini kao veliki hendikep, te bi sigurno rezultat na koncu svakako otišao na stranu Francuza, no ovako su izgubili mirnoću u zadnjem redu. To se posebno osjećalo zbog činjenice da je obrana Švicarske stajala dosta visoko, stavljajući se u nezgodnu poziciju prilikom kontranapada. Nije pomagala ni navika švicarskih braniča da aktivno sudjeluju u napadačkim akcijama, ostavljajući dosta prostora iz sebe. Učinak vezne linije je u toj situaciji bio esencijalan, jer nisu smjeli gubiti lopte u opasnoj zoni, no to su znali i Francuzi. Njihov vezni red je krcat fizički dominantnim igračima, kojima je izbornik naložio dosta jak presing odmah po prelasku na njihovu polovicu terena.

Upravo to je bio temeljni plan; iznimno jakim presingom natjerati Švicarce na pogrešku, pogotovo posebno indisponiranog Behramija pa brzim protokom lopte preko krila doći do suparničkog gola i na kraju poentirati. Obrana je bila pozicionirana slično kao i kod Švicaraca, no velika razlika je u tome da su Varane i Sakho iznimno pokretljivi igrači sa vrlo dobrom tehnikom i igrom na zemlji. Nisu se bojali stajati visoko i time su olakšali posao veznjacima u oduzimanjima posjeda. U planu ih nisu omela ni dva pogotka u razmaku od minute, cijelu utakmicu nastavili su jednakim tempom bez prepuštanja kontrole i vraćanja debelo iz lopte.

Prilično je iznenađujuće da je Švicarska pala relativno lako kao Jamajka u pripremnoj utakmici (8-0) prije SP-a, no to ne treba umanjiti Francusku predstavu. Načinom timske igre, nadopunjavanjem i efikasnošću u prve dvije utakmice prvenstva sasvim opravdano se nameću kao jedni od najvećih favorita. Ozljeda Riberya kao da je zbližila ekipu, sada nema velike zvijezde preko koje igra obavezno mora teći, već se pronalaze igrači u najboljim situacijam bez imalo sebičnosti. Francuzima je taj timski dio uvijek predstavljao najveći problem, kojega je Deschamps zasad uspješno otklonio čime Tricolori ponovno postaju strašna momčad kakva bi po imenima trebali biti.