Od tog kobnog 7. lipnja 1993., kada je u prometnoj nesreći na njemačkoj autocesti život izgubio Dražen Petrović, hrvatska košarka krenula je nizbrdo. I dandanas nije se oporavila od tog tragičnog dana u kojem nas je napustio kapetan i vođa…

>> Aco Petrović ima novu misiju kada je brat Dražen u pitanju; ispričao nam je što mu je danas prioritet i zašto se odlučio na taj potez

'Iskreno, nema dana da se ne sjetim Dražena. S njim sam, kada sam kao golobradi klinac došao iz Hercegovine u Cibonu, provodio jako puno vremena. Takav igrač i takav radnik rađa se jednom u 100 godina', ispričao je za tportal Arapović, a nakon završetka igračke karijere, nakon što je bio zastupnik u Saboru te diplomirao socijalni rad, posvetio se radu sa studentima na sveučilištu Libertas.

'Mnogi me pitaju kako to da sam tako dobro poznavao Dražena, jesmo li bili cimeri na putovanjima i slično. Nismo često bili cimeri, ali smo zato često spavali jedan kod drugog nakon putovanja ili noćnih provoda u Saloonu. Jedno vrijeme, kada su vladale restrikcije struje, spavao je redovito kod mene jer mu je stan bio na 13. ili 14 katu, a lift nije radio. Sjećam se i da smo znali Dražen, Zula i ja voziti utrke od Novog Zagreba do Doma sportova. Dražen u svojoj Alfi, a ja u bratovom Gofu. Mladost - ludost…', prisjetio se Arapović.

Kakav je Dražen bio radnik, govori i nekoliko anegdota koje nam je ispričao Arapović.

'Mogla bi se knjiga napisati o onome što smo sve prošli. Evo vam jedan primjer toga kakav je Dražen bio radnik. On je vježbao i kada bismo sjedili u kafiću. Dizao bi noge i vježbao trbušnjake. Ili, recimo, sjećam se našeg povratka s gostovanja iz Čačka vojnim avionom koji je poletio s livade. Stižemo u Zagreb, pobacamo stvari u stanove i odemo u Saloon na piće. Jedva smo čekali da se naspavamo… A Dražen je ujutro u osam sati već bio na treningu u trojci Doma sportova. Nedjeljom nije bilo nikoga, a ključ nismo imali pa bi redovito preskakao ogradu kako bi odradio svoj trening. A koliko nas je puta natjerao da u hotelu trčimo do 15. kata po stubištu. Rekao bi mi: 'Franjo, predugo smo sjedili na putu do ovdje. Ajmo se malo protegnuti' i krene stepenicama do vrha hotela. A u Barceloni, u olimpijskom selu, imao je u sobi bicikl koji bi, dok bismo se mi ostali odmarali, satima vozio. Neviđeni radnik!' prisjetio se Arapović, posebno ponosan na to što je bio jedan od 12 igrača u hrvatskoj olimpijskoj selekciji u Barceloni 1992. godine.

'To je neponovljiva generacija, kakva se više nikada neće okupiti. Dražen, Toni, Dino, Stojko… bili su nositelji, a mi ostali smo uskakali kad je trebalo', kazao je Arapović te nas podsjetio na činjenicu da je Dražen uoči finalne utakmice protiv američkog Dream Teama, koji su predvodili Michael Jordan, Magic Johnson i društvo, bio uvjeren da Hrvatska može do zlata.

'Da, sjećam se da je Dražen u svlačionici išao od igrača do igrača kako bi nas sve uvjerio da možemo dobiti taj Dream Team. Znate, poznavao sam Dražena jako dobro, stvarno smo puno vremena provodili zajedno i on je jednostavno bio takav. Rođeni pobjednik! Čovjek koji baš nikome nije želio priznati da je bolji.'

Za kraj smo se dotakli i današnje NBA lige te činjenice da s ovih prostora dolazi dvostruki MVP Nikola Jokić te najatraktivniji i najpopularniji Europljanin Luka Dončić, igrač koji neke svojim stilom igre podsjeća upravo na Dražena Petrovića. Igra s osmijehom i uživa u košarci...

'Kao prvo, moram reći da ne volim davati nikakve usporedbe da je Dončić sličan Draženu ili slično. Dražen je bio poseban i takav igrač neće se više roditi. Eto, to vam je najveća istina i točka! Ili, recimo, što bi danas u ovakvoj NBA ligi, koja je drukčija nego ona 90-ih, radili Dino Rađa i Toni Kukoč, koji su bili ispred svog vremena. Ma oni bi čuda radili, ali neki toga nisu svjesni... Zato neću ništa govoriti o Jokiću, iako imam svoje mišljenje, da me netko pogrešno ne shvati... NBA danas? Moje je mišljenje da danas tamo svatko može igrati, ali to je neka druga tema', završio je Arapović, a zanimljivo je napomenuti da je pred kraj karijere igrao u slovenskoj Krki iz Novog Mesta, u kojoj mu je suigrač bio Saša Dončić, otac NBA zvijezde. Kaže da je bio neviđeno talentiran te ga je krasio jako dobar šut, ali nije ostvario karijeru kakva se očekivala.