Kada smo nakon smrti Vlatka Markovića na našem smo community portalu Tribina.hr pitali koja će biti njegova ostavština kao igrača, trenera i nogometnog dužnosnika. Odgovori su, kako se i moglo očekivati, bili šaroliki:

'Vlatko je, kažu stariji, bio dobar igrač. Neki vele da je bio dobar trener. Ja ga pamtim samo kao predsjednika jedne od najvažnijih nevladinih organizacija u državi. Njegovo ponašanje u HNS-u je ono što najviše pamtim. Često je bio ohol, bahat, bezobrazan i bio je vrhunski manipulator. Te osobine koje je svaki pratitelj njegovog djelovanja mogao vidjeti bile bi u redu kada bi se on tako ponašao u svom širokom privatno-podzemnom svijetu pa da ugled HNS-a i funkcija koju obnaša malo bolje izgleda. Takvim ponašanjem se, recimo, osvajaju glasovi delegata koji odlučuju kome će se dodijeliti nekakvo kontinentalno natjecanje. Osim toga, pamtim izjave koje nisam čuo ni na placu', objasnio je herrbranko

'Otišao je čovjek za kojeg se zadnjih godina njegovog aktivnog nogometnog života nije moglo puno toga dobroga reći. Nije to iz zlobe, jala ili sitnih interesa, jednostavno se o predsjedavanju Vlatka Markovića Savezom nije moglo reći nešto lijepo koliko god se i trudili. Je li on za to kriv? Jest koliko i nije. Vlatko je morao ući u razne kompromise da bi ostao na mjestu na kojem je, a nakon što je te kompromise učinio više nije bio gospodar svoje sudbine ni gospodar Saveza koji je formalno vodio. Kriv je za držanje svoje pozicije, kriv je za popuštanje utjecajima sa strane, kriv je i za manje nego normalno ophođenje i s javnošću i s medijima, ali nakon svega je nekako teško govoriti o onome što je za vrijeme njegovog mandata bilo normalno kao i 'dobar dan'.

No prije tog života postojao je i neki drugi Vlatko Marković. Postojao je neki jaki stoper bosanskih korijena i snage koji je postao jedan od najboljih igrača bivše države u tim vremenima. Postojao je kasnije i jaki trener teškog, ali neslomljivog karaktera koji je naše klubove vodio do nekih poznatijih uspjeha, a imao je čast biti i kratko vrijeme izbornik novonastale reprezentacije Hrvatske. Postojao je i čovjek kojeg je snašla jedna od većih tragedija koja može snaći bilo koga od nas ljudi, da nadživi vlastitog sina kojeg je morao sahraniti i živjeti dalje. Postojao je, prije svega, i obiteljski čovjek čija obitelj danas tuguje za njim, ne za predsjednikom HNS-a, trenerom, nogometašem ili funkcionarom, nego za suprugom, ocem, djedom ili samo prijateljem', razložio je Mac316

'Bio je na čelu hrvatskog nogometa i trebao je biti neutralan i pomagati svim klubovima, a svi dobro znamo što je bilo na prvom mjestu. Je li išta dobroga napravio za klub za koji navijam? Ja se ne sjećam, a neka me moji kolege Riječani isprave ako se varam. U tom slučaju ću ti se duboko ispričati, ali ja iz tvojih usta pamtim samo otrov koji si prosipao po Rijeci i većini toga što nije imalo veze s 'najkatoličkijim' hrvatskim klubom', napomenuo je navijač NK Rijeke, gogykirales