Mondo donosi naslov 'Srbija opet igrala dobro i opet nije pobijedila'. U tekstu piše da je to bio buran remi. Njihov novinar tvrdi da su 'orlovi' igrali lijepo, požrtvovno, srčano, ofenzivno i da navijači imaju s pravom biti ljuti. Zašto? Ne zbog neodlučenog ishoda, nego zato što je bio potreban dolazak Hrvata kako bi svijetu pokazali da imaju talenta i kvalitete, ne samo za SP, nego i same utakmice na njemu. Ističe se da vatreni nisu zapucali na gol u prvom dijelu i da su oštećeni za penal, da su stvorili tri-četiri izgledne prilike te primili naivno pogodak.

Kurir piše 'Srbija dominirala, ali nije uspjela svladati Hrvatsku'. U izvještaju se, osim golova, ističe isključenje Šimunića za kojeg smatraju da je na krvnički način zaustavio kontru Sulejmanija.

Alo piše da Srbija žali za šansama te da su se domaći nogometaši borili kao da im o tome ovisi život. To nije bilo dovoljno da se ostvari pobjeda.

Žurnal ističe prema njima sjajnu atmosferu, da su Hrvati bili satjerani u ponor u prvom poluvremenu, ali je njihova najjača karika bio njemački sudac koji je gostujućim nogometašima progledavao kroz prste.

Telegraf piše da više nema ni teorije za SP, da su bili nadmoćan protivnik protiv velikog rivala, a da je gostujuća reprezentacija povela nakon prvog poštenog udarca. Zaključuju da se srpskim igračima ne može osporiti htijenje, ali da je presudilo iskustvo.

B92 piše o drami koja je završila 1:1. Također se piše o srpskoj dominaciji, kontroli sredine terena, napominje se da su Štimčevi izabranici istrčali s ofenzivnim sastavom, ali su bili defanzivni i rijetko prijetili. Prema njima je ponašanje publike bilo neukusno i potpuno u skladu s viđenim u Maksimiru u ožujku.