Napomenimo odmah na početku da je Luka Cindrić 'nizak' 182 centimetra i teško da ga se prema bilo kojim sportskim kriterijima može svrstati među niske. Modrić? Niži je desetak centimetara od svog imenjaka, no ono što ih veže je podcjenjivanje trenerskih 'stručnjaka' u jednom trenutku njihove karijere i put do slave koji je bio posut trnjem i ponekad naizgled nepremostivim preprekama. Sjetite se kako su Modrića u Hajduku odbili jer 'nije dovoljno razvijen', a i kad je stigao u Dinamo, poslali su ga na posudbe (Zrinjski Mostar, Inter Zaprešić)... No ovo nije priča o Luki Modriću. On, ako se uspije sjetiti, ipak ima nekih drugih problema.

Priča je ovo o Luki Cindriću (24), hrvatskom rukometnom reprezentativcu, osvajaču Lige prvaka i svojedobno velikom nogometnom talentu. Tko zna kako bi sve završilo da se Cindrić odlučio za nogomet. Ovako je ispalo sjajno, jer igrač je to za kojeg govore da je istinski nasljednik nedodirljivog Ivana Balića...

Trebao je biti novi Luka Modrić...

A sve je počelo u Ogulinu gdje je Luka paralelno 'gurao' rukomet i nogomet. I bio vrlo uspješan, s obje lopte. Čak ni Lukin otac, koji je rukometni trener, nije mogao zadržati 'malog' da loptu napucava - nogom. Bio je toliko dobar da je kao kadet dobio poziv iz Dinama. Te 2007. godine Luka je imao 14 godina, a onaj drugi Luka, Modrić, igrao je svoju posljednju sezonu na Maksimiru. Nažalost po hrvatski nogomet, nije se dogodio 'Luka nakon Luke'...

'Roditelji su bili protiv odlaska u Zagreb, imao sam 14 godina i mislili su da nisam dovoljno zreo', kazao je Cindrić i napomenuo:

'No konačna je odluka ipak bila moja...'

Nogometa se ipak nije odrekao, još je neko vrijeme trenirao u Karlovcu, čak je jedne godine sa svojom ekipom igrao četvrtfinale Kutije šibica. Jednom hakler, uvijek hakler. Bilo nogometni ili rukometni. I tada je 'prelomio', rukomet mu je važniji i draži od nogometa! Danas s ponosom može reći da nije pogriješio, iako u hrvatskom rukometu i dalje rade treneri koji ga nisu na vrijeme 'prepoznali', koji su ga zapostavljali i zaobilazili zbog 'nedovoljne visine'. 

'Nekako me ta priča niskog igrača pratila i zbog toga sam bio nepravedno zapostavljen', kaže Cindrić i napominje:

'Ali, nikad me to nije pokolebalo. Te su mi priče davale samo dodatni motiv da se trudim više i radim još jače. Nisu važni centimetri, nego glava...' 

Preko Ogulina i Senja, gdje ga je trenirao brat Ivana Čupića, stigao je do Karlovca u čijim je redovima bio i najbolji strijelac hrvatske lige, te među najboljim asistentima. Sezona i pol u najjačem rangu bila je dovoljna da ga spaze, no poziv iz najboljeg hrvatskog kluba, PPD Zagreba, nikad nije stigao.

Lino Červar u njemu je vidio 'ono nešto'

'Poziv iz Zagreba? Nikad nisam dobio ponudu od njih...', otkrio je Cindrić koji je u to vrijeme u Karlovcu radio na parkingu kako bi 'popunio' budžet.... Srećom, 'snimio' ga je i njegov talent prepoznao netko važniji i veći. Netko tko je preporodio hrvatski rukomet i koji zna raditi s mladim igračima - Lino Červar. U siječnju 2014. godine iz Karlovca ga je doveo k sebi u Skoplje, u momčad Metalurga. 

'Kod Cindrića me oduševilo samopouzdanje, dečko je jednostavno bio pun energije i, ono što je najvažnije, u njemu leži pobjednički duh. Kad nitko nije imao petlje, on ju je imao! To je što je nizak nije mu nedostatak, već prednost', otkrio je Lino Červar Cindrićevu 'tajnu'.

'Lino mi je dao priliku, iskiristio sam to i na tome sam mu neizmjerno zahvalan', napominje Luka Cindirć i dodaje:

'Ne treba isticati da je Červar veliki trener, puno smo razgovarali, naučio sam puno stvari od njega i zbog njega sam počeo drugačije shvaćati rukomet.'

Nakon samo jedne sezone odlazi u redove gradskog suparnika Vardara. Te 2015. godine Metalurg je upao u financijske probleme i momčad je rasprodana. Luka nije morao daleko, ali je morao čekati polusezonu. Sudio se s Metalurgom, nisu mu dali ispisnicu, a on je čekao arbitražu i trenirao... Potpisao je potom za Vardar i nakon dvije sezone daleko dogurao... U isto je vrijeme stigao i poziv u hrvatsku reprezentaciju, zakotrljala se jedna lijepa sportska priča koja svoj vrhunac tek treba doživjeti.

S Vardarom je prije nekoliko tjedana osvojio rukometnu Ligu prvaka. U polufinalu je protiv Barcelone zabio pobjednički gol za 26:25 i veliki finale. Spomenimo samo kako je Barca Cindriću već 'stara mušterija', u dresu Metalurga zabio im je sedam golova, u svojoj tek trećoj utakmici u Ligi prvaka. Sad ih je u Kölnu dotukao s četiri gola. A Barcelona mu je, dodajmo i to, najdraži klub. Kako nogometni, tako i rukometni... 

I u finalu Lige prvaka bio je Luka Cindrić jedan od glavnih igrača Vardara, sigurno je vodio svoje suigrače do pobjede protiv moćnog PSG-a 24:23, ugradio u nju tri gola.

Ivano Balić je rukometni početak i kraj

Slavilo se, zasluženu su feštu igrači Vardara odradili u Skoplju, a Luki Cindriću priređen je doček i u Ogulinu.

'Došao sam se doma odmoriti, a ispalo je da sam se još više umorio', rekao je Luka na okupljanju reprezentacije na još jednim pripremama za EP koje se u siječnju 2018. igra u Hrvatskoj. Suigrači su njemu i Igoru Karačiću čestitali na osvojenoj Ligi prvaka. Bilo je srdačno i zasluženo, velika je to čast:

'Mislim da još ni sami nisu svjesni kakav smo uspjeh postigli. Trebat će vremena da se svi dojmovi slegnu, da se skockamo i doživimo taj uspjeh kako i zaslužuje. Ove mi pripreme dolaze kao dobar odmor...'

S reprezentacijom je osvojio broncu na EP-u u Poljskoj i četvrto mjesto na nesretnom SP-u u Francuskoj gdje je bio naš najbolji igrač. Spremno je uskočio i zamijenio ozlijeđenog i iscrpljenog Domagoja Duvnjaka. Tada su počele usporedbe s Ivanom Balićem. Nije da Cindriću ne odgovara da ga uspoređuju s najvećim svih vremena...

'Ivano je moj veliki uzor. Kad sam počinjao, gledao sam samo njega...', priznaje Cindrić koji se s Balićem zbližio kad je ovaj bio uz reprezentaciju dok ju je kao izbornik vodio Željko Babić.

'Kad sam ga upoznao, samo sam potvrdio sve što sam o njemu mislio. Prije svega je jako dobar prijatelj i velik čovjek. Puno mi pomaže i sada, često se čujemo. Pa nije bez veze Ivano Balić najveći svih vremena', otkriva Luka Cindrić.

Istina, kad pogledate kako igra, ima tu puno 'Balićevskih elemenata'. Taj prvi korak, finta, ulaz, proboj na crtu, tamo gdje je 'najgušće', a onda ili košarkaška asistencija ili ravno na gol... Baš je tako Cindrić 'kupio' navijače, tim haklerskim pristupom, kreativnošću, mangupskom igrom, punom duha, vica... To mogu samo najveći, oni koji 'osjete' igru, kojima je rukomet u krvi. Nije ga strah uletjeti među one najveće, na crti, 'drvosječe' dvometraše, obrambene specijalce kojima je prvi cilj 'slomiti', a tek onda obraniti se. Ali, takvi su protiv igrača kao što je Cindrić ili kao što je bio Balić, nemoćni. Nemaju oni taj osjećaj, ne znaju što će genijalac napraviti. Najčešće mogu samo pogledom ispratiti ili igrača ili loptu. Onako visoki i teško pokretni jednostavno 'ne razumiju' igru, ali iz prvih redova imaju priliku gledati genijalce i diviti im se.

Spreman je za ulogu vođe na EP-u 2018. u Hrvatskoj

Problem za hrvatsku reprezentaciju je oporavak Domagoja Duvnjaka. Je li Luka Cindrić spreman ponovno preuzeti njegovu ulogu na terenu ako Dule ne bude spreman do početka EP-a?

'Naravno da sam spreman! Da nisam spreman ne bih bio ovdje. Lino je veliki trener, radili smo zajedno godinu dana u Metalurgu, on jako dobro zna što može očekivati od mene, ja znam što mogu očekivati od njega', samouvjereno kaže Luka i nastavlja:

'Igra se u Hrvatskoj, svi pričaju o medaljama, o zlatu... Neće biti lako, velik je pritisak... Ali, za ovo se trenira, za ovo se živi. Igrati veliko natjecanje pred svojim navijačima, na svom terenu! Jedva čekam!'

Kao nagrada za sve do sada odigrano Luki Cindriću je stigla ponuda koja se ne odbija. Još će sljedeću sezonu odigrati u momčadi Vardara, a potom odlazi u poljski Kielce kojeg vodi jedan od najboljih rukometaša svih vremena, Talant Dušebajev.

'Nije mi bilo lako odlučiti se jer u Skoplju mi je jako dobro. Ali, u određenom trenutku jednostavno treba krenuti dalje', kaže Cindrić i nastavlja:

'Bilo je i drugih ponuda, ali Kielce je veliki izazov, ambiciozan klub, s trenerom Dušebajevim koji je među najvećim stručnjacima današnjice i sigurno će biti izazov raditi s njime.'

Tako je to u sportu, velikani lako prepoznaju talente i znaju ih cijeniti...