Nije ovo prvi put da su beogradski navijači stigli u Zagreb samo s jednom namjerom - izazvati probleme. I prije nekoliko godina stigli su s rukometašima, na isti se način ponašali i posve jednako završili - u bolnici. No, pitanje je zašto policija i redarska služba tolerira takve stvari
Prije ili kasnije dogodit će se zlo, veliko zlo. Statistički je gotovo nemoguće da ispadi navijača Partizana jednom ne završe teškim ozljedama ili ne daj bože nečijom smrću. Koliko god nekome takva tvrdnja izgledala preuveličana, za nju postoje argumenti.
Prije nekoliko godina RK Zagreb je igrao protiv Partizana u Domu sportova, nekoliko Grobara je stiglo u Zagreb i s tri prsta provociralo prepunu dvoranu iako nisu imali gotovo nikakvu policijsku zaštitu. Koliko čovjek mora biti lud ili ludo hrabar da čini takve stvari? Gotovo identična stvar dogodila se i na Ciboninoj utakmici. Iskra koja nedostaje da se ionako užarena atmosfera dodatno zapali u oba je slučaja stigla od beogradskih navijača. Čemu ulazak u dvoranu s tri prsta u zraku kad već nemaju zaštitu policije? Čemu bacanje boce prema Bad Blue Boysima?
Što se događa u ludoj glavi čovjeka koji radi takve stvari? Šanse da nakon takvih i sličnih provokacija izađu živi ili nepolomljeni iz dvorane za te su dečke gotovo minimalne, baš kao što bi to bilo slučaj s Torcidom ili BBB-ovcima u Beogradu. No Grobari to uporno rade, pa je stiglo vrijeme da se zapitamo gdje je policija i gdje su redari koji bi trebali spriječiti ulazak nenajavljenih gostujućih navijača u prepunu dvoranu.
I ovog puta nenajavljeni, a nakon svega iskreno možemo reći i nedobrodošli gosti iz Beograda, završili su u bolnici. Žalosno je jedino što nitko iz svega opet neće izvući pouku: niti će Grobari prestati na takav način dolaziti u Zagreb niti će redarske službe i policija intervenirati na vrijeme i udaljiti provokatore. A kad se dogodi zlo, svi će se čudom čuditi kako je to moguće. Da je drukčije, bilo bi čudno.
Na kraju, budimo malo i objektivni: ono što su Grobari opet učinili u Zagrebu događa se i s hrvatskim huliganima u Europi. Htjeli to priznati ili ne, mi doživljavamo dizanje tri prsta na hrvatskim borlištima na istina način kao što i BBB-ovce ili Torcidu doživljavaju u Francuskoj, Slovačkoj ili Italiji. Tamošnju javnost (i policiju) ne zanima broj podignutih prstića, ali ih itekako boli divljanje po gradu i na stadionima. Trebal li pritom uopće još spominjati međusobne sukobe Torcide, BBB-ovaca, Tornada i ostalih navijačkih skupina koji najčešće eskaliraju baš na regionalnoj bazi? Velike razlike ipak nema...
