Hajduk je slabo ušao u novu sezonu. Najboljeg igrača prodao je Dinamu, u domaćem prvenstvu startao je remijem kod kuće, a onda je stigao i neugodan poraz na Poljudu od Dundalka, koji je iako bez pravih posljedica podosta podsjećao na debakl prije deset godina protiv Shelbournea. Čak i vrlo vjerna splitska publika nije mogla izdržati te je svoje ljubimce nakon susreta ispratila zvižducima, a pljesak poklonila irskim amaterima.

No, uprava kluba te lokalni političari glavni razlog neuspjeha vide u nepravednom suđenju u domaćem prvenstvu. Sudac Ljubičić kao i mnogi drugi hrvatski arbitri međusobno su se urotili kako splitski klub ne bi mogao ostvarivati uspjehe koje zaslužuje. Bilo u tome istine ili ne, u Hajduku su jednu stvar zaboravili: potrebno je na terenu konstantno pokazivati moć i nadmoć da bi argument nepoštenog suđenja mogao biti relevantan faktor utjecaja na rezultate kluba.

Momčad koja je u stanju dominirati 90 minuta, stvarati šanse koje što zbog sreće, briljantnog golmana ili sudačkih previda ne ulaze u mrežu, ima pravo žaliti se nakon utakmice. Hajduk takvu igru, koju bismo mogli naknadno hvaliti, nije pokazao niti protiv Istre niti protiv Dundalka.

U Splitu se moraju zapitati: bi li prošle sezone ostvarili bolji plasman na ljestvici da nije bilo sudačkih previda? Bi li u zadnjih deset sezona osvojili pokoji naslov da nije bilo sudačkih urota? Jesu li zaista arbitri jedan od glavnih problema kluba?

Zapravo, utjecaj sudaca na ishod utakmice općenito je precijenjen. Ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijelom svijetu. I akteri i stručnjaci i gledatelji prečesto nas uvjeravaju kako je nogomet igra u kojoj 22 igrača trči po terenu, a na kraju pobjeđuje onaj kojem je sudac naklonjeniji. Zapravo u velikoj većini slučajeva pobjeđuje bolja momčad. Jedan ili dva sudačka previda ne znače ništa ako si u stanju stvoriti dovoljno šansi na utakmici i dominirati svih 90 minuta.

Sve ovo naravno ne bi bila tema da je Hajduk utrpao Ircima četiri, pet komada. Tada bi Splićani mogli reći: 'Eto vidite kakav je rezultat kad nam sude europski suci!'. I to bi mogli tvrditi sve do prve rezultatske krize. Ovako je istina izašla na vidjelo već u trećoj utakmici sezone: Hajduk nema igračku kvalitetu i to je glavni izvor svih problema.

Suci nisu krivi što Hajduk mora prodavati svoje velike talente već u ranim dvadesetim godinama ili čak i prije. Suci nisu krivi što je klub u financijskim problemima i zato kaska za najboljima u MAXtv Prvoj ligi. I zbog toga im Splićani trebaju prestati toliko davati na važnosti, već se posvetiti mirnom i predanom radu koji bi ih vratio u sam vrh domaćeg nogometa. Tamo gdje ga vide i željno iščekuju njegovi navijači…