Istina, s obzirom na način igre i odanost Engleskoj, mnogi su Harryja Kanea očekivali u nekom od klubova Premiershipa. Nekako bi se prirodno uklopio u, primjerice, Manchester United, klub koji je - kažu - bio njegova želja ode li s White Hart Lanea. No zveket bavarskog novca, a možda i nelagoda da igra protiv svojih Spursa odveli su ga u München. A možda je u pitanju baš želja za trofejima.

Prva prilika ukazala mu se u danu u kojem je potpisao ugovor - nastupio je od 69. minute u njemačkom Superkupu protiv RB Leipziga. No ta je prilika propuštena, jer dojučerašnji klub Joška Gvardiola pregazio ih je nasred Allianz Arene 3:0 hattrickom Danija Olma.

Jasno, malo se elemenata toga poraza može vezati uz Kanea, igrao je samo dvadesetak minuta, i on će svoje šanse za trofeje tražiti na nešto duže staze - u Bundesligi koja je počela ovaj vikend te u Ligi prvaka. A s obzirom na to da je Bayern za njega dao Tottenhamu stotinjak milijuna eura za vjernost do 2027., jasno je što Thomas Tuchel i uprava kluba očekuju od svoga novog centarfora. Golove. Puno golova.

Zabio gol u debiju u Bundesligi

Ako itko može zamijeniti neprežaljenog Roberta Lewandovskog, onda je to Kane. A on sa svoje strane očekuje ono što mu nedostaje - pobjede. I odmah je to počelo na obostrano zadovoljstvo: u debiju u Bundesligi Kane je dao gol i imao još jednu asistenciju u velikoj pobjedi 4:0 nad Werderom. Poznaje li se po jutru dan?

>> Harry Kane već u prvoj utakmici pokazao koliko će značiti Bayernu

Najveći transfer u povijesti Bayerna

'Ovo je pravi korak u mojoj karijeri. Bayernov pobjednički mentalitet pokazuje se iz godine u godinu', rekao je nakon potpisivanja ugovora i odlaska iz Tottenhama, u kojem je zarađivao 200 tisuća funti tjedno. Uz nesumnjivo dobre financijske uvjete, očito je najveći mamac bilo to što je Bayern 11 puta zaredom osvojio Bundesligu, a posljednju od svojih šest Liga prvaka 2020. godine.

Pehari i medalje pokazali su se važnijim i od toga da vjerojatno nikad neće skinuti Alana Shearera s trona najboljeg strijelca u povijesti Premiershipa.

Najveći transfer u povijesti minhenskog kluba i cijele Bundeslige možda je najveći šlager ovogodišnjeg prijelaznog roka, a po atraktivnosti i nogometnom renomeu uključenih strana daleko je nadmašio besmisleno skupo pumpanje saudijske lige. Jedino je Mbappe, da nije ponašanjem okrenuo protiv sebe navijače i PSG-a i Reala, mogao biti jače ime transferske sezone.

Nije stoga čudno to što je Kanea na premijeri na Allianzu dočekala masa koja je već nosila njegov novi dres s centarforskim brojem 9. Bayern je objavio da je prvog dana nakon potpisa ugovora prodao više od deset tisuća dresova, uz zaradu veću od milijun eura u 24 sata.

I sve to, kažemo, za igrača koji nikad nije imao profil i imidž mnogih drugih čiji su suveniri bili na takvoj cijeni. Kane nije ni Messi ni Ronaldo, a ni Beckham, Ibrahimović, Neymar ili Mbappe. On je radnik, netko u koga se momčad i treneri mogu pouzdati, koji će pažnju zavrjeđivati golovima, a ne partijanjem ili prenemaganjem na terenu na svaki pogrešan pogled. Reklo bi se, pomalo dosadan za današnje poimanje sporta. Ali kad igra za momčad za koju navijaš, lako ga je voljeti. I nositi njegov dres na tribinama. Zato ih nose navijači engleske reprezentacije, dosad su ga nosili navijači Tottenhama, a sada je jedan od popularnijih odjevnih predmeta u Bavarskoj.

No što god da Kane ostvari u Bayernu, njegovo ime vječno će se povezivati uz Tottenham Hotspur. Uostalom, rođen je samo koji kilometar od njihovog doma na stadionu White Hart Lane, u londonskom predgrađu Walthamstow. Ni druge nogometne veze nisu 'za baciti', jer išao je u istu školu koju je nešto ranije pohađao David Beckham. Uvijek je tvrdio da su mu sportski geni došli s majčine strane, jer djed mu je u mladosti bio solidan nogometaš.

Kad mu je bilo šest godina, upisali su ga u lokalni klub Ridgeway Rovers, školu nogometa koja je još jedna poveznica s Beckhamom. Obojica su počela igrati u tom timu kojem je oduvijek jedini cilj micanje djece s ulice. Becksov otac Ted tamo je bio trener, a i danas živi pored igrališta Roversa.

Sheringham i Ronaldo kao najveći uzori

Jasno, odrastajući petnaest minuta hoda od White Hart Lanea, mali Harry je od djetinjstva navijač Spursa, a idol mu je bio Teddy Sheringham, od kojega je učio kretanje u šesnaestercu i postizanje golova. Drugi veliki uzor došao je s drugog kraja svijeta - brazilski Ronaldo učvrstio ga je u ambiciji da trpa golove na bilo koji način.

No prvi veliki klub ipak mu je bio Arsenal, makar mu je u trenutka ulaska u akademiju Topnika bilo samo osam godina. Tamo ga, međutim, nisu prepoznali, a trener podmlatka smatrao ga je 'debeljuškastim' i ne naročito atletskim. Nakon nastavka školovanja u Roversima ušao je kao jedanaestogodišnjak u akademiju Watforda, u kojoj su ga nakon sjajne igre u međusobnom susretu primijetili skauti Tottenhama i namijenili mu ulogu koju nije želio - prvo defanzivnog, pa ofenzivnog veznjaka. Ipak, prošao je sve starosne klupske selekcije, pomičući se sve bliže golu i tresući mreže u juniorskim utakmicama. Najbliže što se približio prvoj momčadi bile su dvije utakmice u sezoni 2009./10., u kojima je bio rezerva, a onda je s Tottenhamom potpisao i prvi profesionalni ugovor.

Za tako mladog igrača u to doba ipak nije bilo mjesta na White Hart Laneu, pa je krenula serija posudbi. Prvi je na redu bio trećeligaš Leyton Orient, ali se nakon prve sezone vratio Spursima i nastupio u nekoliko europskih utakmica. Ostalo je zabilježeno da je svoj put prema najboljem strijelcu Tottenhama svih vremena započeo golom protiv irskog Shamrock Roversa 15. prosinca 2011.

Selidbama tu nije bio kraj. Već sljedeće sezone posuđen je Millwallu i spasio ga golovima od ispadanja u treći rang. Potom se opet nakratko vratio u Tottenham, a uslijedio je prvi pravi premierligaški angažman - posudba u Norwich City. Teška ozljeda odvojila ga je od terena, ali u Tottenhamu ga nisu izgubili iz vida. Još se jednom nakratko vratio kući, a onda opet na posudbu, ovoga puta u Leicester City do kraja sezone, u kojoj su osigurali ulazak u Premier ligu.

No strpljenje i kaljenje u toliko klubova konačno mu se isplatilo, jer Tottenhamov tadašnji trener Tim Sherwood ukazao mu je povjerenje 2014. i Kane je to znao vratiti, postižući golove u prve tri utakmice u kojima je bio starter. Tottenhamova ikona je rođena, a već u sljedećoj sezoni proglašen je najboljim mladim igračem Premiershipa. Bio je to tek početak, iz sezone u sezonu bio je sve bolji, pretvorivši se u istinskog lidera, uostalom kapetansku traku prvi je put ponio sa samo 22 godine, a u sezoni 2015./16. zabio je 25 golova i postao prvi strijelac Premiershipa.

Činilo se da klub koji je dvaput bio prvak Engleske, osvojio osam FA Cupova, dva Kupa UEFA i Kup pobjednika kupova doživljava pravu renesansu. No titule nisu dolazile, a tako je i danas. Čak ni ubojiti strijelac poput Kanea nije ih uspio odvesti dalje od drugog mjesta u Premiershipu i finala Lige prvaka u kojem su izgubili od Liverpoola, možda i zato što je Kane nastupio nezaliječen od ozljede. Uzalud mu svi rekordi, poput onoga iz 2017. s najvećim brojem golova u jednoj prvenstvenoj sezoni (39), najviše golova u Europi u svim konkurencijama (56), najboljeg strijelca Tottenhama svih vremena s 270 golova... Jedini neoboreni ostao je onaj Shearerov, najboljeg strijelca Premiershipa u povijesti.

Uvijek su ga osporavali, a on je svoje zabijao...

Glad za trofejima polako je rasla, a približavanje kraja ugovora probudilo je interes drugih klubova. No Tottenham nije bio raspoložen lišiti se njegova doprinosa, odbili su prošle godine čak i 127 milijuna funti tešku ponudu Manchester Cityja. No sredinom ove godine pojavio se Bayern i, jezikom 'Kuma', dao ponudu koja se nije mogla odbiti.

Paralelno je išao drugi kolosijek sjajne Kaneove karijere, onaj reprezentativni. Nakon nastupa u mlađim dobnim kategorijama Engleske, između Irske (otac mu je iz Galwaya) i Engleske ipak se odlučio za Gordi Albion i 2015. debitirao je zamijenivši na Wembleyju Waynea Rooneyja protiv Litve. Naravno, odmah je i zabio. Tako je rođena i druga Kaneova legenda, jer sve od tada neizostavan je dio reprezentacije. Nažalost po njega, i neizostavan dio neuspjeha inače odlične generacije, uključujući ono slavno polufinale Svjetskog prvenstva u Rusiji, kad je Hrvatska poremetila engleske planove o 'povratku nogometa kući', ali i poraz u finalu Europskog prvenstva 2020. (odigranog godinu kasnije zbog pandemije), kad su na penale prvaci postali Talijani. I opet isto kao u klupskoj konkurenciji, jedina utjeha ostali su mu rekordi, a najvažniji je onaj najboljeg strijelca Engleske svih vremena s 56 golova. Jasno, i odlikovanje Most Excellent Order of the British Empire (MBE), koje se dodjeljuje zaslužnima za izniman rad u kulturi, umjetnosti, znanosti i društvenom radu.

Jedan od razloga zbog kojih je Kane toliko omiljen, posebno kad igra za reprezentaciju, svakako je stil njegove igre. Istina je da nije klasični engleski centarfor, jedan od onih 'sidruna' koji stoje u šesnaestercu i čekaju centaršut s krila. No po mnogo čemu jest melem na ranu nostalgičara, jer uvijek je usmjeren na gol, okomito juriša gladan pogodaka čak i bez fizičke sile koju pokazuje, recimo, Haaland. Svojevremeno su ga uspoređivali s Jürgenom Klinsmannom, koji je također igrao za Tottenham. Čak govorom tijela ne odaje da je u stanju onako eksplodirati pred protivničkim golom. A uz sve to itekako sudjeluje u kreaciji - zasipali su ga pohvalama zbog igara dalje od gola na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, pa i kasnije. Poznati nogometni analitičar Sam McGuire jednom je za njega rekao da je 'najkreativnija devetka na svijetu'.

Sve što ljubitelji engleskog nogometa vole mogu naći kod Kanea, pa ipak je trebalo proći dosta vremena da u njemu prepoznaju veliki talent. Odnosno, trebao se na kormilu Tottenhama pojaviti Mauricio Pochettino. Sve dotad smatran je nedovoljno dobrim, nedovoljno snažnim, eventualno prikladan za drugog napadača, pa i stražnjeg veznog, što je igrao u mlađim kategorijama. Otud i tolike posudbe.

Tek kad je u London stigao argentinski stručnjak, Kane je izašao iz sjene. Baš ga je Pochettino prvi stavio u startnih 11, a Kane je svojedobno izjavio da ni pod kojim trenerom nije toliko napredovao, najviše zbog žestokih treninga, u kombinaciji s podizanjem fizičke spreme, pa i zdravijim životom i prehranom.

I privatni život jednako mu je 'dosadan' kao profesionalni, nesvojstven zvijezdama tog ranga. Vjenčao se s Katie Goodland, koju poznaje od djetinjstva, a zajedno su išli i u školu. I zaruke i kasnije vjenčanje obznanili su tek nakon što su se dogodili, kao i rođenje njihovih četvero djece, a Katie se u medijima pojavila samo nekoliko puta, fotografirana u šetnji s psima, labradorima koje su nazvali Brady i Wilson, po slavnim igračima američkog nogometa Tomu Bradyju i Russellu Wilsonu, kojima se Kane oduvijek divio, a velikog Bradyja često je navodio kao inspiraciju.

S Bayernom po trofeje, ali nije baš najbolje krenuo

Epizoda u Bayernu lako bi mogla biti posljednja važna u Kaneovoj karijeri. S 30 godina na leđima - ako ga zdravlje posluži - može računati na to da će na vrhunskoj razini odigrati još tri, četiri godine, koliko mu traje ugovor s Bayernom. Svojom dosadašnjom karijerom zaslužio je da ih odigra u najelitnijem mogućem društvu, u Ligi prvaka. Koliki je to odmak od onoga što je dosad imao, dovoljno govori i činjenica da se Tottenham ove godine nije plasirao ni u Konferencijsku ligu UEFA-e. I to uz Kaneovih 30 golova.

Spursi će sigurno svoje odtugovati, jer Kane im je puno više od igrača, istinski je simbol kluba. Jasno, dobivenim novcem moći će se pojačati, pa možda rupa iza njihovog glavnog igrača ne bude toliko velika. Pratitelji Tottenhama svjesni su da je bilo vrijeme da krene dalje, a navijačima je dovoljno važno i to da nije otišao ni u jedan engleski klub, posebno ne u nekog od londonskih konkurenata Arsenal ili Chelsea. Vidjeti ga na White Hart Laneu u 'neprijateljskom' dresu bilo bi previše bolno. Ovako, bez obzira na beskrajnu sagu oko (ne)potpisivanja produžetka ugovora, pokazao je lojalnost koja se cijeni, uz solidnu količinu rizika. Engleski igrači nikad se nisu sasvim snalazili u Bundesligi, a Kane je tek treći Englez u povijesti Bayerna. Mnogi nisu sigurni ni u to da će mu tamošnja igra i liga odgovarati, pa ima analitičara i navijača koji u njemu vide samo dobrog izvođača penala, i to još pomalo starog. Bayernova publika navikla je samo na najbolje, a čak ni trofeji ne obećavaju njezinu blagonaklonost, bilo je već takvih slučajeva.

Zato pričekajmo dok ne krenu golovi i operu grozan dojam koji je cijela momčad ostavila u Superkupu. Toliko grozan da je sutradan Bild izašao s naslovom 'Stigao je Kane! Zbogom titulama'.

Zbog 'minulog rada' želimo mu da razbije to prokletstvo.