Nakon što je Upravni odbor HRS-a izglasao nepovjerenje Željku Babiću i njegovom stručnom stožeru te koordinatoru za muški rukomet, Ivanu Baliću, a tročlana stručna komsija dobila je rok od mjesec dana da imenuje novog izbornika. Iz pouzdanih izvora doznajemo kako je jedina opcija bio Lino Červar, s time da su trebali usuglasiti tek neki detalji. Doduše, ne baš sitni - jer riječ je o novcu, oko kojeg uvijek nešto zapne.

Međutim, dok se čeka Červarovo imenovanje, bivši hrvatski te aktualni makedonski izbornik, održao je konferenciju za novinare, na kojoj je djelovao pomalo ljutito.

'U danima nakon Svjetskog prvenstva imao sam oko stotinu poziva, što makedonskih što hrvatskih novinara, da kažem nešto na tu temu. Iskreno, ne želim nikome ništa govoriti. Čekao sam press-konferenciju kako ne bih ulazio u nekakve tv-novele i predstave kroz medije. Imam 66 godina, ne bi htio da se u ovim godinama netko sa mnom zafrkava. Imam svoje stavove. Već sam osmu godinu u Makedoniji. Trener sam 40 godina, a i nakon tih 40 godina i dalje sam posvećen poslu koji radim. Nikome na svijetu ne priznajem da je više posvećen poslu od mene. Radio sam u četiri države. Moji najveći rezultati nisu medalje, a imam ih više od Rivere, naprimjer. Izrastao sam kao trener u maloj sredini, na periferiji, na kraju grada. Ne u Zagrebu, nego u malom mjestu. Zadovoljan sam što sam uspio u malom mjestu. Moji najveći uspjesi nisu medalje, već to što sam izgradio dobre igrače i velike radnike koji su ostvarili goleme rezultate, a bili su djeca ulice. To je moj cilj kao treneru', izjavio je Červar pred novinarima u Makedoniji te nastavio.

'Zar da se ja 66 godina nudim Hrvatskoj? To bi bilo čudno. S medaljama koje sam osvojio mnogi me vjerojatno i žele. Osmu godinu sam tu. Onima koji me poštuju u Hrvatskoj, ili bilo gdje u svijetu, ne trebam ništa objašnjavati. Svatko ima svoju biografiju, dostupnu svakome. Ne treba se o tome puno pričati, ona govori sama za sebe. I nema onoga koji će mi oduzeti pravo da ja volim svoju prvu domovinu Hrvatsku i moju drugu domovinu Makedoniju. Makedonija je moj drugi dom. Logično je da se moje ime povlači, ali tvrdim – ni s kim u Hrvatskoj nisam imao službeni razgovor da postanem izbornik. Zašto? Zato što poštujem svoj klub Metalurg i Minču Jordanova, koji je najzaslužniji što sam došao u Makedoniju. Kao i Živko Mukaetov, prvi čovjek Makedonske rukometne federacije koja mi daje veliku podršku. Ne želim razgovarati s Hrvatskom ako još nisam razgovarao s mojim klubom ili makedonskim savezom. Slike iz Veszprema koje su objavljene najviše su me pogodile, kao da sam kriminalac! Pa u Veszpremu je pet mojih igrača. Igrača s kojima sam osvojio zlato. Ne bih ja danas bio Lino Červar da nije bilo tih dečki. Hrvatsku sam vodio u 157 utakmica, i onda da se ne pozdravim sa svojim sunarodnjacima? Nije poštovana moja privatnost, a nju treba poštivati. Moj su dom i Hrvatska i Makedonija i to će tako i ostati'.

Hoće li nakon ovog Červarovog izlaganja, Zoran Gobac i društvo ipak među kandidate uvrstiti još neka rukometna imena?