Islandska nogometna reprezentacija postala je apsolutni hit Eura trijumfom protiv Engleske, a o senzacionalnom uspjehu ove izabrane vrste priča cijeli svijet. Zemlja od tek nešto više od 300 tisuća stanovnika svladala je jednu od najmoćnijih nogometnih nacija Europe i pokazala da je u sportu zaista sve moguće.

Kako je moguće da tako mala zemlja ostvari takav uspjeh pitali smo nogometaša islandskog Fjölnira, Igora Jugovića. Riječ je o 27-godišnjem defanzivnom veznjaku s bogatim iskustvom koji je u karijeri igrao za Zagreb, Slaven i Istru u Hrvatskoj, a okušao se i u kazahstanskom Irtyshu, slovenskom Celju i moldavskom Šerifu, prije nego što je ove godine stigao na Island. Za njega trijumf Islanđana i nije tolika senzacija.

'Ne mogu reći da sam to očekivao, ali znao sam da će biti teška utakmica. Englezi ofenzivno nisu pokazivali mnogo na Euru, a Lars Lagerback prenio je kvalitetnu defanzivnu igru koju je razvio u Švedskoj na islandsku reprezentaciju. Nije to toliko iznenađenje, jer nitko u islandskoj reprezentaciji ne igra u domaćem prvenstvu, svi su otišli van i to su sve kvalitetni igrači koji su dobili dobrog trenera. Uče ih da budu borbeni i da mnogo trče,' objasnio je Jugović pa otkrio kakva atmosfera trenutno vlada u Reykjaviku:

'Jako su ponosni i sada se traži karta za četvrtfinale u cijeloj zemlji. Financijski su Islanđani jako moćni, sređena je to zemlja, a ovo je za njih nešto novo. Kad je utakmica nitko ne radi u gradu, firme se zatvaraju i svi gledaju Euro. Dosta mojih suigrača je tražilo da ih puste da odu pogledati utakmicu.'

Jugović je u Fjölnir stigao iz Moldavije gdje ga je u drugi plan gurnuo trenutni trener Šerifa Zoran Vulić. Ambicije mu nisu dopustile da sjedi na klupi i potražio je novi izazov. O islandskoj ligi nije mnogo znao, samo da se radi o poluamaterskom natjecanju, no ugodno se iznenadio kad je stigao u novi klub.

'Hrvatska i islandska liga? Ako izuzmemo Dinamo, od četiri utakmice dvije bi utakmice pobijedili Islanđani, dvije naši. Svaki klub ima dva, tri profesionalca, ostali rade. Sve je opuštenije, radi se na tome da nema stresa, da se igrači ne svađaju. Radi se slično kao kod nas, no puno više vole teretanu. Nije velika razlika. Od profesionalaca se mnogo očekuje, ali plaća uredno dolazi na vrijeme. Poslije utakmice slijedi smijeh, muzika, večera...'

Listen to the Icelandic commentator Gudmundur Benediktsson as Iceland score winner against England!!#Euro2016https://t.co/b4p66ibpUa

— Love Belfast ❤️ (@love_belfast) June 27, 2016

Za razvoj islandskog nogometa najveći problem je klima, jer u doba zime je nemoguće igrati na otvorenom.

'Klima je malo teža, ali igrao sam u Kazahstanu i Moldaviji, navikao sam se na hladnoću. Od studenog do veljače uopće se ne igra prvenstvo i profesionalni igrači su slobodni. Sve ekipe imaju i natkrivene terene s umjetnom travom, a umjesto prijateljskih utakmica tijekom pauze prvenstva igraju se međusobni turniri većeg broja ekipa na jednom mjestu,' objasnio je Igor, ali nije mogao činjenicu da tako mala zemlja ima toliko moćnu reprezentaciju, jer rad s mladima nije kao u Hrvatskoj, a kamoli u razvijenim nogometnim zemljama:

'Nije kao kod nas. Nije to sredina posebno dobra za razvoj mladih igrača, radi se o poluamaterskom nogometu. Tko ima potencijal skauti ga pronađu i odlazi iz zemlje sa 17 godina. Islanđanima je život sređen, škola i fakulteti su im na prvom mjestu. Nogometna karijera tek je bonus.'

Zanimljivo, na Islandu postoje predrasude o našoj zemlji. Postoji uvjerenje da kod nas vlada mafija i kriminal pa Jugoviću dobro dođe hrvatski suigrač u obrani, Mario Tadejević.

'To pomaže sigurno, družimo se stalno. Islanđani su na početku imali odbojnost prema Balkancima. Njima je netko napričao da u Zagrebu vlada mafija. No, sve nas je više Hrvata u prvoj i drugoj ligi, tu su još Gabrić, Parlov, Bubalo i Radovniković. Jako su zadovoljni s nama i bit će nas još i više sljedeće sezone.'

Saznali smo i da je život na Islandu skup, odlazak na kavu košta pet eura, pivo i deset, no profesionalac koji ne troši ludo može nešto i uštedjeti. Nećeš se od nogometa obogatiti, ali možeš pristojno živjeti. Igor je iznimno zadovoljan životom na otoku i svojim igrama za Fjölnir i ne žuri mu se pronaći novu sredinu.

'Na četiri utakmice proglašen sam najboljim igračem, zabio sam gol, imao asistenciju, prezadovoljni su sa mnom. Najmlađi smo klub osnovan na Islandu, a drugi smo na ljestvici. Imamo ambiciju biti među prva tri. Ovo mi definitvno nije korak nazad. Razgovarao sam s dosta klubova i ako se dogovorim ovog ljeta Islanđani mi neće raditi probleme. No, životom na Islandu sam toliko zadovoljan da ću morati o svemu razmisliti,' zaključio je simpatični Zagrepčanin.