Od početka projekta do danas ništa se nije promijenilo, direktor turnira Branko Horvat sve adute (financijske garancije) baca na hrvatske predstavnike i moli se da što dulje ostanu u turniru. Za sada ga je kocka služila, u sva tri finala nastupio je Ivan Ljubičić, ujedno i prvi pobjednik. Godinu kasnije svladao ga je atraktivni Marcos Baghdatis, a lani malo poznati Ukrajinac Stahovski.

'Nadam se da ćemo ove godine imati hrvatsko finale, dapače niti četiri Hrvata u polufinalu ne izgledaju nemoguće', rekao je u najavi turnira Mario Ančić, koji kaže da je fizički spreman i potpuno zdrav, te se prisjetio lanjskog izdanja PBZ Indoorsa.

'Da nije bilo publike, ne bih dogurao do polufinala. Bio mi je to tada tek drugi turnir nakon pauze i nisam igrao onako kako sam želio. No, publika me vukla i imali smo hrvatski polufinale (izgubio od Ljubičića). Hvala im, ponovilo se', preporučio se navijačima Ančić.

A što reći za Marina Čilića? Dvadesetogodišnji Hercegovac krči put prema svjetskom vrhu te u Zagrebu, gdje je ostvario prvu ATP pobjedu u karijeri, očekuje novi dobar rezultat. Ivo Karlović najopasnija je tempirana bomba svjetskog tenisa. Rijetko je veliki favorit u meču, ali može pobijediti svakoga i u rodnom gradu je spreman na borbu za titulu. Roko Karanušić, 'opaljeni' talent, napokon hvata kontinuitet i bit će lijep dodatak najjačoj četvorki.

Ivan Ljubičić namjerno je ostavljen za kraj. Nekadašnji heroj Davis Cupa u Zagrebu se uvijek ponaša šampionski. Tu je rušio Nalbandiana, Đokovića, Murrayja, Ančića i suludo ga je izostaviti iz kruga favorita. Bez obzira na trenutnu formu, koja ionako nije loša.

Ostatak svijeta nudi prvog nositelja, Rusa Igora Andrejeva i njegovog sunarodnjaka Mihaila Južnjeg. Igrat će i nekadašnji pobjednik Australian Opena Thomas Johansson te prošlogodišnja draga Čilićeva mušterija Paul Henry Mathieu. Četrdeseti igrač svijeta Michael Llodra nije na popisu nositelja, a da turnir kojim slučajem ima 16. nositelja, 59. igrač svijeta Florent Serra bio bi prvi 'ispod crte'.

S obzirom na budžet od dva milijuna eura, turnir je zavidno koncentrirao kvalitetne igrače. Istina, nedostaju najveće zvijezde, ali nova reforma u ATP-u gotovo je sahranila ambicije turnira iz ovoga ranga. Što reći, nego da za pobjedu na jačem Challengeru igrači dobivaju više bodova nego za finale Zagreba ili Umaga.

Turnir koji živi i umire s uspjesima hrvatskih tenisača ove godine ima priliku upisati svoje najatraktivnije izdanje. Ni dovođenje (bili su blizu) Marata Safina ne bi značilo ni približno koliko hrvatsko finale, kojemu se svi nadaju. Čekamo ga od Umaga 1990, kada je Prpić svladao Ivaniševića.