Rukomet je najtrofejniji hrvatski sport, od osamostaljenja rukometaši su na velikim natjecanjima osvojili dva olimpijska zlata i broncu, naslov svjetskih prvaka uz tri srebra i broncu, na EP-ima imamo dva srebra i tri bronce uz još tri mediteranska zlata i dva srebra, zlato sa Svjetskog kupa i srebro Svjetske lige...
Svim ovim uspjesima treba dodati i brojne medalje u omladinskim kategorijama, uz sve to reprezentacija gluhih 'rastura' koga god stigne, o rukometu na pijesku da ne govorimo, a tu su i klupski uspjesi... No, svih ovih godina od osamostaljenja Hrvatske, dakle gotovo tri desetljeća, jedna se priča provlači kao urbana legenda u rukometnim krugovima.
vezane vijesti
Desetljećima se ideja o rukometnom domu rađala, koliko god 'alfa i omega hrvatskog rukometa' Zoran Gobac bio 'jak', politički i rukometno, nikad se nije 'porodila'. Ali, nikad ne reci nikad. Iako nas je povijest naučila da je do sada baš svaka inicijativa oko rukometnog doma i centra u Zagrebu padala u vodu. Teško je uopće nabrojati sve lokacije koje su bile u igri proteklih godina, veća utopija od rukometnog doma bio je samo kamp nogometne reprezentacije.
Tu bi sad barem jedan dio ove tužne hrvatske sportske priče trebao dobiti sretan kraj. Jack-pot ovaj su put izvukli - rukometaši! Gotovo je sigurno kako će u sljedećih godinu i pol do dvije napokon zaživjeti rukometni dom! Mašala!
Još 2009. godine, kad je Hrvatska ugostila rukometno Svjetsko prvenstvo, pompozno je najavljena izgradnja rukometnog centra, prvo uz Arenu Zagreb, potom na Sveticama, pa na Kajzerici, u Dubravi... Puste priče, obećavalo se tih godina svašta, prednjačio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, no ishod je uvijek bio isti - strpite se još malo.
Strpljen, spašen. Tako kaže narodna poslovica. I čini se da je sada spas na vidiku. Još početkom ove godine Milan Bandić je u jednom od svojih obilazaka Zagrebačkog velesajma pompozno najavio:
'Locirali smo prostor od 140x60 metara na kojem ćemo napraviti rukometni dom. Za godinu, godinu i pol će biti gotov', kazao je tada Bandić.
I, gle čuda! Niti šest mjeseci kasnije nešto se pokrenulo, slavodobitno su to objavili čelni ljudi Zagrebačkog rukometnog saveza.
'Bio sam na dva sastanka u vezi s rukometnim domom. Trenutno je u izradi idejni projekt kojeg radi Hrvatski rukometni savez i predat će ga Gradu Zagrebu', otkrio je predsjednik ZRS-a Božidar Jović koji je ujedno i jedan od čelnika PPD Zagreba. Rješenje je, čini se, na pomolu.
'Dvorana je planirana na mjestu paviljona 30., 31. i 32. Sva postojeća infrastruktura je već tu, ne treba klasična građevinska dozvola, već samo dorada postojeće. Sav bi taj 'papirnati' dio posla trebao biti gotov do jeseni, a onda bi se trebalo krenuti u realizaciju', pojašnjava Jović.
Otkriveni su i neki detalji novog rukometnog doma, dvorane za kojom čeznu generacije zagrebačkih i hrvatskih rukometaša i rukometašica. Plan je izgradnja polumontažnog objekta koji bi imao četiri do pet tisuća mjesta i svu potrebnu prateću infrastrukturu za međunarodna i domaća rukometna natjecanja. Uz nju bi bila još jedna dvorana s dva terena za treninge. Realno, zvuči gotovo nestvarno jer bi se time riješio veliki problem - sve bi to trebali koristiti PPD Zagreb, Lokomotiva... U planu je i preseljenje HRS-a i ZRS-a na istu lokaciju, praktički bi se 'grupirala' sva snaga hrvatskog muškog i ženskog rukometa na jednom mjestu.
Klubovi bi time praktički riješili većinu problema, termini za treninge više ne bi bili problem, 'gužva' u Kutiji šibica praktički bi nestala, nova dvorana 'pokrila' bi sve potrebe zagrebačkih klubova. A za najveće utakmice reprezentacija i PPD Zagreb i dalje na raspolaganju imaju Arenu.
Završetak rukometnog doma? Kažu za godinu i pol, no svih ovih godina naslušali smo se obećanja. Dakle, dok ga god i službeno ne otvore...
