To je dobra vijest. Cijeli ovaj turnir zapravo se svodi na taj jedan osnovni cilj – četvrtfinale. Ma koliko hrvatski košarkaši izgledali loše u Poljskoj, prvi cilj su ostvarili. Na tome im treba čestitati, no to ipak nije dovoljno od reprezentacije koja je u Pekingu igrala izvrsno i bez Vujčića koji se među reprezentativce vratio upravo u Poljskoj.

Nažalost, 'pojačana' Vujčićem, ova reprezentacije na Europskom prvenstvu još nije odigrala utakmicu u skladu sa svojim mogućnostima i renomeom. Mučili smo se s Izraelom i pobijedili zahvaljujući baš Vujčiću, Grci su nas očekivano lako smazali, s Makedoncima smo bili na dnu, gubili smo 21 koš razlike, no na kraju smo se provukli, Rusi su nas i bez najboljih svladali, a nismo ništa mogli niti protiv Parkerove Francuske, da bismo na kraju s teškom mukom pobijedili Njemačku.

U konačnici, kad se sve zbroji i oduzme, izabranici Jasmina Repeše najbolje su odigrali prvih 20 minuta protiv Francuske, to će potvrditi i Repeša. No, ostalo je stvarno bilo daleko od onog što mogu. Nema tečnosti u igri, nema razrađenih akcija, puno toga se svodi na ulaze Planinća ili Ukića te dalekometne šuteve Popovića. To nije recept za uspjeh.

Ako želimo nešto više od četvrtfinala, Jasmin Repeša i njegov stožer moraju u narednim danima pronaći neku formulu kako podići igrače jer u protivnom će Hrvatska teško doći do još koje pobjede na prvenstvu.

Bez obzira na dosad pokazano, naši košarkaši su u četvrtfinalu i to donekle anulira prikazano u Poljskoj, no prema kvaliteti ovi igrači mogu bolje. I moraju. Neka im je ovo dosad bilo samo ugrijavanje jer - najvažnije tek slijedi.