Dražen Petrović, jedan od najboljih hrvatskih sportaša svih vremena, tragično je preminuo u dobi od 28 i pol godina, a u svojoj karijeri u Europi kao igrač Šibenke, Cibone i Real Madrida osvojio je gotovo sve što se može, uključujući dvije titule prvaka Europe s Cibonom.

Nakon svega jedne sezone u Real Madridu 1989. godine gotovo preko noći odlazi u NBA momčad Portland Trail Blazers, iz koje nezadovoljan minutažom u zamjeni igrača koju je inicirao prelazi u New Jersey Netse, u kojima se ubrzo nametnuo kao najbolji igrač, čemu je dokaz izbor u treću petorku NBA lige 1993.

I u dresu bivše Jugoslavije te nakon toga Hrvatske, koju je na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. vodio do srebra i legendarnog finala protiv originalnog američkog Dream Teama, ostavio je dubok trag.

Poznato je to da je njegov dres s brojem 10 umirovila Cibona, a onaj s brojem tri New Jersey Netsi (danas se zovu Brooklyn Netsi), no malo je poznato to kako je 19-godišnji Dražen Petrović, nakon što je odslužio vojni rok u JNA, od brojnih ponuda vagao one Cibone, Šibenke, Bosne, Partizana i američkog sveučilišta Notre Dame.

Nakićev koš Zvezdi presudan za Draženov dolazak u Cibonu

Prema riječima Mirka Novosela, ključni trenuci u borbi za Dražena zbili su se krajem travnja i početkom svibnja 1984. Tada je naime Cibona Nakićevim lijevim horokom u posljednjoj sekundi finala pobijedila Crvenu zvezdu iz Beograda te postala prvakom Jugoslavije. Samim time postala je predstavnik Jugoslavije u Kupu europskih prvaka. U Ciboninim redovima sve je zapaženiju ulogu igrao Draženov brat Aleksandar. Te su dvije činjenice bile presudne za Draženovu odluku da se pridruži ekipi iz Zagreba. Opcija studiranja na Pravnom fakultetu, koji je upisao godinu ranije, prije potpisa za Cibonu (1983.) te igranja košarke u redovima zagrebačkog kluba, nudila je ostvarenje njegova poriva za samoaktualizacijom. O tome svjedoči profesor Dragan Milanović:

'Dražen je bio igrač koji je tijekom cijele karijere težio višoj razini natjecanja. Zagreb ga je ipak na neki način fascinirao. Odlazio je i u popularnu diskoteku Saloon, u kojem su započele i neke njegove veze s djevojkama. Znao je uvijek za granicu.' Opcija nastavka karijere u dresu matičnog kluba iz Šibenika također nije bila isključena, posebice imajući na umu to da se momčad i bez Dražena zadržala na vrhu tablice Prvenstva Jugoslavije. Također, od uprave kluba najavljena su jaka igračka pojačanja neophodna kako bi se ostvario još snažniji izlaz na europsku scenu.

Iznad svega rodni Šibenik

'Bosna je bila jako, jako zainteresirana. Čak su mu dali Golf – sponzor im je bila tvornica automobila – ali se Dražen zbog Mirka Novosela, Ace i svoje budućnosti u reprezentaciji odlučio za Cibonu. Šibenka je u jednu torbu spremila gomilu novca koji sam ja morao pogledati i ispričati to Draženu. Međutim on je vrlo rano bio zreliji od mnogo ljudi oko sebe, čak i onih dosta starijih, i odlučio se isključivo za sportski motiv. Budući da se radi o časnoj obitelji, Jole Petrović otišao je u Sarajevo i platio automobil, a Dražen je završio u Ciboni. Iz ovog kuta gledano, mislim da bolju odluku onda nije mogao donijeti', ispričao je jednom prilikom Neven Spahija.

S europskim prvakom iz 1979. Bosnom već je bio sve dogovorio, dakako uz blagoslov majke Biserke te čvrst stisak ruke sa službenim predstavnikom KK Bosna Stjepanom Grubnićem. Dogovor je bio sigurna stvar sve do nepredviđene završnice epske druge utakmice finala Prvenstva Jugoslavije 1982./83. između Draženove Šibenke i Bosne. Utakmica kontroverzne završnice poništena je, Šibenka se oglušila na odluku KSJ-a o odigravanju majstorice u Novom Sadu te je tako titula dodijeljena KK-u Bosna. Dražen, kao rođeni Šibenčanin, jednostavno nije imao snage pristupiti klubu zbog kojeg je nanesena velika nepravda Šibenki i Šibenčanima. Podigao je slušalicu, okrenuo broj te pristojnim glasom i riječima pojasnio vodstvu 'studenata' da ipak neće doći u ambiciozni klub iz olimpijskog grada.

'Bio sam uključen u zbivanja i tog trenutka sam razmišljao na drugačiji način - kako će ljudi prihvatiti kad izađe na vidjelo to da je Dražen prije finala dogovorio transfer u Bosnu, a da Bosna uzme titulu protiv Šibenke? Tko bi oprao Dražena i familiju Petrović?', prisjetio se Aleksandar Petrović.

Unatoč snažnom naporu da zadrži Dražena u svojim redovima, Šibenka nije uspjela. Glavni pregovarač Šibenčana Dane Sekso, koji je o Draženovu povratku u Šibenku pregovarao samo nekoliko sati prije njegova podnevnog potpisa za Cibonu, svjedoči o njegovoj zrelosti u trenucima presudnim za njegovu daljnju karijeru: 

'Kao dvadesetogodišnjak Dražen je bio zreo da sam donese najteže odluke. I ne vjerujem da je o njegovu prijelazu u Cibonu presudio otac te majka, brat ili Novosel. On je odluku donio sam. Kao čudo od igrača i čovjeka.'

Jedan od ključeva iznimnog uspjeha Draženove relativno kratke košarkaške karijere bilo je pomno biranje između brojnih pruženih opcija na njegovu košarkaškom putu.

'Novac nije nevažan, iako mi dosad nije bio važniji od zadovoljstva koje mi donosi loptanje. Mogao sam, recimo, ostati u Šibeniku. Imao bih kafić, dobio bih stan. Kad mi je to nuđeno, ocijenio sam da treba otići, da je za moj igrački uspon bolje da odem u veći klub u kojemu mogu više postići. Dakako, bio je to rizik. Velik, jer Šibenčani su mi jamčili sigurnu budućnost. Međutim moj se odlazak pokazao opravdanim. Pogodio sam! Odlaskom u Real moj će se uspon nastaviti. I to će se vidjeti', izjavio je Dražen Petrović u ljeto 1988., nakon što je odlučio napustiti Cibonu.