Nije nevažno spomenuti i da je liječnička ekipa iz Beograda, pa je samim time i cijelom stručnom stožeru puno lakše komunicirati.

'Ma, s komunikacijom uopće nije nikakav problem jer igrači, ali i svi ostali djelatnici kluba, govore engleski. Tako da mi, za razliku od rada u Saudijskoj Arabiji, ovdje nije uopće potreban prevoditelj', rekao je u uvodu razgovora Branko Ivanković, koji je sa svojom momčadi u nedjelju gostovao u Dubaiju i igrao jedan od derbija prvenstva, protiv Al Nasraa.

Naravno, svi su kao velika obitelj, pod budnim okom predsjednika kluba, uživali u ugodi luksuznog hotela Pullman.

'Napokon je i vrijeme postalo ugodnije. Sada je pravo vrijeme za posjet Emiratima jer temperature su napokon podnošljive. Noću je ugodnih 20-ak stupnjeva, dok se preko dana temperatura digne na 31, 32... što je u odnosu na ljetnih 45 ili ponekad i 50 zbilja pravo osvježenje. No, ne žalimo se, jer imamo sve, oko utakmica nema toliko nervoze.'

Iako bi možda netko i pomislio da s obzirom na veliko bogatstvo, ali i odličnu zračnu povezanost između gradova, igrači na utakmice putuju zrakoplovima, Ivanković i momčad do 150 km udaljenog Dubaija stigla je busom.

Dakle, u nedjelju se u Dubaiju igrao veliki derbi, jedan od najvećih u Emiratima, no iako je nogomet sport br. 1, u 2,5-milijunskom Dubaiju uopće ne možete osjetiti da se igra nekakva utakmica. Po ulicama su uglavnom turisti ili jeftina radna snaga iz Pakistana, Indije, Filipina, a njima je nogomet sasvim sigurno u desetom planu.

'Ljudi vole nogomet, ali svi ga gledaju doma iz fotelje. Gotovo sve su utakmice na TV-u, pa se, recimo, na našem stadionu okupi tek dvije tisuće gledatelja. Tek na najvećim derbijima bude nešto više ljudi', prisnažio je Ivanković razloge zbog kojih se i neki klubovi odlučuju financijski stimulirati dolaske na stadion.

Inače, što se tiče Al Wahde, riječ je o momčadi koja je prošlu sezonu završila u sredini ljestvice, pa su bogati vlasnici kluba, koji novac nabavljaju iz poslovnog prostora i hotela, u čijem je sklopu i novi stadion, odlučili investirati u momčad.

'Tako je, nisu bili zadovoljni prošlosezonskim rezultatom pa su uložili novac. Na moje inzistiranje i potrebu za zadnjim veznim doveli smo i Srđana Andrića. No, prvo ime svakako je Ismail Matar, reprezentativac, koji je jedini zabijao golove za Emirate na Igrama u Londonu. Inače, on je 2003. godine bio proglašen i za najboljeg mladog igrača na svijetu. Najveća je zvijezda lige i jedan od najboljih azijskih igrača. Druga zvijezda momčadi je stoper Al Kamali, koji je prošle sezone igrao s našim Lovrenom u Lyonu. No, bio je samo na posudbi, sada se vratio. I treći, Saeed Al Kathiri, također reprezentativac (op.a., na kojeg, baš kao i na Matara, trener Ivanković nije mogao računati za nedjeljni derbi zbog bolesti)', dodao je Tanac, koji zasad sa svojim momčadi odlično stoji.

No imperativa, kaže, nema, jer s klubom ima ugovor do 2014. godine.

'Kada smo dogovarali suradnju, rečeno mi je da složim dugoročniji plan, a s obzirom na to da sam već ovdje kao doma, odlučio sam se za duži boravak.'

Dakle, da vas pozovu u Hrvatsku, o povratku ne biste razmišljali?

'Bilo je nekih poziva, ali u stilu bih li želio biti jedan od kandidata za mjesto izbornika. Međutim, bit ću i malo bahat pa reći, ne mogu ja biti jedan od kandidata. Mogu biti samo jedini. Jer mislim da imam i dovoljno iskustva, znanja, ali i rezultatskih uspjeha da bih bio izbornik. Pa ja sam jedini hrvatski trener koji je odveo neku drugu reprezentaciju na SP (op.a. bilo je to s Iranom 2006. godine).'

MALO O SUKOBU ĆIRE I MAMIĆA

Upoznati ste s povratkom Ćire Blaževića u hrvatski nogomet, ali i verbalnim sukobima na relaciji Ćiro - Mamić? Surađivali ste s obojicom i sigurno vam nije drago zbog takvih riječi.

'Jesam, nešto sam čuo. Ćiro je trener koji ima veliko iskustvo i koji bi ga morao prenijeti i na mlađe trenere. Njegova uloga bi trebala biti takva da cijeli hrvatski nogomet dobije na afirmaciji. Ovakva situacija je posve nepotrebna. Tužan sam što se između ljudi koji bi trebali dići hrvatski nogomet stvorio toliki antagonizam, trebali bi stajati na istim stranama. Tužan sam što se moj klub, Dinamo, pokušava sa svih strana gurnuti u blato. Jer to je jedini klub, koliko ja znam, da je u zadnjih sedam, osam godina, izvršio sve svoje obveze prema igračima, radnoj zajednici, državi te da takve poslovne uspjehe potkrepljuje i rezultatima.'

Puni ste riječi hvale za Zdravka Mamića, a jedini ste trener kojem je u jednoj godini dva puta dao otkaz?

'Bio sam dvije godine trener Dinama i imao sam fantastičnih uspjeha. Osim toga, imao sam čast što sam radio i s igračima poput Modrića, Eduarda, Ćorluke, koji su baš u to vrijeme dokazivali svoju talent. Istina je, imali smo Mamić i ja različitih situacija, nivoa u komunikaciji, ali mislim da smo zajedničkim radom napravili puno za hrvatski nogomet. Bilo je i loših utakmica, ali imali smo niz od 28 pobjeda zaredom, velike utakmice protiv Werdera, Ajaxa, HSV-a, zatim protiv praške Sparte koju smo dobili s 19-godišnjacima, Badeljom, Ibanezom, Lovrenom, Kelavom. A što tek reći za onih 3:0 protiv Hajduka, kada nas je došlo pogledati 30.000 ljudi. A naši odnosi? Nabijeni emocijama, koje su znale iznijeti svakakve reakcije. No, ja i dalje cijenim i Barišića i Mamića, a mogu samo reći i pitati - ako se sudi Sanaderu i Polančecu, zar netko misli da se ne bi i Mamiću da se ogriješio o zakon? Da je kriv za nešto, sigurno bi ga već osudili.'