Kao hrvatski rukometni reprezentativac, Ivano Balić, jedan od najboljih igrača svih vremena, onaj koji je na terenu radio stvari kakve dotad nisu viđene, upisao se u povijesne knjige kao osvajač svjetskog zlata 2002., olimpijskog zlata 2004. i još pregršt medalja. No nikada u karijeri nije osvojio europsko zlato i još danas žali za time…

'Tako je ispalo, ali ne treba se vraćati u prošlost. Mislim da ova generacija može osvojiti prvo europsko zlato za Hrvatsku, ali našim igračima trebat će osim podrške s tribina i malo sreće. Nedavno je i izbornik Červar rekao kako na ovom Euru sedam, osam reprezentacija može postati prvakom Europe, a to dovoljno govori kakva je konkurencija. Među kandidatima za zlato je naravno i Hrvatska, ali preduvjet za tako nešto je da u skupini ne smijemo odigrati nijednu lošu utakmicu i ne daj Bože prosuti bodove.'

Čak i ako Hrvatska uvjerljivo pobijedi Srbiju u preostale dvije utakmice, jedan loš dan mogao bi nam napraviti puno problema.

'Uopće ne želim o tome razmišljati. Ponavljam, u skupini sa Srbijom, Islandom i Švedskom, koja je vrlo izjednačena, ne smijemo kiksati jer se bodovi prenose, a križamo se s Francuskom i Norveškom. U slučaju da prenesemo maksimalna četiri boda, dovoljna nam je samo jedna pobjeda, što olakšava put do medalje. Ako se dogodi kiks u skupini, onda će naši morati, kako se kaže, držati gaće!'

Koliko je snažna reprezentacija Srbije? Prva utakmica je uvijek najvažnija.

'Iskreno, nisam ih previše gledao, a njihovi porazi u pripremama baš ništa ne znače jer tko zna kako je u tim utakmicama miksao igrače njihov izbornik Cvetković i jesu li nositelji igre igrali baš uvijek u punoj minutaži. Srbija zaista ima jako dobre igrače, po imenima su moćni, ali ipak se igra u mom rodnom Splitu, gdje će atmosfera biti usijana i od prve utakmice treba krenuti moćno kako bismo došli u priliku osvojiti to jedino zlato koje nam nedostaje u kolekciji.'

Na klupu Hrvatske vratio se Lino Červar, s kojim ste u karijeri prošli puno toga. Puno puta uhvaćeni ste u žustrim raspravama i znali ste reći da je volio čuti savjete igrača o taktici?

'Lino i ja od prvog dana smo razgovarali o taktici i detaljima koji bi nam mogli pomoći da dođemo do pobjede. Puno smo toga prošli zajedno, a to što sam ja ponekad stvari vidio na svoj način, a on se nije složio, nije ništa čudno. Eto, bilo je i slučajeva da me ipak posluša iako mi to ne bi izravno rekao, ali na terenu se to dobro vidjelo. To je jedan detalj koji govori kako sam mu u nekim situacijama otvorio oči. Kako god se okrene, on je izbornik, on donosi odluke i njegova je zadnja i svi to trebaju poštivati. Na koncu je najvažnije doći do cilja. Sjećam se SP-a 2003., kada smo u prvom kolu poraženi od Argentine, kako nas je Lino svojim govorom podigao i vratio nam samopouzdanje, točno je znao što svakome od nas treba reći. Takvu kvalitetu nema puno trenera u svijetu i po tome je poseban. Nakon tog poraza bila je opća mobilizacija u momčadi, a na kraju smo postali prvaci svijeta.'

Kažu mnogi igrači kako je od svih dvorana u Hrvatskoj u splitskoj Spaladium Areni atmosfera najbolja, da je igračima najveći gušt upravo tamo igrati.

'Meni je svakako najdraže igrati u rodnom gradu, a iskreno nisam baš imao puno puta priliku igrati u Splitu pred punom dvoranom i to je zaista nešto posebno. Što se atmosfere tiče, meni je u sve četiri naše nove dvorane bilo vrhunski te 2009. Na SP-u i meni osobno je od Zadra do Zagreba bio neviđen gušt igrati. Osjećala se neka posebna energija navijača jer ukupno gledajući, ljudi jako vole hrvatsku rukometnu reprezentaciju. Večeras ću biti u ulozi navijača i neću štedjeti grlo', završio je 38-godišnji Balić koji se u rodnom Splitu potpuno posvetio trenerskom poslu s mladima u Akademiji Balić-Metličić, ističući da ga to ispunjava.