Najbolji hrvatski skijaš Ivica Kostelić nastupio je na pravom jedriličarskom klasiku. Njegova jedrilica Klase 40 'Croatia Full of Life' ove je nedjelje startala je na 49. izdanju Rolex Fastnet Race, jedne od najprestižnijih i najzahtjevnijih svjetskih offshore regata, na kojoj će Ivici Kosteliću co-skipper biti Calliste Antoine, a u posadi su još Damir Čargo iz Splita i Marjan Dimitrijević iz Celja.
Međutim, za bivšeg skijaša, koji je svoju 'drugu ljubav' našao na moru, pod jedrima, Ivicu Kostelića, već ove nedjelje okončano je natjecanje.
A što je razlog tome, najbolje je opisao sâm Ivica Kostelić.
SUDAR I ODUSTAJANJE
Trebao sam malo vremena da se smirim poslije današnjeg događaja koji me je iznenada zabljesnuo i ostavio još neznane posljedice.
Start Rolex Fastnet Race Cherbourg je bio prilično stresan s jakim vjetrom od 25 do 30 čvorova i velikim brojem brodova. Naša Class40 startala je u istoj skupini s velikim Imocama. Ti brodovi od 60 stopa su brži od nas što je dodatno kompliciralo situaciju na startu i poslije njega.
Startali smo dobro, s prve linije i polagano se probijali prema izlasku iz Solenta jedreći uz vjetar na desnim uzdama kada nam je brod Class 40 #88 na lijevim uzdama oduzeo prednost prolaska. Pokušali smo ga izbjeći u zadnji čas, ali je #88 sasvim neočekivano okrenuo svoj pramac ravno u nas (umjesto da okrene u vjetar) i udario nas svom silinom u lijevi bok.
Njihov baštun je pokosio našu ogradu, probio naš prozor i zatim puknuo, a pramac broda udario je u naš lijevi bok, prouzročivši veliku štetu zbog koje smo se morali povući iz regate.
Poslije povratka u Cowes, pregledali smo vidljivu štetu. Osim ograde i prozora, na boku je otvoreno oštećenje trupa na vanjskom sloju vodenog balasta. Koliko je ozbiljno ovo oštećenje ćemo znati kada se u utorak vratimo natrag u našu bazu Port Chantereyne - Cherbourg i obavimo profesionalnu procjenu.
Brod #88 "Earwen", koji je odgovoran za ovu nesreću, nije poštovao ni pravila ni pomorske običaje ni sportsko ponašanje nego je nastavio bez zaustavljanja i bez bilo kakvog kontakta s nama.
Zdvajajući u marini u Cowesu, pišem ove retke i počinjem shvaćati težinu situacije koju mi je tek ova nezgoda otkrila. Ukoliko želite ozbiljno regatavati, Class 40 je složeni stroj o kojem se obično brine nekoliko ljudi. Ja sam spajam kraj s krajem već nekoliko sezona i guram, oslanjajući se na povremeni entuzijazam svojih prijatelja i managera, koji uz najbolju volju mogu tek djelomice shvatiti o čemu se radi. Dok sam bio bliže kući, entuzijazam je još i mogao pokretati projekt; daleko od doma sve je teže, a sadašnja situacija mi otkriva svu težinu mog položaja. Nakon dobrog početka sezone, optimistično sam gledao prema naprijed. Još danas ujutro moj brod je bio 9. u poretku prvenstva Class 40. Sada je upitno hoće li moći završiti sezonu.
Nedostaje mi moja obitelj koja je bila temelj i ishodište mojih sportskih uspjeha. Vjerujem da je čovjek najjači kad je sam- ali nije uvijek tako. Sada se još više divim svome ocu - kako li se osjećao kada je vodio pothvat bez premca, bez pomoći, sam i samouvjeren? Kakva je to divovska snaga...
I kada u nekoj crnoj noći radim na pramcu što zaranja pod valove, između dva udisaja, između dva vala, zabljesne me slika moje djece. Tada se pitam: što mi to treba? I nađem se u nedoumici. Kao sada.
