Precijenjen igrač. Uklapa se u šablonu igrača afričkog porijekla u engleskoj Premier League - fizički snažan i brz, ali tehnički skroman, ima problema u kontroli lopte, slab u driblinzima i često nedovoljno hladnokrvan u odlučnim trenucima, relativno skromne nogometne inteligencije. Uz to igrač koji svojim ponašanjem (na terenu i izvan) ima destabilizirajući utjecaj na bilo koju momčad. U Manchester Cityju tek treći strijelac, iza Aguera i Edina Džeke sa 13 pogodaka (tri iz penala). Postigao dva vrlo važna gola protiv Njemačke (koja je tu utakmicu obrambeno katastrofalno odigrala) i od te slave će živjeti dugo, ali osim toga malo je pokazao na Euru. Postigao je atraktivan pogodak protiv Irske, ali Irci su igrali sa 10 igrača i vjerojatno su bili najlošija ekipa na Euru.

Njegov doprinos u utakmicama protiv Španjolske, Hrvatske pa opet Španjolske bio je vrlo skroman. Italija je trebala ovakvog igrača jer u igri s dva napadača treba ili kombinaciju 'pakera' i strijelca (kakva je npr. bila u Napoliju s dvojcem Lavezzi-Cavani) ili kombinaciju brzi - veliki (kakvu je npr. složila Engleska s dvojcem Rooney-Carroll).

Italija ima brzog Cassana (i Giovinca) i falio joj je 'veliki', a tu je upao Balottelli. Međutim, po meni su na to mjesto mogli staviti napadača Juventusa Alessandra Matrija, koji je odigrao solidnu sezonu u Juventusu, talijanskom prvaku, a ima solidnu fizičku prisutnost i tehnički je mnogo dotjeraniji od Marija.

Poslije golova protiv Njemačke Balottelli je postao više medijska nego nogometna zvijezda. Postao je 'poster boy' za multikulturalnu talijansku reprezentaciju i zapravo multikulturalnu Italiju.

Neki dan su u najvećem talijanskom dnevnom listu Il Corriere della Sera izašle čak četiri Balotellijeve slike (točnije dva dana nakon završetka Eura), što mi se čini malo previše.

Koliko će opravdati sav taj medijski cirkus, ne znam, ali ja ostajem veliki skeptik.