Dinamo ove sezone napokon ostvaruje snove svojih navijača. Jer još od 1970. godine iščekivalo se 'europsko proljeće'.

I nakon odličnih igara u skupini Europske lige momčad Nenada Bjelice s prvog je mjesta krenula u eliminacijsku fazu natjecanja. U dvije je utakmice nadigrala plzensku Viktoriju i pokazala da se riješila brojnih kompleksa te da ima snagu za borbu s europskom elitom.

>> Ovakva prognoza Marija Stanića odjeknut će u Dinamovoj svlačionici i među svim navijačima 'modrih'

A u taj rang spada i velika Benfica, portugalska momčad koja je u Europi harala 60-ih godina prošlog stoljeća. U tom su desetljeću dvije godine uzastopce (op.a., 1960./61. i 1961./62.) osvajali Kup prvaka, odnosno današnju Ligu prvaka. Godinu potom igrali su i finale, a onda su još 1964./65., odnosno 1967./68. dva puta igrali u finalima.

Sve utakmice UEFA Europske lige, uključujući sve utakmice Dinama, ekskluzivno možete u HD kvaliteti gledati na MAXtv-u (Arenasport). Više informacija OVDJE.

U to vrijeme i Dinamo je bio zapažen u Europi. Godine 1967. 'modri' su osvojili Kup velesajamskih gradova, preteču današnje Europske lige. A jedan od najboljih igrača te generacije, kojeg mnogi i danas smatraju ponajboljim igračem u povijesti zagrebačkog kluba, bio je Stjepan Štef Lamza, čuvena desetka koja je svojim driblinzima izluđivala protivnike.

I baš u čast svojem omiljenom igraču, Dinamo je 1970. godine na maksimirski stadion doveo Benficu, tih godina jednu od najsnažnijih momčadi Europe.

'Joj, kad se sjetim toga, sav se naježim. To budi posebne uspomene. Bili smo jaki i mi, ali Benfica je bila posebna. Znate, u to vrijeme za nju su igrali veliki Eusebio, Jose Torres, Mario Coluna, Antonio Simoes... Bila je to gotovo identična momčad koja je prije toga izgubila u finalu Kupa prvaka od Manchester Uniteda', prisjetio se tih slavnih dana Stjepan Lamza, danas 79-godišnjak, koji sa svojim pajdašima iz te generacije, a kojima to zdravlje dopušta, dolazi u Maksimir i gleda svoje nasljednike.

Iako se nije htio sâm pohvaliti, mnogi s te utakmice pamte golčinu kojom je skinuo 'paučinu' na golu kod južne tribine.

'Pobijedili smo tada 2:0, a zabili smo im Lalić i ja. Bila je to jedna od onih utakmica koje nikad neću zaboraviti. Baš kao ni taj gol.'

Svjedoci tog vremena tvrde nam da bi se danas taj gol, da je snimljen, vrtio na svim nogometnim špicama. Inače, na Dinamovu stadionu, unatoč kiši, okupilo se gotovo 25.000 ljudi - a 'modri' su istrčali u sastavu: Dautbegović, Pirić (Novak), Gutzmirtl, Belin (Valec), Holcer, Miljković, Čerček, Lalić, Musemić, Lamza (Vabec), Rora.

To je bila jedina Dinamova pobjeda protiv Benfice. Jer 'modri' su potom igrali još u tri službene utakmice protiv 'crvenih' iz Lisabona.

U prvom dvoboju Kupa kupova 1980. godine na stadionu Maksimir nije bilo golova, a Portugalci su u Lisabonu slavili 2:0 (Nene, Cesare).

Drugi put, odnosno treću utakmicu, Dinamo i Benfica igrali su u skupini Kupa UEFA 2004. godine. Igrana je samo jedna utakmica, i to u Lisabonu, a Benfica je slavila 2:0 (op.a., golove su zabili Tomo Šokota i Simao Sabrosa).

Može li se povijest ponoviti ovog četvrtka, odnosno imaju li vaši nasljednici izgleda protiv razigrane Benfice?

'Sve se može dogoditi. Sve ovisi o danu, raspoloženju, a na rezultat utječe jako puno faktora. Benfica ima ime, dugo igra u Europi, za razliku od Dinama, koji se tek sada vraća na europsku kartu. Međutim, ja ne bih dao nikome više od 50 posto izgleda. Koliko vidim, i naši su igrači optimistični, a samo s takvim stavom možeš ići u ovako velike utakmice', jasnu je poruku poslao legendarni Stjepan Lamza.

Jeste li možda zapazili nekog od igrača u Bjeličinoj momčadi koji bi mogao iskočiti i zadati probleme Portugalcima?

'Nisam uočio ništa striktno, odnosno nekoga tko odskače. Ali to ne znači da oni pojedinačno nisu dobri, već da su kao kolektiv strašno uigrani. Bjelica je očito sjajno posložio momčad i to je najveći dobitak. I zato nije nemoguće da bi se Benficu moglo pobijediti. Zašto ne? Ne smije biti straha, a onda će doći i rezultat.'

U četvrtak ste na stadionu?

'Je, neg' kak'. Kao i uvijek, mi koji još možemo dođemo na stadion. Imamo mjesto u loži, pogledamo utakmicu, malo se podružimo. Jer iz te generacije sve nas je manje, neki su bolesni, nekih, nažalost, više nema. Evo, ja se dobro osjećam, iako su mi ugradili stent', završio je dobro raspoloženi Stjepan Lamza.