Prije nego počne kolektivno obrušavanje na 'novu' Barcinu obranu, reći ću da su za mene i nakon ove utakmice obrambeni igrači ugodno iznenađenje. Javier Mascherano izgleda mnogo udobnije sam u svojoj koži na poziciji stopera kad je kraj njega Mathieu, za razliku od Piquea.

Nekako se ta dva energična, britka i hitra defenzivca bolje nadopunjuju od više proračunatog, neki bi rekli i šminkerskog stopera Piquea koji često pokušava utakmicu odigrati bez da zaprlja dres. Iako su dobili tri gola ne može se baš reći da je PSG probijao Barcu kako je htio niti da su se šanse pred Ten Stegenom samo nizale. Dvojac stopera u kombinaciji sa povučenim Busquetsom je dosta dobro bacao napade PSG-a na bokove odakle je, po logici, teže zabijati golove nego kroz sredinu.

Prvi problem: preofenzivni bekovi
Dakle, sredina obrane je svoj posao radila dobro. Problem se javlja tamo gdje se javljao i prije, na bočnim braničima. Dani Alves i Jordi Alba su jednostavno

preofenzivni igrači i premalo se bave razmišljanjem o obrani da bi opravdali istovremeno postojanje na terenu. Većina uspješnih momčadi svoju igru gradi na postavci da je jedan bok ofenzivniji na koji se baca težište napada, ali mu balans daje suprotni bok koji ostaje iza čime se zadnja linija skoro pa uvijek drži formacije sa trojicom prema iza čak i kad momčad napada. To omogućuje da se u slučaju kontre ta trojica lako rašire i stisnu kontru s koje god strane da nadire. U Barceloni toga nema jer se jako često i Alba i Alves zalete naprijed čime ostave ogroman prostor po oba boka koji dva stopera ne mogu zatvoriti.

Tada se dogodi situacija kao kod trećeg gola, gdje van der Wiel dobije mnogo prostora na desnoj strani napada PSG-a, Albe nema blizu da ga blokira, a on šalje oštru loptu na svoj lijevi, a Barcin desni bok gdje Alves također debelo kasni pa Matuidi ima prednost do lopte i lagano zabija. Da se razumijemo, većina momčadi nema kapacitet odigrati toliko brzo i precizno kao PSG pa se to Barci ne može dogoditi stalno, ali u dvobojima s najjačima, ti bokovi su i dalje obrambena rak rana, Alves i Alba su preofenzivni da bi opravdali zajedničko postojanje na terenu.

Messi je na pravom mjestu
Ofenzivno je Barcelona izgledala direktnije, imali su više konkretnih pokušaja probijanja protivnika driblingom ili loptom kroz obranu nego u ranijim utakmicama kad su morali probijati protivnika. U takvoj igri do izražaja dolazi korist Ivana Rakitića koji danas puno bolje služi toj svrsi nego što je Xavi služio prošle sezone. Ivan ima tu

mladost i živahnost kojom Barcin napad lako pomakne deset metara više na terenu nego što je Xavi činio prošle godine. Ivan Rakitić svojim kretanjem i točnim dodavanjima te kontrolom lopte jednostavno brže osvaja teren, dovodi Barcin napad bliže golu gdje je onda olakšano kombiniranje u najopasnijoj zoni. Samim time, i Leo Messi više ne mora po loptu dolaziti do centra, sad ima prostora igrati svoj free role, slobodne ruke da se kreće kako god smatra da je najpotrebnije što je za takvog genijalca najbolje što možete napraviti. Ne padam pod utjecaj histerije koja nakon par utakmica želi prikazati Rakitića kao najbolje pojačanje u povijesti kluba, ali čak i u utakmici kad mu nije puno toga uspijevalo kao jučer, Ivan Rakitić je pokazivao korisnost koju donosi Barcinoj igri.

Najveći problem: Barcin kapetan
Problem koji Barca ima u napadu je vezan uz njihovog ponajboljeg igrača svih ovih godina, Andresa Inieste. Iniesta jendostavno već godinu i pol nije u pravoj formi, nikako da se opet pronađe, a Barcina igra trpi zbog toga. Koliko god Rakitić pomicao igru visoko, koliko god se bokovi nudili, koliko god Messi i Neymar prolazili individualno, još uvijek Barca ima potrebu za čovjekom koji bi to sve povezao, koji bi bio link između veze i napada te povlačio one najbitnije poteze koji dovode do čistih šansi. To nikako da krene, pamtimo Iniestu kao igrača koji ne može krivo dodati i kojem se lopta lijepi za nogu ali tog igrača već jako dugo u stvarnosti nema, a Barca i dalje kao da s tim računa. Messi smiješno lako prolazi braniče, otvara prostor i nekakko po inerciji gura loptu Iniesti za odigrati ključnu loptu, no te ključne lopte nikako nema, Iniesta prečesto pogriješi ili jednostavno ne odigra uopće ništa.

I tako dugo dok je tako, Barca je osuđena na kvalitetu Neymara i Messija. Protiv Parižana je to bilo dovoljno samo za dva gola što protiv protivnika ranga PSG-a često neće biti dovoljno. I baš zato spadam u skupinu onih koji jedva čekaju Luisa Suareza i mislim da će biti veliki dobitak za ovakvu Barcelonu. Ukoliko Iniesta ne uspije podići svoju formu Barca mora još jače 'otcijepiti' vezni red od napada, Suarez, Messi i Neymar mogu između sebe podijeliti Iniestine napadačke obaveze, a Iniesta ili netko drugi se može povući više iza. To je danas nemoguće jer Pedro ili netko od mladića jendostavno nisu taj kapacitet, Barci treba treći čovjek u napadu koji može odlučivati sam za sebe i koji će protivnicima usaditi svijest da je prijetnja i driblingom i asistencijom i zabijanjem golova, ono što se očekuje od Inieste da bude, ali u zadnje vrijeme nije.