Čut ćete i pročitati svakakve sudbonosne i epske ocjene sinoćnjeg poraza svjetskih prvaka, po svoj prilici pretjerane i već zaboravljive na ono što stvarno vidjeli. Razumljivo za takvu povijesnu priliku – ali što se i zašto zapravo dogodilo?
U retrospektivi, možemo se vratiti na točku u vremenu i detalj koji je prelomio utakmicu. U 43. su minuti Andres Iniesta i David Silva odigrali sjajnu minijaturu koja je posve uneredila suparničku obranu i polivalentni igrač Manchester Cityja našao se u vrlo izglednoj prilici, ali je golman Jasper Cillessen – lik koji je proteklu sezonu počeo braneći u Ajaxovoj 'B' momčadi – pročitao njegovu namjeru.
Da je Silva tad zabio, bilo bi 2-0 i gotovo sigurno bi utakmica bila riješena. Iskusni Španjolci umorili bi Nizozemce držanjem lopte i sitnim vezom, a Del Bosque bi možda već na poluvremenu ubacio Cesca Fabregasa umjesto Diega Coste Van Gaalovim momcima bilo bi jako, jako teško stići tu prednost. Morali bi više riskirati, čime bi samo otvorili više prostora između linija i lako je moguće da bi španjolska prednost do kraja još i narasla.
Do tada je La Roja imala utakmicu pod kontrolom i vodstvo od 1-0 – što god mislili o penalu nad Diegom Costom, ne može se reći da je bilo nezasluženo. Nizozemska je u ovom susretu postavila igru s tri stopera te defenzivno postavljenim veznjacima u Nigelu de Jongu i Jonathanu de Guzmanu iz najmanje dva razloga – da zadnja linija dodavanjima lakše izlazi iz visokog presinga, ali i da se prednji trio Sneijder-Robben-Van Persie što je više moguće oslobodi defenzivnih zadaća kako bi bio učinkovitiji u napadu.
Međutim, nije to baš najbolje funkcioniralo. Diego Costa relativno je uspješno kretanjem razvlačio obranu, a Silva i Iniesta bili su lažna krila koja su umjesto okomitosti nudila ubacivanje u sredinu i zagušivali je – a naravno da su španjolski tehničari umješniji na skučenom prostoru od De Jonga i De Guzmana, čiji je učinak prema naprijed izostao, pa je njihova igra uglavnom svedena na sitne prekršaje.
Nizozemski bočni braniči ostajali su preduboko da bi ostvarili prednost uz aut liniju – možda iz straha ili ustručavanja, ali možda je takav bio i plan kako bi se Azpilicueta i Alba također namamili prema naprijed, a onda kontriralo dugim loptama prema Robbenu i Van Persieju. Bilo kako bilo, Nizozemska je samo tako i pokušavala i igra je tijekom cijelog prvog poluvremena uglavnom zaobilazila Sneijdera.
No koliko god Nizozemci bili inferiorni, gotovo svaka njihova duga lopta otkrivala je pukotine u opasno visoko postavljenoj španjolskoj obrani – tromost, nesikroniziranost, možda i zasićenje. Jedna je takva, tri minute nakon promašene Silvine prilike, dovela do izjednačenja. Teško je reći je li bila ljepša asistencija Daleya Blinda ili Van Persijev udarac – ali da je španjolska obrana tu 'ispala', sigurno jest.
Čini se da je Louis van Gaal na poluvremenu dobio taktičku bitku nad Vicenteom del Bosqeom – uočivši i iskoristivši sve španjolske nedostatke. Primjetno je bilo podizanje obrambene linije i učinkovitija transformacija iz 5-3-2 u 3-4-1-2. Stoperi su mogli izaći poviše jer Diego Costa očito nije bio 100 posto spreman, što se vidjelo već ranije po njegovim pomalo nespretnim reakcijama u šesnaestercu, dok je u nastavku ostao bez 'sape' i trebao je ostati na klupi već nakon 45, a ne 62 minute. Bočni braniči postali su ofenzivniji – Daryl Janmaat i Daley Blind odigrali su ključne uloge u drugom poluvremenu, koristeći poveći prostor koji im se otvarao.
Bila je to igra s više rizika, ali vrlo se brzo isplatila. Drugi je gol opet pao preko Blinda, koji je asistirao Robbenu. Del Bosque je Costu zamijenio Torresom, a onda i izvadio Xabija Alonsa i ubacio Pedra, ali ubrzo je nakon prekida (vjerojatno i nakon faula nad Casillasom) gotovo slučajno pao još jedan. A kad tiki-taka – modificirana i ograničena, ali ipak još tiki-taka – gubi s dva gola razlike, to se teško stiže.
Nizozemci su namirisali krv i napadali kao sumanuti, ali preostala dva (isto kao i, uostalom, prva tri) gola pala su poslije pogrešaka Casillasa i obrane koja naprosto više nije ista otkako se povukao Carles Puyol; mogli su im zabiti još koji. Nije pomoglo ni to što su Španjolci u stražnjem dijelu veze imali i Sergija Busquetsa i Xabija Alonsa – a Nizozemci su to područje terena vrlo malo koristili.
Sad po rezultatu ispada da su Nizozemci, povampireni nakon onih 3-1, potpuno deklasirali Španjolce i ubili tiki-taku po tko zna koji put – ali to nije ono što se dogodilo. Odlučile su grube individualne pogreške, možda i sporost u reakciji španjolskog izbornika. Tek treba vidjeti kako će se to odraziti na jednu i drugu momčad. Nisu Nizozemci preko noći izrasli u novu super-ekipu niti su Španjolci odjednom 'gotovi', iako će biti ako ne pobjede Čile – jer u tom slučaju će vrlo teško vidjeti drugi krug...
