A superiornost je jedina riječ kojom se može opisati ono što Danska radi već godinama. U devet utakmica koje su odigrali na Svjetskom prvenstvu prosječna gol-razlika iznosi skoro 16 pogodaka, pa onda onih minus šest Hrvatske u finalu doista izgleda odlično, čak i za one koji su gledali tu utakmicu i vidjeli kako su nakon 'metle' u drugom poluvremenu Danci prilično usporili svoju tutnjavu terenom i dopustili našima da se približe.

Nikad nijedna reprezentacija nije uspjela četiri puta zaredom biti svjetski prvak, a Dancima je sad to pošlo za rukom. Najbliže tome bile su Francuska i Rumunjska, osvojivši četiri od pet prvenstava. Potvrdilo se time koliko je rukomet važan za Dance, to im je istinski nacionalni sport, a finale protiv Hrvatske gledala je skoro cijela zemlja. Dovoljno je reći da od oko šest milijuna stanovnika ta država ima 100 tisuća registriranih rukometašica i rukometaša. I svih ovih godina mijenjale su se zvijezde njihove momčadi - prije ih je predvodio Mikel Hansen, a sada fantastični Mathias Gidsel.

Izbornik je danska konstanta

No jedno je ime konstanta. To je, jasno, izbornik Nikolaj Jacobsen, zaštitni znak i danskog i svjetskog rukometa već godinama. Temperamentan je, pa i žestok, protivno svim predodžbama o navodno hladnim Nordijcima, te prepoznatljiv koliko po sijedoj kosi i vječnoj žvaki u ustima, toliko i po reakcijama na svaki eventualno slabiji potez svojih igrača. Ako uopće ima slabijih poteza u danskoj igri.

Titulom osvojenom na hrvatsko-dansko-norveškom Svjetskom prvenstvu, Jacobsen se popeo na treće mjesto vječne liste najuspješnijih trenera na velikim natjecanjima po broju zlatnih medalja. Ima, uz četiri svjetska, olimpijsko zlato, no nedostaje mu titula europskog prvaka, a ispred njega sada su samo veliki Claude Onesta (dva olimpijska, po tri svjetska i europska zlata) i Bengt Johansson s dvije svjetske i četiri europske titule. No gdje je kraj Jacobsenu, članu Kuće slavnih europskog rukometa, teško je i predvidjeti, s obzirom na učestalost velikih rukometnih natjecanja i ugovor koji će ga na klupi reprezentacije zadržati do 2030.

Stvorio dinastiju

Otkako je zasjeo na tu klupu 2017., Jacobsen je od svoje momčadi uistinu stvorio ono što se ponekad, recimo u NBA ligi, zove dinastijom. Prošlo je kroz momčad svih ovih godina mnogo igrača, ali igra Danske uvijek ima prepoznatljivost - bez obzira na to tko igrao. I naravno da svi najveće zasluge za to pripisuju baš Jacobsenu, njegovoj taktičkoj genijalnosti i sposobnosti da od ionako sjajnih igrača napravi skoro savršen tim koji melje brzinom, snagom i preciznošću. Koliko je u tome uspješan, govori i oko 80 posto pobjeda Danske u njegovoj izborničkoj eri. Ili, s obzirom na to da smo tek ispratili Svjetsko prvenstvo - Danska nikad pod Jacobsenom nije izgubila utakmicu na svjetskim prvenstvima. Skoro savršena statistika: 35 pobjeda i dva remija.

Što je najzanimljivije, na neki se način sve to od njega i očekivalo te se 2017. pisalo o njegovu izboru za trenera nacionalne momčadi kao o 'božićnom poklonu', jer svi su već tada znali koliko je dobar u osvajanju titula u serijama. Uostalom, dobar je još od igračkih dana. Dapače, epitet 'dobar' uistinu ne oslikava njegovu igračku, a nakon toga i trenersku kvalitetu. Njegov prethodnik, Islanđanin Gudmundur Gudmundsson, jest donio Danskoj zlato na OI u Riju 2016., ali sve to palo je u sjenu pred 'kraljem Nikolajem'.

Jedna od osobina koje ga prate cijeli život, posebno otkako je trener, jest žestina, što je reputacija koju bi neki mogli protumačiti kao nekontroliranost ili divljaštvo. Često ga se može vidjeti kako urla na svoje igrače čak i kad melju protivnika samo zato što nešto nisu napravili onako kako je zamislio. Taj temperament mnogi će upotrijebiti kao dokaz toga koliko je netipičan za kulturu iz koje dolazi. No to se promijenilo i naučio se kontrolirati uz pomoć osobe koja sjedi uz njega na klupi.

'Kad me igrači ne slušaju i nastave to činiti, najprije se istresem pred našom fizioterapeutkinjom Anjom. To onda nije tako izravno i nije upućeno nikome direktno, ali ponekad se samo moraš riješiti frustracija', otkrio je nedavno.

Bio odličan u nogometu, ali na kraju je odabrao rukomet

Danas 53-godišnji Jacobsen rođen je u Viborgu, a u djetinjstvu je paralelno trenirao nogomet i rukomet. Dapače, u nogometu je došao na rub ulaska u U16 reprezentaciju, no na koncu se ipak odlučio za manju loptu, očito dobro pogodivši. U rukometu je od 11. godine, otkako se s roditeljima preselio nešto južnije, u Funen.

Kao igrač nije promijenio mnogo klubova - počeo je u podmlatku GOG Håndbolda, u kojem je igrao i kao senior, a onda prvo sezonu u njemačkom Bayer Dormagenu, pa potom za Kiel. I to je to. No od početka je pokazivao klasu. S GOG-om je tri puta bio danski prvak, a isto toliko puta u dresu Kiela osvojio je Bundesligu te još dvaput Kup EHF-a. Za to vrijeme, u 14 godina igračke karijere, odigrao je i 148 utakmica za reprezentaciju, postigavši vrlo pristojan broj golova, 584, najviše na svojoj poziciji lijevog krila. Zaslužio je i dvije nagrade za najboljeg danskog igrača 1993. i 1999. godine, 1997. bio je prvi strijelac prvenstva, a i danas drži jedan od igračkih svjetskih rekorda - 15 golova u utakmici protiv Grčke 1998. Nikad nitko nije za svoj nacionalni tim više puta zatresao mrežu u službenoj utakmici.

Serdarušić mu bio trener

Važnu ulogu u Jacobsenovoj karijeri odigrao je Hrvat - u Kielu mu je trener bio Mostarac Zvonimir Serdarušić, nekadašnji igrač - među ostalim - bjelovarskog Partizana i reprezentativac Jugoslavije sredinom sedamdesetih. Serdarušić je u Kielu proveo čak 15 godina kao trener i izgradio najtrofejniju njemačku momčad te 11 puta osvojio prvenstvo i pet puta kup, uz Ligu prvaka i i tri Kupa EHF-a. Pod njim je Jakobsen postao jedno od najboljih lijevih krila na svijetu, ali je trener istodobno u njega usadio odgovornost prema momčadi. Bila je to sjajna ekipa, a uz Jacobsena, Kiel je nosio trio sjajnih Šveđana - Magnus Wislander, Staffan Olsson i Stefan Lövgren.

Iz tog vremena potječe i zabavna anegdota kad se Jacobsen požalio da mu Lövgren ne daje dovoljno lopti. Šveđanin mu je navodno odgovorio: 'Kad počneš pristojno razgovarati, dobit ćeš loptu.' Uskoro su njih dvojica postala nerazdvojni prijatelji, a Jacobsen je u 142 utakmice u tri sezone za Kiel postigao 1015 golova, što daje čudesan prosjek od više od sedam golova po utakmici.

No teška ozljeda koljena na početku sezone 2001./02. povela ga je drugim putem. I kad se oporavio, više nije bio onaj stari, bez obzira na nastavak uspješne serije Kiela. Ispao je i iz reprezentacije i onda je u 33. godini, 2004., pala odluka: vraća se u Dansku, ali kao trener.

Kako je počeo uspon velikog trenera?

Vratio se, preciznije, u svoj rodni Viborg i u početku istodobno igrao za istoimeni klub te trenirao podmladak. I dalje kao igrač, uskoro je postao pomoćnik Sørenu Hildebrandu i sve se više posvećivao trenerskom poslu, surađujući pri dosezanju drugog mjesta u prvenstvu te dva finala nacionalnog kupa. Nakon kratke pomoćničke (i igračke) epizode u BSV-u, napokon je 2012. dočekao mjesto glavnog trenera u Aalborgu te je počeo uspon velikog trenera.

Već u prvoj sezoni postao je prvak Danske, sljedeće su bili drugi te je Jacobsen postao tražena roba na europskom rukometnom tržištu. A Njemačka je Danskoj ipak najbliža. Potpisao je 2014. kao trener za Rhein-Neckar Löwen, naslijedivši istog onog Gudmundssona, kojeg će nekoliko godina kasnije zamijeniti za kormilom reprezentacije. Kockice su se počele slagati: u tri sezone Löwen je jednom bio drugi i dvaput prvi u Bundesligi, a onda je došao poziv iz saveza u Kopenhagenu, godinu nakon što je Danska postala olimpijski prvak te potom neslavno prošla na Europskom prvenstvu.

Činjenica da je zadržao trenersko mjesto u Löwenu, jer još je uvijek odrađivao ugovor s klubom, bila je priličan izuzetak od dotadašnje prakse u danskom rukometu, ali očito su procijenili da Jacobsenu neke stvari treba progledati kroz prste.

'Za mene je san raditi s nekim od najboljih igrača na svijetu i s momčadi čiji sam dio. Naravno, san mi je raditi u sportu koji toliko volim', govorio je Jakobsen nakon imenovanja izbornikom.

Očito, san se ostvario i njemu i danskom rukometu.