Jürgen Klopp ultimativna je ikona nogometnih hipstera, ali i jedan od najboljih trenera na svijetu. Kako drugačije opisati čovjeka koji je u samo pet godina izveo svoju momčad od anonimnosti 'zlatne' bundesligaške sredine na sam prag finala Lige prvaka? A sve to uz potpunu transformaciju mentaliteta, igre i pristupa, usto i bez astronomskih ulaganja...

Cijela ova Borussijina momčad okupljena je za tek nešto više novca nego što je Real Madrid platio za Modrića, odnosno za manje nego što će Bayern platiti za njenu zvijezdu Maria Götzea; gotovo polovica tog iznosa (17,1 milijuna eura) odvojena je za vraćanje iz Mönchengladbacha Marca Reusa, igrača rođenog u Dortmundu koji je deset godina djetinjstva proveo u Borussijinoj nogometnoj školi. Sve ostalo bili su puno, puno manji izdaci ili igrači promovirani iz vlastitog podmlatka.

Zato bi Kloppu trebalo oprostiti mali izlet u patetičnost u intervjuu koji je neposredno poslije pobjede 4:1 nad Real Madridom dao za Sky Sports. 'Dortmund je nevjerojatna momčad', rekao je. 'Ne mogu to opisati na engleskome... Mi smo poput Robina Hooda!'

Klopp je zatim u nekoliko rečenica objasnio gotovo sve što bi trebalo stajati u taktičkoj analizi utakmice. 'I defenzivni igrači su utrčavali u suparnički kazneni prostor, bio je to totalni nogomet. Nevjerojatna utakmica moje momčadi. Bilo je teško jer Real Madrid je jak, brz i sjajan u protunapadu. U prvih 25 minuta smo bili odlični, ali onda smo se malo izgubili, spustili tempo i dopustili im da dođu do našeg gola. Poslije razgovora na poluvremenu vratili smo se onome što smo radili na početku utakmice.'

Postoji samo nekoliko detalja koji se mogu tome dodati. Xabi Alonso, možda i najkonzistentniji igrač gostiju, odigrao je vjerojatno najlošiju utakmicu u karijeri. Nije to slučajno, jer nogometaš koji je toliko puta bio motor momčadi našao se na Borussijinoj meti: Götze ga je izludio neprestanim izvlačenjem na jednu ili drugu stranu, Lewandowski se također povlačio u njegovo područje, Blaszckykowski i Reus nadirali s krila, a Gündogan iz drugog plana... Bilo je to preopterećenje s kojime se Alonso ni uz pomoć zapravo sasvim solidnog Khedire nije mogao nositi.

Mourinho je možda nadmudrio sam sebe kad je postavio Modrića kao ofenzivnog veznjaka, a Özila desno, jer njegova momčad nije se snašla u tom nedovoljno prokušanom rasporedu. Özil nije mogao puno kreirati iz te pozicije, a u obrambenom dijelu je imao puno problema s Borussijinim napadima koji su išli preko njegove strane; Modrić je u prvih 25 minuta koje Klopp spominje bio najgori igrač na terenu, da bi se zatim povukao kako bi pomogao Alonsu i Khediri. To je Realu donijelo nešto bolju ravnotežu, ali je Borussijinim braničima i (posebno) Gündoganu ostavilo puno više prostora.

Lewandowski je, naravno, odigrao utakmicu života, kao što je i cijele sezone na vrlo visokoj razini. Isto kao i sjajni Ilkay Gündogan i Marco 'Rolls' Reus; Subotić i Hummels imali su 26 'očišćenih' lopti – za razliku od Varanea i Pepea, koji su ih skupili dvostruko manje... Ali srž Borussijina uspjeha bila je u čistom intenzitetu, brzom prijenosu lopte, manijakalnom 'Gegenpressingu'.

Sve to nije posljedica nekakvih briljantnih taktičkih inovacija niti ekstravagantne individualne kvalitete. Dortmund radi jednostavne stvari, ali radi ih nevjerojatno dobro i, što je još važnije, uvijek ih radi timski. Čak ni zaista obeshrabrujuća vijesti o prodaji Götzea Bayernu, kao ni ona još nepotvrđena da će mu se pridružiti i Lewandowski, nije mogla poljuljati momčadski duh. Navijači su na stadionu i 'izdajnika' Götzea pozdravili istim odobravanjem kao i sve ostale.

Momčadski duh nije nešto što se može tek tako utrenirati, za to je potreban vrhunski stručnjak, vođa koji razumije svoje igrače i zna kako izvući najviše od njih. I tu leži Kloppova genijalnost koja je oblikovala novu bit kluba što je s ruba ponora stigao u vrh Europe. 'U Dortmundu ljudi žele... Ne, zahtijevaju da igra momčadi igra s atributima koji su najbliži mom srcu: s puno osjećaja i intenzitetom do posljednje minute. Želimo igrati nogomet koji će se pamtiti', rekao je prošle godine njemačkom kolumnistu i piscu Uliju Hesseu.

U kasnijem intervjuu za španjolski El Pais izjavio je: 'Jedna je stvar imati talent, a druga što ćete s njime napraviti. Nikad ne bih volio imati momčad u kojoj su Messi, Xavi i Ronaldo, jer to bi bilo kao da igram tenis protiv trogodišnje curice. Radije bih igrao protiv odraslog čovjeka – pa i ako izgubim, bit će mi zabavnije i nešto ću doživjeti. Ne želim samo pobijediti, želim i osjećati!'.

To je ono što većina nas želi čuti i vidjeti, ono što je stvorilo toliki hype oko Borussije. A razdragani Jürgen Klopp je poslije sinoćnje utakmice doista u stilu nogometnog Robina Hooda rekao: 'Ne treba nam više novca!'.

Nije još gotovo, svi to jako dobro znaju. Treba još preživjeti Madrid, ali žuto-crni su sada ogromni favoriti za prolazak u finale i – ako se ne dogodi neko svjetsko čudo – Der Klassiker na Wembleyu! Fer osvetu za Chelseajevo osvajanje europskog naslova na njemačkom tlu. Bayern doista izgleda zastrašujuće, ali Klopp ga je već toliko puta pobjeđivao. Götze i (možda) Lewandowski imat će dodatni motiv za još jedan posljednji vrisak generacije: za Die Gelbe Wand sa Südtribine, za bjelosvjetske hipstere i za sve one koji preferiraju snagu zajedništva, a ne sirovu financijsku moć.

Ako Klopp uspije otići do kraja, ući će u trenerski Panteon kao jedan od najvećih ikada. Ako uspije, svi mu se moramo pokloniti, a onda – u engleskom stilu, jer finale je ondje – zamoliti i njega da klekne. Prekrstiti ga imaginarnim mačem i reći: 'Ustani, Sir Jürgene od Westfalena!'.