'Početak je bio težak, nisam se dobro snašao. No, strpljivo sam čekao svoju priliku. Dobio sam je nedavno protiv Fortune iz Düsseldorfa i iskoristio je, barem ja tako osjećam, postigavši pogodak. Šteta što sam se tada ozlijedio i na poluvremenu morao ostati u svlačionici'.

Koliko je za vas bilo bitno napokon zabiti u Bundesligi nakon pet godina?

'Ne treba tome pridavati dramatičan značaj. Mogu samo reći da ću, budem li dobivao prilike, zabijati i dalje. Zato se sada samo moram koncentrirati na to kako da se što prije oporavim od ozljede zadnje lože'.

Uz vaše ime prvo što se spomene jest bolest odnosno transplantacija bubrega. Ide li vam to već pomalo na živce?

'Pa, više mi je smiješno. Obično u tome prednjači Bild i njemu slični mediji. Kad god me spomenu, spomenu da sam bolestan čovjek. Držim, međutim, da sam svima nedvojbeno dokazao da se i nakon transplantacije bubrega može igrati dobar nogomet. Na visokom sam nivou odigrao Europsko prvenstvo 2008. godine, na visokom sam nivou nakon toga igrao u Engleskoj i Francuskoj, a i sada u Njemačkoj pokazao sam da se još mogu nositi s najboljima'.

Što vam je dalo snage da ustrajete na povratku uz takav problem?

'Pokušao sam postići nešto što nikome prije mene nije uspjelo u svijetu nogometa. I mislim da sam uspio'.

Tako jednostavno?

'Tako. Treba uvijek pozitivno misliti, vjerovati u Boga i u obitelj. Bez potpore najbližih jako je teško. Čovjek si mora postaviti cilj i pratiti ga maksimalno posvećeno. Ne smije se misliti defetistički, tipa operiran sam i to mi onemogućava povratak'. Ja se nikad nisam predavao. Na mom se primjeru vidi da se jakom voljom bolest i bolovi mogu nadići. Mislim da moje iskustvo može pomoći drugima, posebno sportašima'.

Ranije ste svoje ozljede liječili sredstvima protiv bolova što je i dovelo da zatajenja bubrega. Vjerujete li nakon toga liječnicima?

'Onima u Mainzu svakako'.

Prema FIFA-i, opasna i pretjerana upotreba sredstava koja blokiraju bolove jedan je od najvećih problema današnjeg nogometa. Što vi kažete?

'Ne bih znao. Ja nisam iz FIFA-e. Samo sam jedan od nogometaša. Svatko je dužan voditi brigu o tome kakve lijekove koristi, pa tako i sportaši'.

Angažirali ste se u udruzi koja se zove Lavlje srce...

'To je jedan bremenski hospicij. Dolaze ljudi kojima se smrt neumitno bliži. Teško mi je o tome govoriti. Mogu samo reći da ih pokušavam ohrabriti, obodriti. Mnogima bi pomoglo kada bismo imali više darovatelja krvi i donora organa'.

Čemu vas je vaša bolest još poučila?

'Da je o zdravlju prekasno misliti, kao što to gotovo svi činimo, kada se već razbolimo. Čovjek mora razmišljati o zdravlju kada počne kihati ili kašljati. Možda je jedan takav mali i naizgled beznačajan simptom dobar razlog da se preskoči radna obaveza, naprimjer trening. Ja o tome ranije nisam vodio računa. Trenirao bih svaki put ma kako bolestan bio. Danas vidim da sam griješio. Čovjek mora cijelo vrijeme držati svoj život i zdravlje pod kontrolom'.

Koja je liga jača: Premier League ili Bundesliga?

'U Engleskoj se igra za nijansu brže i ima više klasnih igrača. Problem je, međutim, što ondje i dalje ima 'drvenjaka' u obrani koji umjesto da udaraju loptu udaraju noge suparničkih napadača. Po tome je Bundesliga ispred'.

Kakvi su vaši planovi nakon sezone?

'Nemam ih. Kanim odraditi ugovor s Mainzom do kraja, a on mi traje do prvog srpnja. Što će biti nakon toga, vidjet ćemo'.

Jednom ste kazali da biste karijeru rado završili u matičnom St. Pauliju?

'Rekao sam i nemam tome što za dodati...'