Još se uvijek ne sliježu emocije, što je dokaz kakav je Zlatko Kranjčar čovjek bio i koliko su ga njegovi nogometni suputnici cijenili i voljeli.

Popularni Cico tijekom svoje karijere, kao igrač osvajao je trofeje s Dinamom i Rapidom, da bi u trenerskoj upisao najveći rezultat NK Zagreba, s kojim je 2002. godine, pokraj Dinama i Hajduka, stigao do naslova hrvatskog prvaka.

Naravno, i kao trener osvajao je naslove s maksimirskim klubom, ali priča s 'pjesnicima' bila je veliko iznenađenje.

Dio te zlatne generacije (nekad velikog) kluba bio je Kruno Lovrek, koji se biranim riječima sjetio velikog Cice.

'Veliki čovjek, gospodin, trener... Tužan sam jako, a hrvatski nogomet izgubio je velikog stručnjaka i veliko nogometno ime', s tugom u glasu rekao je za tportal danas 41-godišnji Kruno Lovrek, koji još uvijek udara loptu po nogometnim terenima, kao voditelj omladinskog pogona u NK Tehničaru iz Cvetkovca, ali i kao dio seniorske momčadi.

Bili ste dio te sjajne generacije koja je s Cicom iznenadila sve?

'Jesam, imao sam sreću biti dio te ekipe, koju je baš Cico posložio. Ja sam još od juniorskih dana bio u klubu, nas četiri, pet, a onda je Cico doveo još par igračkih pojačanja, poput Ivice Olića. I bili smo sjajna ekipa, odlično vođena, i još bolje atmosfere. Kod nas se i 25. igrač osjećao sretan i zadovoljan, imali smo odličnu kemiju. A u toj sezoni, Olić se prometnuo u prvog strijelca lige, te je tu njegova karijera otišla u pravom smjeru'.

I vaša je karijera obilježena tim naslovom?

'Apsolutno. U to je vrijeme kapetan momčadi bio Joso Bulat, dok sam ja bio dokapetan, pa sam imao čast u četiri ili pet utakmica predvoditi momčad. A kad vidite da su u njoj bili i Olić, Franja, Hasančić, poslije i Krpan, sve vam je jasno, kakav je to bio ponos. Napunilo me je samopouzdanjem, svi smo ginuli za njega i zato mu od srca hvala'.

Osim pobjeda, kao što ste rekli, Cico vam je priuštio i mnoge lijepe uspomene?

'Ma, bilo ih je bezbroj. Evo, sjećam se da smo, čini mi se nakon pobjede u Slavonskom brodu kod Marsonije, a što je bila jedna od ključnih na putu prema naslovu, stali na benzinskoj pumpi. Svatko si kupi nešto, grickalice, pivo, sok, vodu... No, Cico je došao do vozača, naredio mu da zatvori zadnja vrata i rekao da svatko s ruksakom dođe na provjeru. I tko nije imao pivo, morao je na benzinsku po njega. Jer takve su se pobjede morale dostojno obilježiti'.

O Cicinoj trenerskoj genijalnosti pričali su i Ćiro Blažević, Slaven Bilić....

'I po tom pitanju bio je Cico jedinstven. Prije smo nekad spavali po nekim skromnijim hotelima, ali kada je on došao bili smo u karanteni u jednom dvorcu. Imao je Cico na izbor nas petoricu napadač, i uoči sastanka pozvao nas je svih petoricu k sebi. Naravno, u tom trenutku, pomislio sam, sad će barem trojicu poslati na tribine. Međutim, ne. Uzeo je ploču i nacrtao formaciju. Kaže, oni će igrati bunker, pa ćemo mi igrati s petoricom u obrani, ali i s petoricom u napadu. Tako je i bilo. I naravno, pobijedili smo, s tri, četiri gola razlike'.

Cico je nakon te sezone otišao u Rijeku, ali Lovrekov kontakt s omiljenim trenerom nije prekinut.

'Ni govora. Došao je Cico opet nazad u Zagreb, bili smo na pripremama u Sloveniji, ali ne sjećam se točno, u jednom je trenutku Robert Prosinečki preuzeo momčad. Također, ja sam s Nikom (op.a Kranjčarom), bio cimer u Hajduku i tamo smo se također znali puno družiti'.

Tko se jednom zbližio s Cicom, imao ga je za 'vječnog prijatelja'.

'Sjećam se da sam, kada sam prekinuo s karijerom, vodio jednog igrača u Sepahan, a on je u to vrijeme bio trener u Persepolisu. Rekoh, idem mu se samo najaviti da dolazim, a on mi je na to rekao: 'Dobro da si mi se javio'. Tih četiri, pet dana, nosili su me kao kap vode na dlanu, imao sam vozača, bilo mi je sve dostupno. Eto, jedan Cicin poziv otvorio mi je brojna vrata, a to znači da je i u Iranu bio izuzetno cijenjen. I naravno, sada kada sve ovo govorim osjećam se jako ponosno, ali još više - tužno, jer je otišao zbilja prekrasan čovjek', zaključio je Kruno Lovrek.