Sve do protekle sezone dobar dio košarkaške javnosti ponašao se kao da je LeBron predodređen preuzeti štafetu i postati novi simbol NBA lige, poput Michaela Jordana u 90-ima. Odavno su mu prikeljili nadimak King James, ali mladi superstar još uvijek nikako da izvuče taj mač - prsten, što već, iz kamena i postane legitimnim kraljem. Pokušavajući to tijekom sedam godina u Clevelandu, podsjećao je na Jordana koji je s Chicagom skoro cijele 80-e uporno trpio lekcije od Celticsa i Pistonsa, da bi u 90-ima sve to šesterostruko naplatio.

LeBron je pak nakon niza posrtaja praktički prvi napustio brod kojem je bio kapetan, napravio od toga medijski spektakl kao da glumata u nekom (lošem) filmu Spikea Leeja, i od tog trenutka Miami je postao jedna od najomraženijih momčadi lige.

Nađite si život - poručuje, nakon poraza od Dallasa, sad već očito nervozni James, kao da ga u najmanju ruku gađaju pepeljarama na ulici. Kao da od sve te iracionalne pompe ne diže iracionalne desetke milijuna dolara za loptanje.

No bez obzira na posrtaje, rezultatske i psihološke, teško je zamisliti da se LeBronu, ukoliko ostane zdrav, neće jednom otvoriti pipa. Da neće jednom i on uzeti taj žuđeni prsten. No zasad još uvijek predvodi skupinu najvećih koje nije obasjala ta čast. U njoj su se s godinama nakupila fascinantna imena. Evo samo nekih od velikana čiju sudbinu nastoji izbjeći igrač koji tvita o osvajanju 'dva, tri, četiri, pet, šest, sedam, osam naslova' (često se ponašajući kao da ih već ima):

ALLEN IVERSON
Žestoki babyface iz Virginije teoretski još ima šanse prikrpati se nekoj ekipi - kandidatu za naslov. Navodno se nakon 36. rođendana i sezone u turskom Bešiktašu još uvijek nada da će ga neka NBA franšiza poželjeti u svojim redovima. No Iversonov ozljedama kataliziran igrački pad, praćen problemima izvan terena i egoizmom na njemu, toliko je strmoglav da se čini nevjerojatnim to da je prije samo pet godina taj 183 cm visoki prgavac trpao 33 koša po večeri u Philadelphiji! Samo je Jordan zabijao više od njega u doigravanjima. No oko Jordana su s godinama okupili strašnu ekipu, a Iverson je svoje osrednje 76-erse samo jednom uspio dotegliti do velikog finala. Te 2001. godine LA Lakersi su relativno lako riješili stvar 4:1.

KARL MALONE
Pick'n'roll s Johnom Stocktonom jedna je od savršenstvu najbližih kombinacija u povijesti košarke. Dva desetljeća s malešnim je partnerom uporno predvodio Utah Jazz do doigravanja; dvaput su se probili u veliko finale, ali oba puta su s druge strane stajali Chicago Bullsi koje su tada zvali košarkaškim Beatlesima. Karl Malone bio je krilni centar bez premca: nevjerojatna pokretljivost za čovjeka koji izgleda kao da živi u teretani omogućila mu je da i u poznoj igračkoj dobi postiže koševe iz kontri. Tone i tone podignutih utega pritom nisu naškodile mekoći njegove desnice - ostao je upamćen kao jedan od najboljih šutera s poluodstojanja.

JOHN STOCKTON
'Michael Jordan je čudo... Shaquille O' Neal je čudo... LeBron je čudo...' To su najčešće impresije bazirane na izvanrednim fizičkim sposobnostima igrača koji su postavljali nove standarde atleticizma. No kakvo li je tek čudo John Stockton, bijelac visok 185 cm, koji je fizionomijom više podsjećao na suca negoli na NBA zvijezdu, ali praktički nije bilo tog fizikalca koji ga je mogao zaustaviti. Za njega gotovo da niste bili sigurni može li skočiti do obruča, a bio je u stanju razoriti svakoga. Karijeru je završio kao uvjerljivo najbolji asistent svih vremena. Jason Kidd morao bi igrati negdje do 44. godine i ostati na dosadašnjoj razini da bi dostigao Stocktonovih 15.806 uspješnih proigravanja. Cijelu karijeru vjeran Utah Jazzu, Stockton je jedna iz poveće skupine 'žrtava' Jordanove ere s ovog popisa. Njegove su goleme zasluge za to što se Karl Malone oprostio kao drugi strijelac svih vremena.

GEORGE GERVIN
Kevina Duranta još uvijek uspoređuju s čovjekom koji je iz NBA odjahao u suton dok se današnja zvijezda Oklahoma Cityja još nije ni rodila. Obojica su natprosječno visoki igrači na poziciji beka šutera i obojica su zastrašujući majstori trpanja koševa iz različitih pozicija na terenu. Iceman George Gervin činio je to s posebnom lakoćom i rutinom, no spada u one pomalo zaboravljene velikane igre koji tijekom karijere nisu iskusili ni igranje NBA finala, a kamoli osvajanje prvenstva. Po nekim brojkama podsjeća na Allena Iversona. Samo su Michael Jordan i Wilt Chamberlain više puta bili prvi strijelci lige od njega. Gervin je to bio četiri puta, kao i Iverson, od čega je dvije sezone ubacivao preko 30 poena u prosjeku.

CHARLES BARKLEY
Ni ovakvih igrača danas više nema, i tko zna hoće li ih ikada biti... Čovjek visok 198 (neki tvrde 196) centimetara i težak 114 kilograma završio je karijeru među 15 najboljih skakača svih vremena! 'Najveća anomalija u povijesti igre', pišu o njemu službene stranice NBA lige. Debeljuškasta građa nije smetala da The Round Mound of Rebound 16 godina prezentira silovitu izvedbu punu vješanja po obručima, razgrtanja 20-ak centimetara viših suparnika na poziciji četvorke (u jednoj reklami odgurnuo je i Godzillu), ali i fenomenalnih proigravanja te opasnog dalekometnog šuta. Poznat po naglom karakteru, barskim i terenskim tučama, neuvijenosti i sklonosti blebetanju, Barkley je danas najpopularniji NBA komentator, a njegovi kolege u studiju zafrkavaju ga zbog toga što nije osvojio nijedan šampionski prsten. U karijeri je igrao s Ervingom, Mosesom Maloneom, Kevinom Johnsonom, Olajuwonom, Pippenom, ali s izuzetkom K.J.-a, svi su tada već bili u silaznim putanjama. No zato je Barkley bio ponajbolji član najboljeg sastava ikad skupljenog na planetu Zemlji - dream teama u Barceloni 1992.

DOMINIQUE WILKINS
Jedini je koji je mogao parirati mladom Michaelu Jordanu u akrobacijama i letovima iznad obruča. Kažu da se pamte samo pobjednici, ali u Niquevom slučaju to je samo floskula: nije osvojio NBA naslov, nije čak ni igrao finale, ali vrijeme mu je puno toga oprostilo – danas je legenda svoje epohe. Rijetko se pojavi igrač koji strast za loptanjem uspije pretočiti u tako autentičan košarkaški izričaj... Mogu mladi lavovi danas preskakati table prilikom zakucavanja, ali teško itko uspijeva nadmašiti gušt gledanja filmova s najboljim Wilkinsovim trenucima inspiracije. Uz to, čovjek je bio rasni strijelac koji bi, da pod stare dane nije prođirao Grčkom i Italijom, danas bio jedan od deset najboljih NBA strijelaca svih vremena. Ovako je jedanaesti. Da je u desetak godina u Atlanti imao još kojeg ekstra kvalitetnog igrača uz sebe, Michael Jordan i Larry Bird možda bi imali pokoji šampionski prsten manje.

REGGIE MILLER
Za mnoge vrh šuterske estetike, legendarni playoff ubojica, čovjek koji je svijetu demonstrirao kako usred Madison Square Gardena zabiti devet poena u zadnjih osam sekundi playoff utakmice... No Killer-Miller uvijek bi nekako ostao kratak na kraju sezone, izgubivši ovaj ili onaj ključni dvoboj protiv ovog ili onog protivnika. Do protekle sezone bio je najbolji tricaš u povijesti, a onda ga je pretekao Ray Allen. Kažu da je bio i umjetnik trash talka - verbalnih provociranja protivnika tijekom utakmice. Pomalo je neobično to da je igračina takvog kalibra u 18 sezona samo pet puta bila počašćena pozivom na all star utakmicu.

PETE MARAVICH
Legendarni šoumen iz 70-ih sin je srpskog košarkaša i trenera Petra Maraviča. Osim što je završio karijeru kao peterostruki all star i jedan od najboljih strijelaca dotadašnje povijesti (24,2 poena u prosjeku), pokojni Maravich proslavio se cirkusantskim driblinzima, dodavanjima kroz noge i općenito težnjom za marifetlucima u igri koji su u budućim desetljećima postali zaštitni znak NBA lige. Strahoviti napadački potencijal očituje se u činjenici da je i danas najbolji strijelac u NCCA-jevoj Prvoj diviziji (44,2 poena po utakmici, i to prije uvođenja trice!). Zbog ozljeda je proveo samo desetak godina u profesionalcima. Posthumno je uvršten među 50 najvećih igrača u prvih 50 godina NBA lige.

PAT EWING
Osvojio je čak dva olimpijska zlata, NCAA naslov, otprilike sve što američki profi košarkaš osvojiti može - osim najvećeg profi trofeja. U petnaest godina s New York Knicksima je Ratnik s Jamajke porušio većinu rekorda te kultne NBA franšize. Legendarnu štemersku momčad (Starks, Oakley, Mason, Charles Smith...) predvodio je u nebrojenim playoff bitkama protiv Chicaga, Indiane i Miamija, no ostali su upamćeni uglavnom po onim serijama koje su izgubili. Ewingovi Knicksi igrali su tako rabijatnu obranu da su prisilili NBA na mijenjanje pravila, pa bi po današnjim kriterijima vjerojatno teško završili utakmicu s pet raspoloživih igrača. Premda se većina centarskih velikana iz njegove ere (O'Neal, Olajuwon i Robinson) u nekom trenutku karijere ipak popela na krov lige, uporni i požrtvovni Ewing nije bio te sreće. No njegovu kvalitetu i pravo da stane u isti red s ranije navedenima uglavnom nitko ne osporava: nije bio 'poezija u pokretu' poput Olajuwona, no uz vrhunsku obranu razvio je raznovrstan napadački arsenal, a njegov šut iz okreta ne bi bilo zgorega prostudirati mladim centrima.