Prije točno mjesec dana Blaženko Lacković napunio je 39 godina. No, iako neki u toj dobi već odavno ne igraju rukomet, popularni 'Lac' još uvijek uživa na parketu.

'Uživam, zbilja. Ali još samo ove godine, a nakon sezone definitivno odlazim parketa i samo ću se posvetiti trenerskom poslu', otkrio je na početku razgovora za tportal Blaženko Lacković, koji u 'svom' HSV-u obnaša ulogu trenera-igrača. A koliko je predan sportu i klubu, jasno je i iz činjenice da zbog tih obveza neće otići ni na nedjeljno finale.

'Vrlo rado bih išao, ali jednostavno, ne stignem. Međutim, toliko sam uz dečke i cijelu ekipu, baš kao da sam tamo'.

Nego, kako ste proživjeli polufinalnu dramu, s dva produžetka i pobjedu 29:28 nad Norveškom?

'A, što reći? Mogu samo komplimentirati svima, na borbenosti, angažmanu, požrtvovnosti. Bila je to utakmica za pamćenje. Svima sve pohvale za strpljenje, karakter, hrabrost, jer nakon takve utakmice dečki su apsolutno zaslužili postati prvaci. To je velika stvar za hrvatski rukomet, za sve hrvatske rukometaše u inozemstvu. Dugo nas nije bilo u finalima, iako smo non-stop bili pri vrhu. Vratile su nam se neke lopte iz prijašnjih četvrtfinala, polufinala. I sada uistinu imamo razloga uživati', rekao je bivši hrvatski reprezentativac, koji je još 2003. godine u Portugalu osvoji svjetsko zlato. Potom je i godinu kasnije u Ateni uzeo olimpijsko zlato, ali i osjetio gorčinu poraza u finalima europskih prvenstava 2008. i 2010. godine.

Hrvatska u gotovo svakoj utakmici na ovom turniru izbaci nekog pojedinca? Koga biste vi istaknuli s polufinalne utakmice?

'Slažem se, uistinu imamo u svakoj utakmici nekog drugog tko iskoči. S time da to ne bude jedan ili dvojica, već njih nekoliko. Bilo je tako i u ovom okršaju protiv Norveške, ali ja tu ne bi isticao pojedince, već bih izdvojio cijelu momčad. u svakom trenutku netko drugi je dao taj potrebni impuls, bio pokretač nečeg dobrog, donosio razliku. Vidi se da su prava ekipa i siguran sam da će takvi biti i u finalu'.

I naš je dojam da ova Hrvatska ima određenu psihološku prednost pred Španjolskom? Koliko je uopće onaj ogled u skupini (op.a završilo je 22:22), kada je Karačić zabio deset golova, ali i kada je rezultatski bilo nevažno kako ćemo proći, mjerodavan?

'Po mom mišljenju, to nije bila utakmica pravog intenziteta. I evidentno nismo bili na razini igara kao u utakmicama grupne faze. Mislim da smo se lagano skrivali, odmarali smo neke igrače, i to nije bila prava slika'.

A Španjolska iz te utakmice?

'Možda ni oni nisu bili pravi. Ali vidjeli smo i u dvoboju protiv Slovenaca da imaju problem kada se uđe čvršće u njih. Oni su izrazito jaka taktička ekipa, ali generalno zaostaju u fizičkom smislu za našima. I zato mislim da bi naši trebali tražiti kontakt igru, s puno blokova. Oni nemaju pravih šutera, a kad god su ih Slovenci stisnuli, bili su u problemu, jer vole šablonski rukomet. A naši su pokazali protiv Norveške da itekako dobro znaju igrati protiv takvih momčadi. Norvežani jednostavno nisu mogli uhvatiti ritam, a kada toga nemaju, onda su u velikom problemu. Tako naši moraju odigrati i u finalu, pa će zlato, napokon, biti naše', zaključio je Blaženko Lacković.