Usprkos godinama, 81-godišnji Giuseppe Pino Giergia još uvijek je aktivan u veteranskoj košarci koju svakog tjedna igra s prijateljima u zadarskom KK Voštarnica. Nedavno su ga ljubitelji košarke mogli gledati na veteranskom turniru u Zadru, a prošlog vikenda svojim igrama oduševljavao je na međunarodnom turniru u makedonskom gradu Bitoli, u kojoj je proglašen i za najboljeg igrača turnira.

'Pet puta tjedno igram košarku i zahvaljujem Bogu što mi daje snagu da i dalje mogu uživati u njoj. Zabavljam se s društvom koje je od mene mlađe 30, 40 godina, idemo na razne europske i svjetske turnire za veterane i dobro se zabavljamo. Jedino sam tužan kada gledam stare fotografije iz igračkih dana i shvatim kako je već puno mojih bivših suigrača umrlo', kazao je na početku razgovora Giergia.

No kada je riječ o stanju u hrvatskoj košarci, Giergia kao da je jedva dočekao svima reći što zaista misli:

'S tri riječi ću opisati stanje u hrvatskoj košarci: žalosno, tragično, neprihvatljivo. Prije 70 godina formirana je košarka na ovim prostorima, tada smo bili na repu Europe i svijeta. Dat ću vam najbolji primjer. Na EP-u 1947. godine bili smo 13. od ukupno 14 selekcija, a posljednji su bili Albanci. Tada su nas razbijali Bugari, Rumunji, Mađari… Sve ovo kažem samo da bih napravio paralelu i naglasio da se hrvatska košarka nalazi na nivou na kojem smo bili prije 70 godina.'

No tu Giergia, koji je kao izbornik vodio Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u Torontu 1994., nije stao i posebno je želio naglasiti kako pod hitno iz hrvatske košarke moraju otići ljudi koji vode Savez.

'Hrvatska košarka izgleda katastrofalno zato što su na vodećim mjestima u Savezu došli ljudi koji po mom mišljenju nemaju kapacitet, a uz to sam mišljenja da su oni na tim funkcijama zahvaljujući politici. Pa tako je u našem savezu već 25 godina. Krenimo od moje zadnje medalje na SP-u 1994. godine, koju su tada čelni ljudi Saveza smatrali neuspjehom iako sam izgubio samo jednu utakmicu. No oni su smatrali da je to loš rezultat. Sljedeće 1995. bili smo treći na EP-u i to je to. Poslije toga nema nas nigdje.'

Giergia ističe kako se trenutačno na čelu Saveza nalaze ljudi koji se ne razumiju dovoljno u modernu košarku te kako treba što prije angažirati ozbiljne ljude.

'Rešenje je da se iz korijena sve iščupa i otjeraju svi ti ljudi jer su indoktrinirani istom košarkaškom filozofijom koja je metastazirala u neznanju, to je košarka koja ne donosi rezultate. Treba sve to dati u ruke ozbiljnim ljudima koji razumiju košarku i koji bi bili mentori, poput Skansija, Novosela, pa i mene. Uzmemo tri, četiri mlada trenera i radimo s njima. Napravit ćemo program, i samo se tako može raditi', poručio je Giergia.

Hrvatska seniorska reprezentacija? Katastrofa!

Košarkaška legenda smatra kako je sramota da hrvatska seniorska reprezentacija nije osigurala plasman među 32 selekcije na Svjetsko prvenstvo koje se u ljeto igra u Kini, bez obzira na to što nije sve utakmice igrala u najjačem sastavu, sa svojim NBA igračima.

'Čak 25 godina nismo bili na postolju. Je li vama jasno da mi kao košarkaška nacija nismo mogli otići na Svjetsko prvenstvo u Kinu? Pa to je katastrofa. Svi smo igrali pod istim uvjetima u kvalifikacijama, Talijani, Srbi i Crnogorci - oni su otišli, a mi nismo. Ne kažem da je ovaj način kvalifikacija dobar. Ne smijete izgubiti od Nizozemske ili Rumunjske. Ne želim nikoga podcijeniti, ali naši rekreativci dobili bi tu Rumunjsku.'

Iskusni stručnjak, koji je poznat kao čovjek bez dlake na jeziku, koji uvijek govori što misli, smatra kako vodeći ljudi poput Stojka Vrankovića i Dine Rađe nemaju kapacitet da budu na vodećim funkcijama u Savezu.

'Kad smo se plasirali davne 1960. godine na Olimpijske igre, bilo je samo 12 ekipa. A ove godine u Kini će biti čak 32 selekcije i nas nema tu. Mi smo sada nitko i ništa! Virus neznanja, predvođen grupom ljudi koja je kontaminirana, grupom ljudi koja je rasla u košarkaškoj filozofiji što je očigledno pogrešna, koja ne donosi rezultate. I pod hitno treba zahvaliti Stojku Vrankoviću i Dini Rađi. Obojicu sam trenirao, oni su imali visinu, određenu košarkašku kvalitetu i to je sve. Dalje od toga nisu mogli. Znam što oni znaju, a još više što ne znaju.'

Giergia također ističe kako nije dobro za hrvatsku košarku to što se u krug vrte isti treneri. No, tko zna, možda dolaskom Veljka Mršića na mjesto izbornika krene na bolje. Zasad mu se ne čini tako:

'Već 25 godina vode nas isti treneri, njih četvorica, i tako će biti ubuduće. Oni po mom mišljenju nemaju pojma, ne znaju ništa. Vidjet ćemo što može napraviti uoči kvalifikacija za EP novi izbornik Veljko Mršić, kojeg sam također trenirao. Ako Mršić ne promijeni košarkašku filozofiju i trenažni proces, ni on neće ništa napraviti. Pa mi u Hrvatskoj smo genetski predviđeni da imamo dobre košarkaše, prije svega mislim na Dalmaciju. Trebamo raditi vrhunske igrače, jer ako si to proizvodio 50 godina, kako to odjednom sada ne možemo? Apsurdno.'

Hrvatska košarkaška legenda smatra da je regionalna ABA liga najbolje rešenje za sve zemlje s ovih prostora.

'Smatram da je to nešto najbolje na ovim prostorima, posjeduje određenu kvalitetu i to bez dileme treba sačuvati. ABA ligi pripadaju velike zasluge za to što su u najveće europske i svjetske klubove pojedini igrači upravo otišli iz ovog natjecanja. Pogledajte sve te košarkaše, od Nikole Jokića, oba Bogdanovića (Bojan i Bogdan), Darija Šarića, Miloša Teodosića… Svi su oni uspjeli. To treba njegovati i sačuvati. Mislim da može iznjedriti još dosta velikih igrača koji će biti glavni u svojim klubovima i reprezentacijama. Iskreno, ABA liga je jako lijepa stvar.'

No govoriti o ABA ligi, a ne dotaknuti se njegova Zadra, nema smisla. Poznato je kako o KK Zadar Giergia nema lijepo mišljenje:

'Zadar je zadnjih deset godina katastrofa, sramotno je to, neprihvatljivo za mene. Otjerali su me iz kluba, iako su sa mnom osvojili dvije titule prvaka države, tri kupa i uvijek bili u vrhu u ABA lige. Ali politička struktura nije me htjela.'

Košarkaška legenda smatra da je Srbija poprilično odmakla Hrvatskoj, a najbolji pokazatelj su rezultati.

'Srpska košarka je 30-40 godina ispred hrvatske. Razlika je u tome što i dalje tamo ima odličnih trenera, poput Dude Ivkovića, Svetislava Pešića, Želimira Obradovića i drugih, dok smo se mi vratili na početak, odnosno u period otprije 70 godina.'