Fond za javna ulaganja Saudijske Arabije (PIF), kojem je na čelu princ Mohammedu bin Salmanu, odlučio je za 343 milijuna eura kupiti Newcastle United od kontroverznog vlasnika kluba Mikea Ashleyja.

Novi vlasnici osigurali bi i 250 milijuna eura za pojačanja, kako na terenu, tako i na klupi popularnih 'svraka'.

Klub sa sjevera Engleske, iz grada poznatog po brojnim mostovima preko rijeke Tyne, svoj je vrhunac imao početkom 20. stoljeća, kada je osvojio četiri naslova prvaka (1905., 1907, 1909. i 1927. godine). Osvajao je Newcastle United i šest naslova FA cupa, a uz posljednji veliki rezultat, odnosno nastup u finalu u ovom natjecanju, vežemo i našeg Silvija Marića, danas 45-godišnjaka, koji je jedan od najomiljenijih Dinamovih igrača.

Naime, Marić je u sezoni 1998/1999, u zimskim mjesecima, preselio u Newcastle i u svibnju 1999. godine igrao finale FA Cupa protiv 'crvenih vragova'.

'Joj, kad se toga sjetim... Kakva je to priredba bila. Prekrasan ambijent, 80.000 ljudi. Manchester United je tada bio neviđeno jak, uzeli su i Ligu prvaka te godine. Ali mi se nismo predavali, tražili smo svoju šansu. Imali smo strašnu podršku naših navijača, pratili su nas posvuda, a finale je bio šlag na tortu te godine. sav se naježim kad se tog sjetim. Od rukovanja s princom Charlesom, šetnje po kultnom Wembleyju, ali onom starom, koji je odisao tradicijom', sjetio se Silvio Marić za njega jedne od najljepših igračkih uspomena. A onda otkrio i anegdotu.

'Igrali smo tog proljeća za hrvatsku U-21 reprezentaciju, u Višnjanu u Istri. I kada smo izlazili iz busa, a nisam vidio da mi je izbornik Šušak iza leđa, ja sam rekao 'pa što je ovo, kakav je ovo teren'. A on mi je sudbinski rekao, 'prvo ovo, pa onda Wembley'. Naravno, u tom trenutku, nisam mogao ni pomisliti da ću s Newcastleom izboriti finale i igrati na Wembleyju. Uvijek se sjetim te anegdote, jer nikad ne znaš kako te put može odvesti, kako se stvari mogu presložiti'.

U tom ste finalu izgubili 2:0, ali ostala je zapisana i jedna vaša velika prigoda.

'Da, bila je kod rezultata 2:0 za United. ja sam prošao Jaapa Stama, pucao sam, ali lopta je pogodila vanjski dio stative i otišla kraj gola. Šteta. da sam tada zabio, možda bi uspjeli u završnici nešto i okrenuti. Ali nema veze. dobili smo nakon utakmice medalje, bili smo svi zajedno na domjenku, a u to su vrijeme David i Victoria Beckham bili planetarno popularni. I možete si zamisliti biti u takvom društvu'.

Znači, razočarenje nije dugo trajalo.

'Nije, jer kada smo se vratili u Newcastle, dočekali su nas kao pobjednike. Bilo je divno. I zbog tih navijača, koji su izuzetno temperamentni, koji žive za taj klub, ali nisu imali baš previše razloga zadnjih godina za sreću, jako mi se sviđa ovaj projekt, koji bi im u budućnosti mogao donijeti puno veselja'.

Vjerojatno i puno novca igračima, s obzirom na silno bogatstvo saudijskog princa. Jer ako je po vas još 1999. godine došao privatni avion iz Newcastlea, kako će to izgledati tek sada?

'Sigurno. Sjećam se, ja sam s Dinamom bio u La Mangi na pripremama. I nazvao me Ruud Gullit (op.a jedan od najvećih nizozemskih nogometaša ikad) te me pitao bi li došao, jer da su me gledali protiv Ajaxa te sezone u Ligi prvaka. I ja sam, naravno, rekao da bi. Bio sam impresioniran i samim time što me je takva faca, kao što je bio Gullit uopće nazvala. A eto, i dan, danas smo ostali u kontaktu. I onda sam nazvao tadašnjeg predsjednika Zlatka Canjugu, a on meni kaže 'Ma, Mara, ne ideš ti nikamo. Slažemo jaku momčad za iduću sezonu'. Ipak, nazvao sam ga još jednom i objasnio mu kako sam imao već jednu tešku ozljedu i da mi je ovo možda zadnja prilika da zaradim nešto za život (ha, ha), na što me je ipak pustio. Ali ima i jedna anegdota s tim avionom, kojim su došli po mene. Čitao sam da se njime koristio i legendarni vozač Formule 1 David Coulthard, ali da se avion srušio. Nije nitko stradao, ali eto, ja sam očito imao sreće'.

I u vaše vrijeme Newcastle je imao sjajnu momčad?

'Bila je to više manje ista ona momčad koja je izbacila Dinamo u zadnjem pretkolu Lige prvaka, kada nam je Ketsbaia zabio gol u 102. minuti. Bili su tada i Alan Shearer, Dietmar Hamann, Nolberto Solano... I kada sam došao, jasno da su me odmah počeli zezati za tu utakmicu iz 1997. godine kada nas je Ketsbaia u sudačkoj nadoknadi bacio u očaj. Ali rekao mi je Ketsbaia, s kojim sam također ostao jako dobar prijatelj, kako se sjeća da su mu vikali da je kanibal i da mu nije bilo ugodno. Baš kao ni meni nakon kraja utakmice'.

Lako se može zaključiti da vas uz taj klub vežu divne uspomene?

'Naravno, zbilja mi je bilo zadovoljstvo biti dio tog kluba. I zato bih htio da se ova priča realizira. I grad se promijenio. Tada je već bio lijep, s puno mostova, ali sada su ga još uljepšali, više nije samo industrijski grad. Stadion je uvijek pun. A navijači su sjajni. Ja sam imao ugovor na pet godina, ali kada sam shvatio nakon dolaska Bobbyja Robsona za trenera, da se neću baš naigrati, tražio sam da me puste i otišao sam u Porto'.

Možda sada ne bi bilo loše opet se vratiti. Klub će biti 'pun k'o brod'?

'Evo, odmah im se nudim za skauta za ovaj dio Europe (ha, ha..), sve talente ću im poslati. Šalim se, naravno, jer ako se realiziraju takva ulaganja, onda sigurno već postoji cijela križaljka. I ljudi će se pobrinuti da vrhunski profesionalci budu na svim pozicijama. Ali neće im biti jednostavno, jer trebat će vremena, bez obzira na ulaganja i imena koja bi eventualno doveli, da se momčad posloži. Ali da bi vrlo brzo mogli uključiti se u borbu za vrh, a ne kao sada za očuvanje prvoligaškog statusa', zaključio je Silvio Marić.