Bio je ljubimac hrvatskih navijača, posebice onih koji vole i prate rukomet, no Lino Červar istupima posljednjih dana, bez obzira na sve što je u životu postigao, ipak živi u nekom svom svijetu, pa možda možemo reći i u 'prošlosti', jer od njegovog noviteta i obrane 5+1 kojom se hvali, a kojom je osvojio svjetsko i olimpijsko zlato, prošlo je 15 godina. Iz tog vremena su i njegove jedine dvije zlatne medalje
Svi smo svjesni da se infrastrktura, baza te ostali elementi koji utječu na razvoj sporta u Hrvatskoj, ne mogu mjeriti s recimo, njemačkim, francuskim, engleskim ili skandinavskim standardom, ali i da imamo vrhunske talente, koji uspjevaju, prije svega kao produkt nečijeg, ili bolje rečeno, privatnog entuzijazma i ulaganja.
A onda ako se u istoj generaciji, 'poklope' Balić, Metličić, Džomba, Kaleb, Lacković i Šprem, ili Modrić, Mandžukić, Rakitić, Vida i Subašić, ili Bijač, Sukno, Joković i Bušlje, onda možemo i iznenaditi svijet.
Ista je stvar, bilo u atletici, skijanju, tenisu ili kolektivnim sportovima, od nogometa, vaterpola, rukometa do košarke i odbojke.
Ovdje svakako valja naglasiti i stručnost ljudi koji rade u sportu, jer definitivno imamo stručni kadar koji u pojedinim trenucima znaju izvući maksimum iz sportaša koje vode. Pa je to pošlo za rukom i Lini Červaru, koji je demoraliziranu reprezentaciju, preuzeo uoči SP-a u Portugalu 2003. godine, i odveo je do naslova svjetskog prvaka.
Veliki uspjeh ostvario je i 2004. godine, na olimpijskim igrama u Ateni, gdje je također osvojio zlato. Iduće godine, s istom generacijom, stigao je do svjetskog srebra, a koje je potom osvajao i na Eurima 2008. i 2010. godine.
I naravno, nitko zbog toga nije bio ljutit na njega, iako smo često znali čuti kako je ta generacija rukometaša, u kojoj smo imali najboljeg igrača svijeta Ivana Balića - mogla više i bolje.
Sve to veliki su rezultati, ali nakon Červarovog osvajanja odličja poredak u svjetskom rukometu malo se ipak promijenio. Ali Červar za to ne mari, pa je - ljutit i ogorčen na pisanje novinara Jutarnjeg lista Dražena Krušelja, koji je ukazao na veliki propust u vođenju momčadi protiv Brazila - sam sebe prozvao najtrofejnijim trenerom na svijetu.
'Zadnja dva dana proživljavam ovdje svašta, pogotovo od novinara Jutarnjeg lista Kušelja, koji je svašta napisao o meni. Zamolio bi gospođu Hanžeković iz tog lista i pitao je: je li to njihova politika? Ponizili su me kao pseto, naveli da sam ja najslabija karika... Ipak sam ja najtrofejniji rukometni trener na svijetu, a konstantno me vrijeđaju. Zvao me jedan čovjek iz Zagreba koji ga je istamburao u jednom stanu i rekao da je to loš čovjek. Šačica ljudi ima batinu u ruci i cijeli život me lupaju po glavi... Žele me uništiti... Postavlja se pitanje kako da volimo domovinu? Znate, dokle god u našoj zemlji ne postoji poštenje prema čovjeku i poštenim ljudima, neće biti dobro. Mi smo prije svih rođenjem ljudsko biće, pravednost je poštivati drugoga', izjavio je pred kamerama, nakon pobjede protiv Francuske, Lino Červar.
Međutim, moramo skrenuti pozornost da se u rukometnom svijetu pojavio ipak jedan trener, 'malo uspješniji' Claude Onesta. Koji je s Francuskom osvojio dva olimpijska zlata (2008. i 2012. godine), tri svjetska zlata (2009., 2011. i 2015.), tri europska zlata (2006., 2010. i 2014.).
Prema tome, nema sumnje da je Francuz, kojem je zbog gore spomenutih uvjeta bilo lakše sastavljati reprezentaciju, ipak puno uspješniji rukometni izbornik od našeg Line Červara.
I zadržimo se samo na izbornicima koji su radili s jednom reprezentacijom. Jer recimo, Ulrik Wilbek, koji je vodio i cure i dečke iz Danske, osvojio je olimpijsko, svjetsko i čak pet europskih zlata.
