Nedavno je završena jedna od najblistavijih karijera u povijesti rukometa. Nikola Karabatić (40), kojeg mnogi smatraju najtrofejnijim i najboljim rukometašem svih vremena, odigrao je svoju posljednju utakmicu na Olimpijskim igrama u Parizu.
Na tom turniru, njegova Francuska je u dramatičnom četvrtfinalu poražena od Njemačke s 35:34 nakon produžetaka. U toj napetoj utakmici, Francuska je u posljednju minutu ušla s prednošću od 29:27. Međutim, Renars Uščins je 13 sekundi prije kraja smanjio zaostatak iz sedmerca, a Francuzi su pokušali odugovlačiti s vremenom pozvavši time-out. Nakon time-outa, dogodila se nevjerojatna greška francuske ekipe, kada je Uščins presjekao dodavanje Dike Mema i u posljednjoj sekundi postigao gol za produžetke, u kojima su Nijemci na kraju izborili prolaz u polufinale.
Ovo je bio tužan završetak jedne od najvećih karijera u povijesti rukometa. Poraz Francuske označio je kraj Karabatićeve karijere na šokantan način.
vezane vijesti
'Gotovo je, više nikada neću doživjeti ovakvu atmosferu. No, sa zadovoljstvom zatvaram svoju karijeru i nastavit ću bodriti ovu talentiranu francusku momčad. Ostvario sam svoje snove i ponosan sam na sve titule i medalje koje smo osvojili,' izjavio je Karabatić, dok se kratko osvrnuo i na poraz od Njemačke:
'Jako smo razočarani, sport zna biti okrutan.'
Karabatić je s francuskom reprezentacijom osvojio tri olimpijska zlata (2008., 2012. i 2020.), četiri svjetska zlata (2009., 2011., 2015. i 2017.) te četiri europska zlata (2006., 2010., 2014. i 2024.). U klupskoj karijeri također je osvojio brojne titule, uključujući tri Lige prvaka, dok je tri puta biran za najboljeg igrača svijeta (2007., 2014., 2016.).
Nakon proteka vremena od posljednje utakmice, njegov brat Luka Karabatić oglasio se na Instagramu i posvetio Nikoli emotivnu objavu:
'Brate moj, teško je pronaći prave riječi. Toliko toga bih želio reći, toliko uspomena koje smo zajedno doživjeli. Kao što si mi često govorio, nisam najbolji u iskazivanju osjećaja i otvaranju srca.
HVALA ti! Hvala što si bio najstariji i krčio put. Hvala što si odabrao rukomet i poveo me sa sobom. Hvala što me nikada nisi zapostavio dok smo bili djeca. Hvala za sve nevjerojatne trenutke, pa čak i one nezgodne, poput udaraca nogom koji su završili blizu mog oka, ali nisu trebali, blokova ispod popluna, davljenja, gušenja, bacanja pijeska na plaži i hitnih slučajeva.
Hvala što si mi pokazao važnost obrazovanja. Hvala što si vjerovao u mene kada sam se okušao u tenisu, a još više kada sam se vratio rukometu. Hvala što si mi usadio osjećaj obitelji i što si uvijek njegovao bratski odnos. Hvala ti na velikodušnosti i osjećaju za dijeljenje.
Postavio si visoke standarde i upisao naše ime u panteon francuskog sporta. Hvala ti što si me tjerao da sanjam, što si pokazao da je to moguće, što si nadahnuo tisuće malih rukometaša i natjerao milijune ljudi da sanjaju. Hvala ti za sve igre – ping-pong, tenis, hokej, rizik i PES, kao i za sve lude trenutke poput bacanja kontrolera i glavobolje.
Hvala ti na sudjelovanju, iskustvima, otpornosti, smijehu i radosti s prijateljima i suigračima. Visoko si postavio ljestvicu, kao što je tata rekao. Zaslužio si svoj ratnički odmor. Uživaj u vremenu s Geraldine, Alekom i Nonom. Oni mogu biti ponosni što imaju takvog tatu. Sada će mami biti manje stresno gledati utakmice. Što se mene tiče, izgubio sam brata na terenu, ali život je puno više od toga i vjerujem da nas čekaju još mnoge lijepe stvari... Tvoj brat koji te voli.'
