Uspoređujući Marija Mandžukića i Diega Costu, kako je to i nedavno učinila Marca, relativno jednostavnim pregledom brojki dolazi se do zaključka kako obojica zabijaju podjednako često, kako iskorištavaju prilike s podjednakom učinkovitošću, te da su općenito isti kalibar napadača. Samim time, te s novopridošlim Griezmannom, Atletico može očekivati barem isti, ako ne i bolji učinak od svojih novih napadačkih snaga.

No, je li tome doista tako? Je li doista Mandžukić napadač istog kalibra kao i Diego Costa, sposoban na svojim leđima nositi zapravo veliki dio ofenzivnog tereta ekipe, tj. biti toliko bitan na terenu koliko je bio Costa?

Gledajući druge statističke podatke, vidi se da će taj prijelaz biti teži nego li bi mnogi mislili, iako Mandžukiću navodno odgovara stil igre Atletica. Pustimo na trenutak pripremne utakmice, koje ionako obično malo toga znače i pogledajmo što je Costa donosio Atleticu, te bez čega su ostali njegovim odlaskom.

Prošle sezone u Primeri, Atletico je svaki četvrti pogodak postigao iz prekida (ukupno 18) te su bili drugi u ligi (poslije Reala) po broju golova postignutih iz kontranapada. To dovoljno govori o njihovom stilu igre te zadacima koje će imati centralni napadač. Diego Costa savršeno se uklopio u taj stil; riječ je o igraču koji kao malotko kombinira fizičku prisutnost i tehničku stranu igre, točnije rečeno sposobnost driblinga i prolaska jedan na jedan.

Statistika to potvrđuje; osim gotovo dva driblinga po utakmici Diego Costa bio je jedan od igrača koji je po utakmici pretrpio prosječno više od tri prekršaja, koji kad se pribroje driblinzima znače da je svaku utakmicu stvorio pet situacija iz kojih je Atletico mogao prijetiti. Ako se sjetimo koliko su bili opasni iz prekida i kontre, ovi podaci dodatno dobivaju na snazi. Osim što je igrao puno jedan na jedan, te iznuđivao dobre situacije, Costa je znao otvoriti obje strane te iskoristiti široki prostor koji se otvarao u kontranapadu. Također, njegova sposobnost da sam sebi izradi priliku bila je evidentna.

Mario Mandžukić je sve samo ne takav igrač. Gledajući driblinge i koliko je puta fauliran po susretu, dolazimo do brojke od dva u prosjeku, dakle značajno manje od Coste. Guardiola ga je svojevremeno dobro pohvalio da je možda i najbolji igrač glavom na svijetu, te čovjek koji se sjajno snalazi u 16-ercu. Štoviše, svi su njegovi prošlosezonski golovi za Bayern postignuti unutar protivničkog kaznenog prostora, na način da je Mandži tamo lopta bili više ili manje servirana.

Iako je zabijao u prosjeku redovito kao Costa, Mandžo je to činio drugačije, pa ostaje pitanje može li ostatak nove momčadi pružiti hrvatskom reprezentativcu takvu uslugu kakvu je imao u Bayernu. Niti se radi o istom tipu igrača, niti o istom tipu igre, a momčad je naviknuta u svojim redovima imati igrača koji na svojim leđima nosi dobar dio napadačke igre.

Mandžukić to neće moći, jednostavno nema te kvalitete. Upravo zbog toga, kupovina igrača majstora driblinga kakav je Griezmann ima potpuno smisla, pa će dio odgovornosti pasti na njega. Jedini element u kojem je Mandžukić značajno bolji od Coste je igra glavom, pa postoji šansa da spomenuti kontranapadi idu preko Mandžinog prenošenja lopte suigračima.

Ipak, to će zahtijevati puno promjena u stilu igre te promjena navika pojedinih igrača, jer sada će vezni igrači morati preuzeti na sebe dobar dio obaveza koje je prošle godine imao Costa. Ukoliko će Simeone to moći (i stići) uigrati, onda ne bi smjeli imati problema. Ali, promjena će morati biti, a Mandžukić nipošto ne može zamijeniti Costu. Može poslužiti kao drugačiji tip napadača u promijenjenom sistemu igre Atletico Madrida. A za to treba vremena…