Tako barem mislim korisnik s portala Tribina.hr Losovius, koji je ocijenio kako Mandžo na ljeto mora napustiti Bayern i, ako je ikako moguće, zaputiti se put Madrida. A evo i zašto:

'Teško da postoji dilema kako će Lewa biti ispred hrvatskog reprezentativca što se statusa tiče, uostalom, dana mu je enormna plaća i dugi ugovor, što oboje sugerira da Bayern najozbiljnije računa na njega. Lewandowski je tehnički puno profinjeniji od Mandžukića, ako hoćete – igrač napravljen od kvalitetnijeg materijala – a to je ono što Pep želi.

Stoga, treba istražiti druge opcije od onih koje se u posljednje vrijeme najviše spominju:

ARSENAL – gotovo pa definitivno NE
Mnogi bi rekli da bi Mandžo procvao kod Wengera, trenera koji drži do svojih igrača, koji zna komunicirati s njima, te u ligi gdje se igra čvrst i fizički zahtjevan nogomet, ono što zapravo odgovara hrvatskom topniku. No, ima tu nekoliko problema. Prvo, stil igre Arsenala i nije toliko drugačiji od onoga što Guardiola pokušava napraviti u Bayernu. Oni su treća momčad lige što se tiče držanja lopte u nogama (56%, a htjeli bi i više), idealan bi im bio napadač koji bi mogao kombinirati s ostatkom ekipe, te povremeno preuzeti polivalentnu ulogu igre na boku. Giroud je odlična mantinela, ima osjećaja za dodavanje, za prostor i dobar je u zraku. Ima profinjeniji osjećaj za prvi dodir od Mandže, kao i za ulazak u prostor.

Stoga, bez te dvije komponentne teško je vidjeti kako bi Mandžo mogao podići razinu igre Arsenala. S druge strane, smislenije su njihove težnje da dovedu Benzemu, igrača koji je tehnički sjajan, odličan u proigravanju i driblingu, a može pogoditi i van 16. Što se Mandže tiče, u Arsenalu bi do izražaja, kao i sve više u Bayernu, dolazile njegove najveće mane – nedostatak adekvatnog prvog i drugog dodira s loptom, ne postojanje igre jedan-na-jedan i sve ostale tehničke manjkavosti. Sigurno je da bi Mandžina igra u obrani i odličan skok dali Wengeru dodatne taktičke mogućnosti, ali teško bi se to spojilo s kvalitetama u ostatku kadra.

JUVENTUS – vjerojatno ne
Lako je zamisliti koju bi poziciju Mandžukić zauzeo u napadu Juventusa. Oni imaju Carlosa Teveza, koji si je svojim igrama ove sezone zacementirao mjesto u prvoj momčadi torinskog diva, dok si drugo mjesto nije potpuno osigurao Llorente. Tu je i Vučinić, koji ima sve većih problema s ozljedama, te Giovinco i Quagliarella, koji će možda biti na putu prema novim sredinama na kraju sezone. Dakle, ako pretpostavimo da je Tevez ispred svih ostalih, u konkurenciji bi ostali Llorente, Mandžukić i Vučinić. Čak i ako bi Mandžukić izborio mjesto u prvoj momčadi, to nije idealna ekipa za njega. Za početak, talijanski je nogomet i dalje nogomet taktičke strogoće i zadataka, nešto u što se Mandžukić ne uklapa idealno.

Iako su njegove defanzivne kvalitete i energija nešto što bi definitivno pomoglo Torinezima, sasvim je moguće da bi se njegov 'nogometni karakter' utopio u silnim taktičkim treninzima i zadacima. Što se tiče stila igre, on tek djelomično odgovara Mandži. Igrati uz Teveza odteretilo bi ga dijela nepotrebnih zadataka, istaklo njegovu dobru igru glavom, a on i Argentinac bili bi vjerojatno obrambeno najmobilniji par napadača na svijetu. Pa ipak, činjenica da u Juventusovom veznom redu nedostaje kreativnosti (Pirlo nije sve mlađi) i dalje bi od Mandže vjerojatno zahtijevalo neke zadatke kojima on nije vičan (tu je Vučinić sigurno bolji), a ostaje i pitanje općenite aklimatizacije na talijanski nogomet. Stoga, ova bi varijanta mogla biti dobra, ali prije ne nego da.

REAL MADRID– definitivno da
Prije svega, treba imati na umu da je trener u Realu Carlo Ancelotti, čovjek koji dobro razumije koje nogometne kvalitete trebaju imati njegovi igrači kako bi ih posložio u smislenu cjelinu. Iako nije taktički genije, on zna kako smisleno posložiti ekipu u već neki standardni sistem. A dovesti Mandžu u taj sistem i tu ekipu ima potpuno smisla. Ako pogledamo igrače koji bi trebali biti nositelji igre te momčadi – prije svih Ronaldo i Bale – obojica su igrači za koje izrazito vrijedi da vole loptu u nogama i napadati braniče jedan na jedan. Kada se tome doda da niti Modrić, Isco ili Di Marija nemaju nikakvih problema da imaju što duže loptu u nogama, možemo lako reći kako bi Realu bio idealan napadač koji sam nije takav. I dok Mandžo sigurno nije toliko atraktivna kupovina, kao mnogo spominjani Suarez, ipak je smislena.

Tamo on ne bi morao napadački raditi ništa osim onoga što voli, dakle pokrivati zračne duele i prostor u šesnaestercu, a njegov bi defanzivni učinak bio još vrjedniji nego li je sada, jer bi u isto vrijeme mogao odmoriti Ronalda ili Balea, ali i biti onaj prvi igrač koji vuče sve druge linije. Bio bi svojevrsna anti-lažna devetka; igrač koji ne izvlači braniče prema van, nego ih pritišće prema unutra. Sve te kvalitete bile bi idealne za Real Madrid, baš slično kao što bi Benzema, od kulturoloških do nogometnih razloga, bio idealan za Arsenal.

Kao i obično, mnogi se neće složiti s ovim tezama, a OVDJE možete pročitati i druga mišljenja, a možete i sami sudjelovati u raspravi.