Među njima je i Martina Neralić, 32-godišnja Karlovčanka koja se nogometnim suđenjem bavi već 14 godina. Debitirala je u utakmici limača, a danas ima zvanje međunarodne pomoćne sutkinje, ponosno noseći znak Međunarodnog nogometnog saveza (FIFA).

'Hrvatska je mala zemlja, ali imamo se čime pohvaliti kad je riječ o nogometnim sutkinjama', ponosno nam kaže Martina te s iskrenim uzbuđenjem i žarom govori o nogometnim sutkinjama i tome koliko voli svoj posao.

Od puke znatiželje do međunarodne pomoćne nogometne sutkinje

No kako se rodila ljubav prema nogometu i suđenju? Martina se oduvijek bavila raznim sportovima, a omiljena joj je bila atletika. Kako nakon operacije više nije mogla ostvarivati rezultate koje je htjela, naposljetku je odustala. 'Mijenjala sam sportove i kroz odrastanje se tražila', kaže nam. Sve do 18. godine.

Kad je završila srednju ekonomsku školu, obavljala je praksu u Osnovnoj školi Banija. Tamo je, kaže, upoznala ravnatelja škole, a ujedno tadašnjeg predsjednika Zbora karlovačkih nogometnih sudaca Vladimira Mikšića. Upravo je on bio prekretnica u Martininoj karijeri nogometne sutkinje.

'Stavio mi je bubu u uho i rekao: 'Hajde da napravimo ženskog nogometnog suca u Karlovačkoj županiji.' To još nismo imali. Bilo je cura koje su završile tečaj i krenule sa suđenjem, no nisu se dugo zadržale jer se jednostavno nisu pronašle u tome. A ja sam bila stvarno znatiželjna. Na kraju je ta znatiželja postala nešto ozbiljno i profesionalno', kaže nam Martina.

Krenula je 2009. godine na dvomjesečni tečaj za nogometne suce. Još uvijek se, kaže, sjeća tog dana. 'Ušla sam u prostoriju, odnosno učionicu, i odmah zamijetila da sam jedina cura među polaznicima. Prvo što sam pomislila bilo je: 'Kamo sam ja to došla?'' kaže nam uz smijeh. Pohađala je predavanja, učila propozicije, pravila nogometne igre i na kraju uspješno završila tečaj. Time je stekla zvanje sudac pripravnik. Potom je zakoračila na teren kao novopečena nogometna sutkinja.

'Odradili smo prijateljsku utakmicu na terenu kao glavni i pomoćni suci, a cijelo vrijeme pratila nas je komisija. Bila sam na samom početku, nisam znala ništa o nogometu i krenula sam praktički od nule, a danas sam međunarodna pomoćna nogometna sutkinja. Upoznala sam tijekom godina puno ljudi iz raznih sredina i to me možda i najviše ispunjava – kamo god dođem, u bilo koju sredinu Lijepe Naše, imam ljude koje poznajem i s kojima se rado susrećem. Ovo je meni ipak posao, a ne samo hobi, i tome sam potpuno posvećena', ističe Martina.

Kaže nam da je za nogometne sutkinje izazovno zadržati se u tom poslu, a najviše za one koje žele postati majke. 'Rijetke sutkinje se nakon poroda vrate nogometnom suđenju, no ima iznimaka, jer je to jednostavno ljubav prema poslu i zvanju koju možete shvatiti tek kad ste dio toga', ističe Martina.

Položila je 2013. godine za regionalnog suca, a tada je u 2. županijskoj ligi morala polagati 15 utakmica da bi dobila licencu. Godine 2017. u 1. županijskoj ligi polagala je također određeni broj utakmica za Savezni rang. Dvije utakmice u tadašnjoj 3. ligi morala je suditi pred komisijom Hrvatskog nogometnog saveza da bi položila za taj rang.

Martina nam pritom pojašnjava da suci moraju biti u dobroj fizičkoj kondiciji i upoznati s pravilima koja se vrlo često mijenjaju, pa se svakih šest mjeseci polažu novi ispiti i nadograđuje se postojeće znanje. Te 2017. godine došla je u Prvu žensku nogometnu ligu kao pomoćna sutkinja. Morala je izabrati želi li raditi kao sutkinja ili pomoćna sutkinja, a premda joj se oboje sviđa, izabrala je ovo drugo.

Fifin međunarodni znak

Prije četiri godine ostvario joj se, kaže, životni san: dobila je Fifin međunarodni znak pomoćne sutkinje. 'Željela sam uspjeti i napredovati, a to se i ostvarilo. Svaka utakmica – od najmanjih kikića i limača pa do seniora i ženskog nogometa – svaki rang ima mjesto na kojem učiš i napreduješ, postaješ sve bolji, stječeš nova iskustva i prevladavaš nove izazove. To je poziv, ali i ljubav, našla sam se u tome. Bilo je tu puno žrtve i odricanja, što traje i danas, jer su moji vikendi uglavnom ispunjeni utakmicama, a često se to poklopi i s poslom', kaže nam Martina.

Od samih početaka dobro se, kaže, slagala s kolegama, svi su je prihvatili, i to ne samo, kako ističe, oni, već i klubovi. 'Kamo god sam došla, bila sam prihvaćena, stekla sam reputaciju, ali i autoritet među igračima, klubovima, službenim osobama i ostalim sudionicima utakmica', ističe naša sugovornica. Što se publike tiče, kaže da nije imala neugodnih situacija s tribina. 'Publika kao publika – sve je to dio utakmice. Sudac je neutralan i nastoji balansirati tako da sve bude fer i da su svi zadovoljni, a naravno da oni čiji klub gubi neće biti sretni. No sve ružno što dobace jednostavno ide kroz jedno uho unutra, a kroz drugo van, kako se to kaže', navodi Martina.

Kreće se kao pomoćna sutkinja među limačima, pionirima, juniorima i seniorima. Nakon svake utakmice ocjenjuju ih delegati ili kontrolori suđenja, a Martina nam kaže da se nije previše opterećivala ocjenama, već joj je uvijek najvažnije da sudi onako kako najbolje zna i da ona sama bude zadovoljna svojim suđenjem. 'Onda će sigurno i ocjene biti dobre', konstatira.

Deset međunarodnih sutkinja

Nedavno je sudjelovala na seminaru sutkinja Hrvatskog nogometnog saveza u Sesvetama, a predavale su im instruktorice, inače bivše međunarodne sutkinje Snježana Fočić, Lidija Kunštek, Blaženka Logarušić i Lada Rojc. Sudjelovalo je 48 mladih sutkinja iz cijele Hrvatske, a Martina napominje da ih dosta nije moglo doći, što znači da je ta brojka još veća.

Međunarodnih sutkinja sveukupno ima deset – šest pomoćnih i četiri sutkinje. Među važnim sutkinjama Martina ističe Ivanu Martinčić i Sanju Rođak Karšić jer su u elitnoj grupi i ove godine na Svjetskom prvenstvu žena u Australiji i Novom Zelandu Martinčić će biti u ulozi prve sutkinje, a Rođak Karšić pomoćna sutkinja.

'U Karlovačkoj županiji imamo dvije mlade sutkinje – Ivu Stojković i Antonelu Brozović. One su zainteresirane za nogometno suđenje i nadam se da će opstati. Uvijek mi se, naravno, mogu javiti, s mladima treba raditi, a one su pokazale puno volje. Uvijek sam tu i što se tiče treninga i, recimo to tako, ženskog dijela jer nije lako, ljudi nas ne doživljaju uvijek ozbiljno, barem ne na početku. No polako se to razvija, a naša županija ima suce koji su na višim listama, između ostalih dolaze mladi perspektivni suci Željko Bučar i Darko Jurčević (Supersport, 1. HNL) te Patrik Pavlešić i ja u 2. HNL', navodi Martina.

'Sve je to dijeljenje pravde'

Iako se do tečaja za sutkinju njime nije bavila, nogomet joj je prirastao srcu, a utakmice prati koliko stigne. Osim što je međunarodna nogometna sutkinja, radi kao prometna policajka za sigurnost cestovnog prometa. 'Poslovi su povezani. Sve to je vrsta 'dijeljenja pravde', odnosno zakona i pravila, možda mi je to u krvi. Ne znam jesam li stroga sutkinja, to drugi trebaju ocijeniti, no nastojim biti pravedna, a ljudi osjete da ne radiš nešto namjerno', ističe Martina.

I do titule profesionalne policajke došla je – preko tečaja. U prvom pokušaju nije prošla na Policijskoj akademiji, no to je nije pokolebalo i odlučila je ponovno pokušati.

'Obećala sam si da ću probati još jednom. Prijavila sam se na tečaj, položila sam sve norme i ubrzo krenula raditi. Povjerenici koji me delegiraju za utakmice i moj šef, načelnik Postaje prometne policije Davor Boljkovac, nastoje mi izaći ususret da bih se nastavila baviti suđenjem. Ljudima je to zanimljivo – to što sam žena i što se bavim nogometnim suđenjem, ali su i fascinirani time koliko to volim i koliko sam tome posvećena. Kako sam već navela, puno je odricanja, ali nije mi žao. Tjedno imam četiri treninga, uz utakmice vikendom.

Bila sam i na kvalifikacijskom turniru u Portugalu u listopadu 2020. godine za Europsko prvenstvo za žene U-19 sa sutkinjom Sabinom Bolić, tako da osjetim što to znači imati Fifin znak, ali i da potvrdim povjerenje koje su mi ukazali. Odlazak naših sutkinja na međunarodne utakmice dobar je i za promociju Hrvatske', ističe Martina.

U Katru su prvi put u povijesti na Svjetskom prvenstvu u nogometu sudile sutkinje

Na Svjetskom prvenstvu u Katru utakmice su, prvi put u povijesti, sudile i sutkinje, ukupno njih šest glavnih i pomoćnih, što našu sugovornicu jako raduje. 'Drago nam je zbog svakog takvog uspjeha. Svaki takav uspjeh je i moj uspjeh, odnosno svih nas sutkinja. Da bilo koja hrvatska sutkinja ode suditi izvan Hrvatske, podržavat ćemo je i radovati se. To nije mala stvar, što pokazuje da se trud isplati; sve što ulažeš i koliko ulažeš u sebe na kraju se i vidi, samo treba biti uporan', ističe Martina.

Kad hrvatske sutkinje sude utakmicu izvan države, s njima idu i pomoćne sutkinje, pa o tome ovisi broj suđenja u inozemstvu, ali i tome koliko ih trebaju i koliko je turnira. 'Volim suditi i muški i ženski nogomet, iako je svaki na svoj način specifičan. Želim napredovati što više na hrvatskim rang listama, da ocjene budu što bolje, a onda se nadam i pozivu na međunarodnu scenu. HNS puno ulaže kako u ženski nogomet, tako i u žensko suđenje, a sve s ciljem promocije naše zemlje', kaže.

Na listi je Supersport 1. Hrvatske nogometne lige za žene, Supersport 1. nogometne lige za seniore i Supersport 2. nogometne lige, u kojima je dobila priliku pokazati svoje nogometno znanje.

'Želim da se više čuje o nogometnim sutkinjama i ženama u nogometu. Krenula sam od nule, gradila svoju karijeru. Nema po meni muškog i ženskog sporta, specifično je jedino to što se više prati muški nogomet. Nisam od važnih ljudi, klubova i trenera stekla dojam da sam drugačija jer sam žena. Na početku su bili suzdržani, no kad su vidjeli da volim to raditi, da se dajem u to, onda te cijene i prihvaćaju te. Bitno mi je da nikoga ne oštetim, da nemam grižnju savjesti jer nakon svake utakmice radim analizu u kojoj je rezimiram – što sam mogla napraviti, promijeniti kako bih se unaprijedila', kaže nam Martina.

'Važan je broj utakmica u nogama, dakle iskustvo, trud i rad, koliko daješ sebe u to, a ključni su treninzi i to da napreduješ sa svakom novom utakmicom. Greške su dio kako života, tako i nogometa, ali važno je da se ne ponavljaju, da si ih svjestan i da učiš na njima. Nijedna situacija na nogometnom terenu nije ista, može biti slična, ali bitno je da možeš predvidjeti ono što se ne može predvidjeti, kako bi rekao kontrolor i moj instruktor Vladimir Mikšić', ističe Martina.

Kako to izgleda kad sutkinja gleda utakmicu?

Obitelj joj je bezuvjetna podrška – i njezina sestra položila je tečaj, no nakon nekoliko utakmica shvatila je da to ipak nije njezin poziv. Martinu je u jednoj utakmici u kojoj je sudila pratio i otac, a ističe da sve doživljava dosta emotivno. 'Mama je tipična mama, zabrinuta jer me nikad nema doma. Tata inače obožava nogomet pa se dobro slažemo, ali imam tremu kad on gleda utakmicu u kojoj sudim', kaže.

Puno joj znači dodatan novac koji dobiva sudeći zahvaljujući rangu u kojem sudi, prema to nije dovoljno da bi se od toga moglo i živjeti. Međutim na kraju dana Martini je financijska motivacija manje važna. Naglašava i da u suđenju treba biti fleksibilna, a pritom se osvrnula na 'omraženi' VAR. 'VAR ima svoje mane i prednosti, ali tehnologija napreduje i ona nam ujedno pomaže. Stalno se mijenjaju pravila i zato moramo biti fokusirani, ali i fleksibilni, prilagođavati se novim stvarima. VAR može biti samo poboljšanje u nogometu i pomoći sucima', kaže.

Zanimalo nas je kako to izgleda kad sutkinja gleda nogometnu utakmicu. Kaže da je prati tako da razmišlja o postupcima sudaca i što bi ona napravila na njegovom/njezinom mjestu.

'To pokazuje koliko je duboko čovjek u svom poslu i kako ga to izgradi kao osobu. Suđenje mi je, općenito govoreći, pomoglo da očvrsnem i racionalnije donosim odluke, ali i da bolje čitam ljude i kroz sport i kroz policijski posao. Ostvarili su se ciljevi koje sam imala i nadam se da će biti što više suđenja u inozemstvu i promocije ženskih sudaca i Hrvatske. Puno mi znači podrška komisije, povjerenika Damira Brckovića i predsjednika Dražena Pavlešića, jer su uz mene od samog početka. Sudit ću koliko god me zdravlje bude služilo i koliko budem mogla. To je moj životni put, moj poziv. Zato bih poručila djevojkama da se ne ustručavaju i da pokušaju. Bilo bi super da imamo što više mladih sutkinja, posebno u Karlovačkoj županiji. To je prekrasno iskustvo ne samo na terenu, već donosi i puno poznanstava', zaključuje.