Svakog ljeta nogometnu Hrvatsku trese europska groznica. Plesu kuglica u švicarskom Nyonu poklanja se maksimalna pozornost, a nakon ždrijeba klubovi nam se razlete od Farskih otoka do Kazahstana u povijesnim bitkama za prolaz dalje, slavu, medijsku pažnju, UEFA-ine novčane nagrade i koeficijente. To je ono za što se igra cijele sezone na domaćim travnjacima, ta iluzija da su barem djelić kontinentalne elite; taj kratki, ali slatki osjećaj da je sve moguće dok si 'živ' u Europi.

Ove godine sve je otišlo koračić dalje, pa su nam krajem kolovoza živa čak četiri kluba, što se nikad ranije nije dogodilo.

Dinamo je, doduše, doživio debakl u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali rezultat prve utakmice u doigravanju za Europsku ligu gotovo da mu jamči prolaz u grupnu fazu tog utješnog natjecanja. Rijeka, Hajduk i RNK Split imaju 'aktivne' rezultate pred svoje uzvrate i lako se može dogoditi da drugu sezonu zaredom imamo više od jednog predstavnika u europskoj klupskoj jeseni.

Jačanje nacionalnog koeficijenta rezultiralo je poplavom spekulacija da bi Hrvatska uskoro mogla imati dva predstavnika u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Svi mediji koji iole drže do sebe donijeli su više osvrta i predviđanja na tu temu, ponekad čak i potkrijepljenih više ili manje točnim izračunima.

Na stranu sad koliko su te želje matematički i sportski ostvarive, ali zar bi zaista bilo realno da Hrvatska ima dva kluba koji se natječu za ulazak u Ligu prvaka? Hrvatska, koja je zadnje pobjede u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja ostvarila prije četiri godine (Dinamo protiv Villareala i Club Bruggea te Hajduk protiv Anderlechta), a 15 je godina prošlo otkako je neki njen klub (Varteks) posljednji put 'prezimio' u Europi?

Netko će možda reći da nije ništa manje realno da Hrvatska bude na mjestu na kojem je na početku ove sezone bio Cipar – s dva kluba u pretkolima Lige prvaka. I bit će u krivu.

Ciparski APOEL je prije tri godine prošao skupinu Lige prvaka (Zenit, Porto, Šahtar) kao prvi, a zatim još na proljeće eliminirao Lyon prije nego što je ispao od Reala. Dvije godine ranije također je igrao u skupini Lige prvaka, a u posljednje tri sezone četiri su različita ciparska kluba igrala u grupnoj fazi Europske lige.

I sada ta zemlja također ima četiri predstavnika u Europi. APOEL je u gostima remizirao s 'Dinamovim' Aalborgom (1-1), Omonia je u Europskoj ligi odigrala 2-2 na gostovanju kod moskovskog Dinama, Apollon kod kuće 1-1 s Lokomotivom iz Moskve, a AEL izgubio 1-2 od Tottenhama. Cipar je trenutno po koeficijentu iza Hrvatske, ali vrlo je vjerojatno da će nas preskočiti – jer samo plasman u Ligu prvaka donosi četiri bonus boda za nacionalni koeficijent. I druge nacije (Rumunjska, Austrija, Izrael) s kojima se natječemo za 15. mjesto na UEFA-inoj ljestvici liga zadnjih godina bilježe zapaženije rezultate u Europi.

Figurativno rečeno, sva ta priča pomalo je nalik na onu 'Blagajnica hoće ići na more'. U medijima i među publikom često nevoljena i zapostavljena liga odjednom se gura među kudikamo uspješnije, a Hrvati maštaju o tome kako će postati ozbiljna sila u europskom nogometu.

Pravo je čudo da HNS još nije reagirao i sebi prisvojio zasluge za veliki uzlet MAXtv Prve lige. Realno, sve što je zadnjih godina s 'viših instanci' učinjeno u korist domaćeg prvenstva je njegovo smanjenje na deset članova. Nikakve strategije niti značajnog ulaganja nije bilo.

Rijeka je jedini klub koji u posljednje dvije godine bilježi natjecateljski uspon, ali i ona – kao i Dinamo i Hajduk – realno su se i trebali naći u ovoj fazi natjecanja s obzirom na snagu dosadašnjih suparnika. RNK Split jedini je iznenadio – eliminacijom najprije izraelskog, a potom i ukrajinskog predstavnika. Hajduk jedini bilježi značajni rast stabilnih prihoda, od uspostavljene poslovne suradnje s šezdesetak poslovnih subjekata do obaranja rekorda u broju sezonskih pretplatnika i članova kluba.

I ti klubovi imaju svoje probleme – neki veće, neki manje. No uspjeli su sačuvati gotovo iste, uigrane momčadi od prošle sezone, čak dovesti i pokoje pojačanje i sve im je to donijelo rezultat. Svi ostali u ligi žive u dubokom siromaštvu, gomilanju dugova i improvizaciji – dobro, svi osim Lokomotive koja ima svoje 'stabilne' izvore prihoda i igrača.

Šaroliko je društvo MAXtv Prva liga. Od onih koji dovode pojačanja iz Manchester Uniteda, Sportinga i Olympiacosa, do onih koji jedva skupe i za toplu vodu, a ponekad čak i plate svoje igrače i zaposlenike. Od Hajduka kojeg je prošle sezone na domaćim susretima u prosjeku gledalo 9.805 ljudi, do Lokomotive čiji je prosjek 680 duša, smjestili su se Rijeka (5.500) i Dinamo (4.656) koji zajedno privlače tek nešto više navijača nego splitski bijeli, pa Osijek i Istra koje gleda između 2.500 i 3.000, te ostali koje prati po tisuću i nešto.

Sveukupni je prosjek posjećenosti po utakmici prošle sezone bio 3.193. Jedini prvoligaš koji je u zadnjih četvrt stoljeća temeljito obnovio stadion ili izgradio novi bila je Istra. Neki su uspjeli uložiti nešto u infrastrukturu i omladinsku školu, drugi su ostali na onome što su imali još u prošloj državi i što od tada kontinuirano propada.

Dodatne probleme predstavljaju utjecaji interesnih skupina, često skandalozno suđenje i delegiranje sudaca, sumnje u namještanje i nemoralnu suradnju pojedinih klubova.

Ipak, u toj i takvoj ligi, koja se često doima poput doline suza na putu do predvorja europskog raja ili barem pukog preživljavanja, ima se što za vidjeti. Ponajviše su to talentirani mladići koji još uvijek niču bez obzira na uvjete, a ponekad – puno češće nego što bi to možda mislila većina onih koji ne gledaju te utakmice – možemo u MAXtv Prvoj ligi vidjeti uzbudljiv, pa i kvalitetan nogomet.

Usprkos maćehinskom odnosu Saveza i politike, niskoj nogometnoj kulturi medija i publike, usprkos svemu... Zanimljive stvari se događaju u našoj ligi, a u njoj rastu stvarno talentirani nogometaši poput Nikola Vlašića, Marka Pjace i Marka Roga.

Zar nam doista primarna briga/maštarija trebaju biti dva kluba u kvalifikacijama za europsku elitu? Znate li koliko je teško dospjeti na tu poziciju, a koliko još teže zadržati je? Ne bi li bilo bolje posvetiti se razvoju domaće lige – one koja je u svim promjenama i nerealnim aspiracijama čelnika izgubila tradicionalno ili potencijalno vitalne prvoligaške sredine kao što su to Varaždin, Šibenik, Slavonski Brod, Karlovac, Dubrovnik? Jednom kad bismo to napravili, i rezultati bi lakše došli.

Austrija je jedna od zemalja koje se nalaze neposredno ispred nas na UEFA-inoj ljestvici nacionalnih liga. Ondašnji nogometni magazin Ballesterer u novom broju donosi strategiju razvoja austrijske Bundeslige do 2020. godine, koju su za nogometni savez izradili neovisni stučnjaci.

Tri su vrste ciljeva: sportski, infrastrukturni i ekonomski.

Kod prve, želi se da liga ostvari fiksno mjesto u grupnoj fazi Lige prvaka – trenutno je 16. u Europi po koeficijentu, treba se uspeti još tri mjesta na ljestvici. Želi se da liga, koja je već dugo strateški zacrtana kao 'razvojna', dosegne takvu razinu proizvodnje igrača da u ligama 'Petice' ima 25 nogometaša 'razvijenih' u austrijskoj Bundesligi, što će koristiti reprezentaciji, ali i klubovima koji će te igrače prodati bogatijima. Treća točka u ovoj cjelini je pomalo apstraktna: 'Prvenstvo koje je po kvaliteti homogeno i visoke sportske vrijednosti'.

Što se infrastrukture tiče, želi se dosegnuti prosjek posjećenosti utakmica viši od 10.000. Taj prosjek umalo je postignut u sezoni 2007./08., ali od onda konstantno pada do današnjih tek nešto više od 6.000. Osim toga, planira se 90-postotna prosječna ispunjenost stadiona i 'optimalna iskorištenost' svih deset prvoligaških arena.

Ekonomski ciljevi su obavezno i kontinuirano pozitivno poslovanje svih članova lige, zatim utrke za naslov i opstanak koje odlučuju isključivo sportska postignuća (a ne 'vanjski' utjecaji, sumnjivi poslovi ili financijska nestabilnost) te jačanje imidža i brenda lige, koji treba biti prepoznat kao 'mlad', 'dinamičan', 'stabilan' i 'profesionalan'.

Nakon što je u Hrvatskoj ukinuto Udruženje prvoligaša, potpuno upravljanje ligom preuzeo je sam HNS. Kad ćemo od njega vidjeti neku sličnu strategiju razvoja?